S unutarnje strane...

subota, 02.12.2006.

You may say I'm a dreamer…

Prije otprilike dvije i pol godine prodao sam svoj stan i još neke stvari, uzeo kredit i zadužio se, neki bi rekli, preko mjere, te uz pomoć dobronamjernih ljudi preko udruge Umjetnost davanja kupio zemljište i zgradu gotovo idealnu za održavanje seminara, radionica i sličnih aktivnosti. Riječju, ostvario sam svoj davni san o postojanju neke vrste Centra – prostora koji će udomiti nove zamisli o življenju i iz kojeg će se one dalje širiti. Dio tog prostora pretvorio sam u svoj stan, pa tako sad mogu reći da veći dio godine obitavam u prirodi gornjeg Međimurja, na malenom brežuljku okruženom šumama i livadama. Nije to daleko od grada (možda petnaestak minuta od Čakovca ili Varaždina, a samo sat i nešto od Zagreba), međutim, kad dođete tamo i kad uhvatite trenutak neobične i gotovo zaglušujuće tišine, tek tada shvatite u kakvom “kompresoru” živi većina ljudi. Suvremeni gradovi doista su kompresori, i to ne samo zbog buke, nego i zbog stalnog osjećaja pritiska kojeg proizvode, neumorno tjerajući ljude da žive onako kako zapravo ne bi htjeli (ni smjeli).
Dolazeći tamo donio sam veliku životnu odluku. Međutim, uz nju sam posijao i želju da mi se, jednog dana, pridruže i drugi. Najljepše stvari su one koje možeš podijeliti s drugima. U međuvremenu sam pisao o mogućnostima organiziranja života na drugačiji način – zainteresirani će malo proučiti pojam NeoKulture.
No, da ne duljim, prije nekoliko mjeseci, točnije u proljeće ove godine, nekolicina mojih prijatelja donijelo je sličnu životnu odluku i odlučili su kupiti veliko imanje u susjedstvu. Nije to bila prekonoćna odluka, niti je cijeli proces bio lagan. Tijekom prošlih mjeseci bilo je uspona i padova, odustajanja i povrataka. Početkom devetog mjeseca, kad su uplatili kaparu, želio sam objaviti tekst poput ovog, ali sam se suzdržao, odlučivši da ću čekati dok proces ne bude doista završen, bez mogućnosti da se pojavi još prepreka. Sada više gotovo nema ni najmanjeg mjesta sumnji – danas su stavljeni potpisi na dokumente, posijano sjeme je konačno proklijalo i ja ću dobiti susjede!
Sjećam se trenutka kad su platili kaparu i na taj način potvrdili svoju životnu odluku. Te večeri kad su oni izdvajali znatna sredstva i obvezali se uložiti veliku energiju u ostvarenju zajedničke ideje, ja sam bio daleko: na malenom Grčkom otoku Karpathosu. Tamo me odvela moja strast za Boginjom vjetra (pričati ću vam jednom o tome). Te večeri, međutim, bio sam s ostalim “zaljubljenim” ljudima na idiličnom surferskom partiju na plaži. Eh, da, takvi trenuci su nešto posebno. A ovaj put je bila i posebna živa “unpluged” glazba. Dečki su svirali stare stvari, još tamo iz šezdesetih – taman primjereno atmosferi! Imao sam osjećaj kao da sam se vratio unatrag, u neko drugo vrijeme. Ma što u drugo vrijeme – u neki drugi svemir! A usred svega toga, zapravo sam u mislima bio s njima kod kuće i pitao se da li će od sada sve biti drugačije?
I onda su dečki zasvirali Lenonov “Imagine”, a ja sam otplovio nekud, teško je reći kud… oh…
I danas, kad je proces završen, nakon mnogo porođajnih muka, velikih odluka, razmišljanja i previranja, meni cijeli dan umom i dušom prolazi taj Imagine. Koliko ljudi ga je čulo i koliko ljudi ga pjevuši tu i tamo? Mnogo, jako mnogo. Ali, koliko njih, poput mene danas, može reći da više ne moraju ništa zamišljati? Mašta je postala stvarnost…
Što sam zapravo želio reći? Pa, eto, često su mi govorili da sam sanjar, a ja sam i dalje sanjao i svoje snove ispisivao u knjigama i o njima govorio, pokušavajući ljude nadahnuti na promjenu (svog) svijeta. I sad, konačno, nakon toliko vremena, mogu reći da nisam jedini! Tko zna, možda ćemo doista svi skupa slijediti pjesmu, pa nam se jednog dana i vi, sanjari ovoga svijeta, pridružite!

…but I am not the only one! (Ovaj post posvećen je Damiru, Leli, Lindi, Marijani i Željki - koji su znali kako budni sanjati; Aleksandri koja već 15 godina zajedno sa mnom te snove pretače u Dvostruku dugu; i Nataliji, čiji se snovi još uvijek sanjaju, sa posebnom željom na današnji dan, da se što prije ostvare.)

<	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv