S unutarnje strane...

srijeda, 20.12.2006.

Želja tišine - HR, SLO, EN

Posebno vrijeme, uoči posebne godine. Uz pomoć prijateljica iz Slovenije (hvala Senka!) i Amerike (thank you, Connie!), moje želje uz ovogodišnji praznik svjetla, sada su na slovenskom i engleskom. Iskreno se nadam da će se ove riječi proširiti. Potrebne su nam, više nego što mislimo.
Pozvao sam ljude da potpišu ovu "želju tišine" i baš me zanima koliko će toga biti... Ali, bilo toga malo ili puno, vama koji ste ovdje želim sretan praznik svjetla! Ako vas zanima točno vrijeme, ove godine za nas u Europi to je 22.12. negdje rano ujutro, zapravo bliže ponoći.
Svjetlo umire, svjetlo se rađa - a život ide dalje. Živite ga.

Želja tišine

Ljudi su vrijeme zimskog solsticija oduvijek prepoznavali kao posebno. Sunce završava svoju silaznu putanju, a na samom dnu ponora, u trenutku kad je tama najsnažnija a noć najdulja, rađa se nova zraka svjetla i počinje novi ciklus života. Religiozne proslave, tradicionalni običaji pa i samo naše mjerenje vremena – sve to više ili manje odgovara kretanju naše zvijezde čija je svjetlost stvorila život.
Kraj svakog godišnjeg ciklusa i početak novog, vrijeme je zbrajanja uspjeha i neuspjeha, izrade novih planova, razmjene čestitaka i dobrih želja. Nadam se da ćete ih mnogo primiti, a još više dati.

U ovo vrijeme proslava poželjet ću vam nešto neouobičajeno. Moja čestitka dolazi s mjesta kojeg bih želio da upoznate. Pročitajte ju i, ako vam se svidi, podijelite s drugima. Želio bih također znati koliko vas ovu čestitku prepoznaje kao svoju. Ako je tako, ako ju osjećate u srcu, kliknite na link "komentara" i kratko potpišite (dodajte kratki komentar). Mogli bismo time poslati poruku drugima, stvoriti val pozitivnosti koji će nam poslužiti kao putokaz i ulaznica u svijet kakvog želimo živjeti.

Želja tišine

Neću vam poželjeti sreću, jer ljudi o sreći razmišljaju različito. Umjesto toga poželjet ću vam tišinu, jer tišina je mjesto na kojem nastaje sreća. Želio bih da vas vaše vlastite želje dovedu do tišine u dubini vaše svijesti. Na tom mjestu ćete pronaći sve što vam je potrebno da budete sretni.

Mogao bih vam poželjeti mir (da, to vam od sveg srca želim!), ali kako ćete ga postići ako ne poznate tišinu koja se nalazi u vama? Zato vam želim susret s njom! Neka godina koja je pred nama donese tišinu u vaš život. Jer, mir prati tišinu kao jutro Sunce.

Kad bi vam moja želja mogla dati snagu da svladate sve prepreke i nedaće koje vas očekuju, snažno bih vam poželio upravo to! Ali, snagu vam nitko ne može dati, ako ju vi sami ne pronađete. I ona se nalazi na tihom mjestu u vašoj duši, na mjestu kojeg uporno izbjegavate. I zato vam želim da ove godine pronađete to mjesto. Kad to učinite, bit ćete nepobjedivi, a svaka prepreka ispred vas bit će samo jedna nit u tkanju vašeg postignuća.

Ne pada mi na pamet da vam poželim mnogo novaca, jer to još nikoga nije usrećilo. Umjesto toga želim vam obilje tišine, jer tišina je mjesto iz kojeg sve drugo nastaje. Cijeli je svemir stvoren iz tišine, pa kako bi onda vaše potrebe iz toga bile izostavljene? Tražite radije tišinu, tražite tihi izvor u sebi samima, a ostalo će vam biti nadodano.

Mogao bih vam poželjeti mudrosti, jer to vam je zasigurno potrebno. Ali, ni to neću učiniti jer vaša mudrost dolazi iz tihog središta u vama. Nije moguće biti mudar, a ne poznavati tu tišinu. Radije nju tražite, a vaša potraga će sama po sebi biti znak da je mudrost pronašla vas.

Radosti i veselja ste željni? Ako posječete voćku, kakvu radost možete očekivati u njenim cvjetovima i plodovima? Tišina u vama, vaše je korjenje. Želim vam da se nikad od njega ne odvojite. Želim vam živu tišinu; njegujte ju svakoga dana, pa će i vaši plodovi pjevati pjesmu radosti.

Bilo bi lijepo poželjeti vam zdravlje, ali to je prazna želja, ako vi sami ne razumijete odakle ono dolazi. Isti korijen tišine koji hrani vaša postignuća i donosi vam radost, hrani i održava vaše tijelo. Ne činite sebi ono što korijen ne bi činio granama svog drveta. Slušajte svoje tijelo jer ono vam stalno šapće riječi zdravlja. Želim vam dovoljno tišine da čujete taj šapat.

I na posljetku, ona najveća od svih želja – želja da u vašem srcu živi ljubav. Možda niste primijetili, možda sam vas zbunio, ali upravo to vam govorim cijelo vrijeme! Jer, što je ljubav ako ne naš najdublji korijen? Kako ćemo ljubav nazvati bilo čijim imenom, ako ona ne seže duboko, duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sva živa stvorenja ovoga svijeta? Da biste voljeli, čisto, iskreno i stvarno, morate poznavati tišinu svog vlastitog srca. Iz nje, iz nesagledive dubine ljudske duše, nastaju sreća, mir, snaga, obilje, mudrost, radost i zdravlje. Taj izvor, ta tišina, to je ljubav kojoj još nismo dali ime. Jer, zapamtite, ljubav, kao i istina, ljepota ili suosjećanje, nemaju imena, roda, spola, rase ili nacionalnosti. Ljubav je sila koja nas najviše spaja u tišini.

Zbog toga vam iz sveg srca želim upravo to: tišinu.

Želja tišine

Od nekdaj smo ljudje prepoznavali zimski solsticij kot poseben čas. Sonce končuje svojo pot »navzdol« in prav v trenutku dna, v trenutku, ko je »tema« najmočnejša in noč najdaljša se rodi nov žarek svetlobe in že se prične nov cikel življenja. Religiozne proslave, tradicionalni običaji, kakor tudi sam naš način štetja časa - vse to ustreza gibanju naše zvezde - sonca, ki je ustvarilo življenje.
Konec vsakega leta in pričetek novega je čas seštevanja naših uspehov in žal tudi neuspehov. Je čas planiranja, čas voščil in izmenjave dobrih želja. Srčno upam, da jih boste deležni veliko, in verjamem, da jih boste tudi sami mnogim zaželeli.

V tem prednovoletnem času vam želim nekaj povsem nenavadnega. Moja želja prihaja iz tistega kotička moje notranjosti, za katerega srčno želim, da bi ga začutili tudi vi, in če vam bo všeč, jo delite z drugimi ljudmi.
Želim vedeti koliko vas sprejema to čestitko za »svojo«? Če je tako, če jo zares občutite »svojo«, kliknite na link dole ("komentara") in se podpišite ter dodajte svoj kratki komentar. Na ta način lahko pošljemo sporočilo drugim in tako ustvarimo val pozitivnosti, ki nam bo kot kakšen smerokaz ali vstopnica v svet kakšnega želimo živeti.

Želja tišine

Ne bom vam zaželel sreče, ker imamo ljudje o njej prepogosto zelo različne poglede. Namesto nje, sreče, vam bom zaželel tišino, saj je tišina tisti kotiček, v katerem se rojeva sreča. Želim vam, da bi vas vaše lastne želje pripeljale v ta svet, v globino vaše zavesti, kjer boste našli vse, kar potrebujete za srečo.

Lahko bi vam zaželel miru - da, tega vam srčno želim - ampak tudi njega ne boste našli, če ne boste spoznali tišine znotraj sebe. Zato vam resnično želim srečanja z njo! Naj vam leto, ki je pred nami, prinese tišino v vaša življenja, saj je prav ona večna spremljevalka miru, prav tako kot je Sonce večen sopotnik porajajočega se jutra.

Da bi vam le zmogel dati tisto moč, iz katere bi lahko črpali vso potrebno energijo za premagovanje ovir in preprek na poti pred vami. Vendar te moči vam nihče ne more »dati«, če jo vi sami ne prebudite v sebi. Moč je namreč v vas, nahaja se na tihem mestu v vaši duši, na mestu, ki ga trmasto zavračate. Zato vam v tem prednovoletnem času želim, da končno najdete to tolikokrat omenjeno mesto tišine. In ko ga boste zares našli, takrat boste postali nepremagljivi in vsaka ovira pred vami bo le drobna nitka v tkanju vaših dosežkov.

Niti za trenutek nisem pomislil, da bi vam želel denarja, ker to še nikogar ni osrečilo. Namesto tega vam želim obilje tišine, kajti prav ona je tista, iz katerega vse ostalo nastaja …Vse vesolje je ustvarjeno iz tišine, zato iščite tihi izvor v sebi in vse ostalo bo prišlo samo od sebe v vaša življenja.

Lahko bi vam želel modrosti, ker vsekakor jo boste potrebovali obilo. Pa kaj, ko tudi ona počiva v skrivnem domovanju tišine v vas, saj je nemogoče biti moder, da bi ne vedel za ta čudežni izvir znotraj sebe. Zatorej iščite tišino in že samo iskanje nje bo pomenilo, da je modrost našla vas!

Ali ste željni radosti in veselja? Če posekate sadno drevo, kakšno radost lahko pričakujete potem v njenih cvetovih in plodovih? Tišina v vas so vaše korenine. Želim vam »žive« tišine, negujte jo vsakega dne, pa bodo tudi vaši plodovi peli pesem radosti.

Bilo bi vam lepo želeti tudi zdravja in dobrega počutja, ampak tudi to je le prazna želja, dokler zares ne razumete od kod ona prihaja. Kajti iste korenine tišine, ki hranijo naše dosežke, našo radost in srečo, hranijo tudi naše telo in s tem zdravje in počutje. Ne počnite ničesar takega, kar korenine ne bi počele drevesu, katerega nedeljivi del so. Prisluhnite svojemu telesu, ono vam venomer šepeta besedice zdravja …Ponovno vam želim dovolj tišine, da boste zmogli slišati ta tihi šepet.

In na koncu vseh mogočih želja vam želim željo nad željami - željo, da v vašem srcu prebiva ljubezen. Mogoče niste niti opazili, morda sem vas celo zmedel, ampak prav to vam govorim ves čas! Kaj je ljubezen drugega kot naše najglobje bistvo? Saj prav ona nas na najglobljih nivojih povezuje in prepleta ter hrani prav tako, kot korenine hranijo drevo. In prav tako ljubezen povezuje in hrani vsa živa bitja in prav ona je tista, ki sega globoko, globoko v nas, vse do samega izvora …do tišine. Zato, da bi lahko resnično ljubili, čisto in iskreno, morate poznati njo - tišino svojega lastnega srca. Je kot kelih ljubezni. Brez nje, tišine, tudi ljubezen nima kje prebivati … Saj iz nje, nepregledne globine človeške duše, se rodi vse, česar si ljudje želimo. Sreča, mir, moč, obilje, modrost, radost zdravje …

Ta izvor, ta tišina, to je ljubezen, kateri še nismo dali imena. Zapomnite si, ljubezen prav tako kot resnica, lepota in sočutje nimajo imena, nimajo spola, rase ali narodnosti. Ljubezen je sila, ki nas najmočneje povezuje v tišini. In zaradi tega vam iz vsega srca želim ravno tega- tišine.

Wishing you Silence

The Winter Solstice has always been recognized as a very special time of the year. The Sun is completing its descendent path. And at the very bottom of the abyss, at the moment when the darkness is deepest and the night is longest, we witness the birth of the new year’s light: the cycle of life begins anew. Our religious celebrations, our traditional customs, our very measurement of time: everything is coordinated to the movement of our star—to which we owe life on this planet.
The end of a yearly cycle and the beginning of a new one is a time for reviewing our successes and failures, making new plans, and exchanging greetings and good wishes. I hope you will receive many such wishes, and that you will give even more.

At this time of celebration, I am going to wish you something out of the ordinary. My New Year wish for you has to do with the place within yourself, which I would like you to know better. Please read this message, and if you like it, please share it with others.
I would also very much like to know how many of you recognize this wish as your own? If you do, please click on link "komentara" below, and sign in—or add your own comments. We may be able to create an impact on others by using our own personal energy as a sign and as an entrance into that world in which we would prefer to live.

Wishing you Silence

I will not wish you “luck,” because people interpret “luck” in many diffferent ways. Instead, I wish you Silence, because silence is the place from which happiness is created. My wish for you is that your own wishes will lead you to the Silence that resides in the deepest realm of your consciousness. There, you will find everything you need to be happy.

I could wish you peace. (Yes, I do wish you that with all my heart.) But how can you reach peace if you do not know the Silence that is within you? Therefore, I wish you to meet this silence. Let the year ahead bring silence into your life. Because peace follows Silence, as morning follows the Sun.

If only my wish could give you the strength to overcome all the difficulties that will come your way! If so, my deepest wish for you would be just that! But no one can give you strength if you do not find it within yourself. Strength is only to be found in that silent place deep in your soul—that place which you tend to stubbornly avoid. Therefore, this year I wish for you to find that place. When you do that, you will become invincible; all obstacles will become just one small thread in the rich fabric of your accomplishments.

It did not even cross my mind to wish you money, because money will not make you happy. Instead, I wish you the affluence of silence, because silence is the place from which everything comes into being. The whole Universe is created from Silence, so how could it be that your needs could be forgotten? Seek Silence. Seek the silent source within, and everything else will be given to you.

I could wish you wisdom, because you will surely need it. But I will not do that either, because your wisdom comes from the silent center within you. It is impossible to be wise without knowing this Silence. So rather seek Silence, and your quest itself will be the sign that wisdom has found you!

Do you wish for joy? If you cut down a tree, what joy can you have in its flowers and fruit? The Silence within you is your root. I wish that you may never lose contact with this root. I wish you Silence, which is living and vibrant. If you take care to attend to it every day, all your fruit will sing the song of joy.

It would be good to wish you abundant health. But this is an empty wish if you yourself do not understand where your health comes from. The same root of Silence that feeds your accomplishments and brings you joy also feeds and sustains your body. Do not do to your body what a root would not do to the branches it nourishes. Listen to your body, because it is constantly whispering to you the words of health. I wish you enough silence to allow you to hear them!

And, finally, the greatest of all wishes: the wish that love be in your heart. Perhaps you did not notice—or perhaps I confused you—but that is what I have been speaking of all this time. Because what is love, if not your deepest root? How can we call love by anyone’s specific name if this love does not go so deep that it reaches the very source connecting all the people and all the beings in this world? For your loving to be pure, clear, honest, and real, you need to know the Silence of your own heart. From this place—from the unfathomable depths of the human soul—spring forth happiness, strength, health, affluence, wisdom, peace, and joy. That source, that Silence, is the Love without name. For remember: Love—like Truth, Beauty, or Compassion—has no name, gender, race, or nationality. Love is the force with which we unite the most when we come to know Silence.

That is why, from the bottom of my heart, I wish you just this: Silence.

ponedjeljak, 11.12.2006.

Kozmo Slavonac

Smiješan naslov za jedan vrlo tužan post.
Danas sam malo odahnuo od putovanja i predavanja, ali u mislima mi je jedan događaj… nešto što bih volio reći – u njegovo ime, da ne ostane samo u mojem sjećanju…
Prošli ponedjeljak, Donji Miholjac, put za Osijek, oko četiri popodne. Tražim mjesto za zastati i pojesti sendvič. Odabirem jedno, ali onda nekako, idem dalje, te stajem pored potoka i nekog starog mlina. Iako je tek drugo predavanje i drugi grad u nizu, čini mi se da unaprijed osjećam umor koji me čeka.
No, za sada je dobro, protežem se i dišem… Gle, imam posjetu! Iz grmlja izlazi mali psić, oprezno, korak po korak. Ne boji se, ali vidim da nije nagao. Pametno me gleda i čeka. Ja gledam njega, pa se tako promatramo par minuta. Sendvič je bio super, ali ostavljam mali komadić, spuštam ruku, još malo čekam… Nije se približio. Pametno gleda i ništa ne radi. “Dođi”, kažem tiho, a on se raspomami, kako to samo psi znaju. Nije mahao samo repom nego i cijelim tijelom! Dotrčao je i skakutao oko mene, kao da je sreo starog prijatelja poslije mnogo godina! Ajme veselja…
Ali i muke! Što ću sad? Očito ga je netko ostavio ovdje nedavno. Mlad je, vidi se, možda ni godinu dana. Uhranjen je, nije prljav, a u blizini nema kuća. Znači, ostavili su ga tog dana, možda samo koji sat ranije.
Kakvi to ljudi ostavljaju ovakvog psića usred ničega? Eh, kakvi… možda sam sad i ja među njima, jer…
Imao sam odijelo i kravatu, kombi je bio pun knjiga, Alex i Braco moraju brinuti oko dvorane, mene čeka TV ekipa… Što s njim? Kako? Ne, nije moguće… A možda i vlasnik dođe po njega…
Sad znam da sam samo racinalizirao i tražio opravdanja. Jer, čim sam ga vidio osjetio sam ono nešto – poželio sam ga povesti sa sobom. Ali, nisam. Umijesto toga sam mu rekao da me čeka, da ću doći za par sati, navečer. Teška srca, otišao sam.
Osijek, sve dobro, lijepo, predavanje, super… Ali, jedan dio mene mislio je na njega. I kad smo se vozili natrag, razmišljao sam… Ne osjeti se svakog dana tako nešto. Već sam zamišljao kako će to biti, kako ćemo se slagati i kakve će mi sve “probleme” raditi… Bio je tako malen, simpatičan i poseban… Oh, pa čak sam mu i ime dao – ime na koje sam se nasmijao u sebi, ali eto, bilo je njegovo: Kozmo Slavonac. Smiješno, zar ne? Ali, na kraju samo je to ime od njega i ostalo, jer…
Čekao nas je, da, ali ne više živ. Valjda se zaigrao, zatrčao. što li… a tamo automobili jure…
Sada znam da sam morao biti odlučniji, spremniji. Ponekad je potrebno djelovati po srcu, bez obzira što okolnosti izgledaju nepovoljne. Što je jedno odijelo, jedno predavanje ili snimanje… prema jednom životu? Ako propustimo prigodu, tko zna kad ćemo dočekati drugu? Neke stvari jednostavno nestanu ako ne djelujemo; ako oklijevamo, prilike se propuste i sve što ostane je… tuga.
Imao sam naporan tjedan. Dobar tjedan. Ali, sad nakon svega, još uvjek mislim na njega i njegovo smješno ime. A mislim i o nama ljudima – koliko puta propustimo učiniti ono što treba učiniti, samo zato jer nam nije zgodno ili zato jer nam se čini nemoguće? Ili zato što se jednostavno bojimo izići iz zacrtanog okvira…

subota, 02.12.2006.

You may say I'm a dreamer…

Prije otprilike dvije i pol godine prodao sam svoj stan i još neke stvari, uzeo kredit i zadužio se, neki bi rekli, preko mjere, te uz pomoć dobronamjernih ljudi preko udruge Umjetnost davanja kupio zemljište i zgradu gotovo idealnu za održavanje seminara, radionica i sličnih aktivnosti. Riječju, ostvario sam svoj davni san o postojanju neke vrste Centra – prostora koji će udomiti nove zamisli o življenju i iz kojeg će se one dalje širiti. Dio tog prostora pretvorio sam u svoj stan, pa tako sad mogu reći da veći dio godine obitavam u prirodi gornjeg Međimurja, na malenom brežuljku okruženom šumama i livadama. Nije to daleko od grada (možda petnaestak minuta od Čakovca ili Varaždina, a samo sat i nešto od Zagreba), međutim, kad dođete tamo i kad uhvatite trenutak neobične i gotovo zaglušujuće tišine, tek tada shvatite u kakvom “kompresoru” živi većina ljudi. Suvremeni gradovi doista su kompresori, i to ne samo zbog buke, nego i zbog stalnog osjećaja pritiska kojeg proizvode, neumorno tjerajući ljude da žive onako kako zapravo ne bi htjeli (ni smjeli).
Dolazeći tamo donio sam veliku životnu odluku. Međutim, uz nju sam posijao i želju da mi se, jednog dana, pridruže i drugi. Najljepše stvari su one koje možeš podijeliti s drugima. U međuvremenu sam pisao o mogućnostima organiziranja života na drugačiji način – zainteresirani će malo proučiti pojam NeoKulture.
No, da ne duljim, prije nekoliko mjeseci, točnije u proljeće ove godine, nekolicina mojih prijatelja donijelo je sličnu životnu odluku i odlučili su kupiti veliko imanje u susjedstvu. Nije to bila prekonoćna odluka, niti je cijeli proces bio lagan. Tijekom prošlih mjeseci bilo je uspona i padova, odustajanja i povrataka. Početkom devetog mjeseca, kad su uplatili kaparu, želio sam objaviti tekst poput ovog, ali sam se suzdržao, odlučivši da ću čekati dok proces ne bude doista završen, bez mogućnosti da se pojavi još prepreka. Sada više gotovo nema ni najmanjeg mjesta sumnji – danas su stavljeni potpisi na dokumente, posijano sjeme je konačno proklijalo i ja ću dobiti susjede!
Sjećam se trenutka kad su platili kaparu i na taj način potvrdili svoju životnu odluku. Te večeri kad su oni izdvajali znatna sredstva i obvezali se uložiti veliku energiju u ostvarenju zajedničke ideje, ja sam bio daleko: na malenom Grčkom otoku Karpathosu. Tamo me odvela moja strast za Boginjom vjetra (pričati ću vam jednom o tome). Te večeri, međutim, bio sam s ostalim “zaljubljenim” ljudima na idiličnom surferskom partiju na plaži. Eh, da, takvi trenuci su nešto posebno. A ovaj put je bila i posebna živa “unpluged” glazba. Dečki su svirali stare stvari, još tamo iz šezdesetih – taman primjereno atmosferi! Imao sam osjećaj kao da sam se vratio unatrag, u neko drugo vrijeme. Ma što u drugo vrijeme – u neki drugi svemir! A usred svega toga, zapravo sam u mislima bio s njima kod kuće i pitao se da li će od sada sve biti drugačije?
I onda su dečki zasvirali Lenonov “Imagine”, a ja sam otplovio nekud, teško je reći kud… oh…
I danas, kad je proces završen, nakon mnogo porođajnih muka, velikih odluka, razmišljanja i previranja, meni cijeli dan umom i dušom prolazi taj Imagine. Koliko ljudi ga je čulo i koliko ljudi ga pjevuši tu i tamo? Mnogo, jako mnogo. Ali, koliko njih, poput mene danas, može reći da više ne moraju ništa zamišljati? Mašta je postala stvarnost…
Što sam zapravo želio reći? Pa, eto, često su mi govorili da sam sanjar, a ja sam i dalje sanjao i svoje snove ispisivao u knjigama i o njima govorio, pokušavajući ljude nadahnuti na promjenu (svog) svijeta. I sad, konačno, nakon toliko vremena, mogu reći da nisam jedini! Tko zna, možda ćemo doista svi skupa slijediti pjesmu, pa nam se jednog dana i vi, sanjari ovoga svijeta, pridružite!

…but I am not the only one! (Ovaj post posvećen je Damiru, Leli, Lindi, Marijani i Željki - koji su znali kako budni sanjati; Aleksandri koja već 15 godina zajedno sa mnom te snove pretače u Dvostruku dugu; i Nataliji, čiji se snovi još uvijek sanjaju, sa posebnom željom na današnji dan, da se što prije ostvare.)

<	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv