Marketing
Pekmez od šljiva
Nakon dugog vremena na par dana sam se vratio u svoju bazu, na sjever, usred polja i šuma. Ajme, kakve li razlike! Jedan dio moje duše je u onom plavetnilu, a drugi ovdje, u dubokom zelenilu. Na žalost, tamo, u plavom, više nije bilo ni jednog jedinog sata u danu, a da se jasno i glasno ne čuje da su ljudi posvuda naokolo. Ovdje, u zelenom, mir i tišina kakva se rijetko nalazi!
I bez obzira na plavu mi dušu, jedva sam čekao da se vratim. Ni ovog nema nigdje osim baš ovdje – i za ovo bi se moglo reći da nikakvi novci to ne mogu platit!
Danas ujutro, ovo je prvi prizor na kojeg sam naišao: Lela, naša kuharica i hraniteljiica, u dvorištu pod nadstrešnicom kuha pekmez od šljiva! Neki dan su svi bili u voćnjaku i nabrali, pa, priličan broj kilograma. A sad se to lijepo čisti, vatrica ispred kotla gori, a pekmez će biti prirodan, bogomdan, bez šećera, konzervasa i bilo kakve kemije – ajme, već sad svi oblizujemo prste!
Što još reći? Ovakve prizore više ne možete vidjeti samo tako. Ali kod nas će, ako sve bude u redu, biti česti! Pa, tko voli u gradu, usred smogom zagušenog osinjaka, neka mu. Meni je ovo gušt da većeg nema!
A tek pekmez… mmmmm…
PS
Ovdje ima još fotkica i priča o ajvaru i pekmezu!
Post je objavljen 24.08.2007. u 11:52 sati.