S unutarnje strane...

utorak, 25.09.2007.

Jesen

Kuda god da krenem, ljepota posvuda! Do jučer me je ljubilo more, a danas mi šapuće šuma. I voćnjaci, i polja…

Podijelit ću s vama nekoliko prizora…

Image Hosted by ImageShack.us

Možda da komentiram ovu posljednju fotografiju. Šetnja šumom, koja počinje točno tu, na rubu dvorišta, pa stotinjak metara gore, dolje – i za manje od pola sata, eto pune košare gljiva!

Velike gljive oko košare valjda prepoznajete – to su sunčanice, izvrsne na koji god način želite. Ali, na početku košare, gljiva koju većina ljudi ne poznaje – zlatača, latinski Xerocomus Chrysenteron (iako, tu ima i još koja gljiva iz porodice Xerocomus – podstavka i smeđi baršunovac). Te ćemo osušiti – dobre su za miješanje s drugim gljivama, za u varivo ili juhu.

A na vrhu košare, pregršt crno sivih mrtvačkih trubača. Ne, nemojte se bojati, više su nego jestive! To je jedna od najaromatičnijih gljiva koja raste u našim šumama. Ne možete promašiti niti ju zamijeniti s nekom otrovnom. Ipak, što zbog imena, što zbog izgleda, ljudi ju izbjegavaju. Šteta, jer kad bi sad otišao u šumu na još sat vremena, vratio bih se s barem desetak kilograma trubača. Rastu u grmovima, na velikim površinama – ponekad naiđete na desetak kvadratnih metara prekrivenih crno-sivim tepihom. Samo kleknete i berete. Bogom dano! Kad se dobro osuši – traje godinama. I mali savjet za zainteresirane: ne pretjerujte s njom. U malim količinma je afrodizijak kakvog nema. U velikim… uh, bolje da ne pričam!

Ah, što je lijep ovaj svijet! wave