aparatczykovi zapisi

Malo sam ispao iz blogerske forme ovih postnovogodišnjih dana, zapravo ispao sam iz svake forme, valjda bih trebao proči kroz neki proces detoksikacije tijela od silne loše hrane, a osjećam se nekako teško od svega pojedenog, malo gladovanja ne bi bilo na odmet.
Nisam se adekvatno osvrnuo na jedan blesavi događaj u kojemu sam i sam sudjelovao ovih dana. Naime, 28. 12. prošle godine bio je „veliki“ štrajk državnih službenika i namještenika, uključujući carinike i policajce. Mislim, ponuda vlade RH je ponižavajuća, 3% povećanje plaće. Znači da bi mi plaća porasla za jedno 100 kn, al' bi mi se standard povećao. Tu lovu se može zaraditi i racionalnim kladioničarstvom, igranjem na zihere. Da ne spominjemo da bi se i dužnosnicima povećala plaća za 3%, ali je velika razlika ako imate plaću tri i pol soma ili petnaest somova. S druge strane sindikalna ponuda je isto bila za kurac, svima povećanje plaće za 300 kn, dužnosnicima ništa (to je u redu). Za 300 kn se ipak treba ozbiljnije kladiti, ali sve je to sranje sveskupa. Sveisto, štrajkalo se. I tako je autor ovih redaka isto krenuo u štrajk. Rezultat njegovog štrajkanja je bio to što mi neće platiti taj dan na poslu. Inače, tajništvo ministarstva je tražilo popis svih štrajkaša (što baš i nije po zakonu) a taj popis je otišao u ministarski kabinet. Sjajno, sad sam i službeno pobunjenik i anarhist. Sramotno, od četristotinjak zaposlenih samo nas je 17 štrajkalo. Sad smo mi ispali kreteni koji se izlažu neugodnostima radi hrpe šupaka koje je frka boriti se za svoju dobrobit. Mislim da oni koji nisu spremni boriti se za bolje uvjete života i rada nisu ni zaslužili bolje od onoga što imaju. Da stvar bude gora, ja sam cijeli taj štrajkački dan pošteno odradio, imao sam dva sastanka od po dva sata i još morao raditi zapisnik sa oba. Baš sam kretenčina, ma debil totalni. Ali postupio sam prema svojim uvjerenjima, a za njih možda treba podnijeti i kakvu žrtvu.

Još jedna službena nepravda mi je privukla pažnju u zadnje vrijeme. Naime, na fakultetu elektronike i računalstva na web stranici službeno su objavljena imena ekipe koja je prepisivala na nekom ispitu. Par dana kasnije čujem i da je na mom faksu napravljeno isto, samo što su oni informatički nepismeni pa su imena prepisivača objavljena na oglasnoj ploči. Ne moš vjerovat. Koje su to metode, mislim da se u staroj Grčkoj ova metoda nazivala ostracizam, kad je netko ovako bio izložen javnom progonu i sramoti. Kod Grka su u igri bile neke pločice, ako se dobro sjećam legendarnog predmeta ludog prof. Kurtovića, danas su to web stranice, oglasne ploče i sl. Malo me ova metoda podsjeća na potjernice sa divljeg zapada. U svakom slčaju, postavlja se pitanje zašto su ti ljudi tako radikalno kažnjeni, da li zato što su se usudili pokušati prevariti sustav, ili zato što nisu uspjeli u tome i bili su uhvaćeni? Ne sjećam se više što su kenjali seronje sa oba faksa, ali opravdanja za ove postupke nema nikakvog. Moguće je i da su povrijeđeni neki propisi, osobito oni o zaštiti privatnosti i osobnog imena. Osjećam se pozvanim da stanem u obranu ekipe koja je prepisivala. Bez solidnog znanja nema koristi ni od prepisivanja, to je općepoznata činjenica, tako da oni ionako ne bi prošli da nisu imali pojma. Priznajem i otvoreno kažem: i sam sam prepisivao na faksu, kad god sam mogao. Nažalost, na pravu je obično bilo toliko gradiva da je brže bilo naučiti, jer bi izrada šalabahtera potrošila previše vremena. Ali u nekim situacijama sam prepisivao, a na šaliće bi obično bio sistematiziran samo dio gradiva koji se obično trebao naučiti napamet, a to mi je oduvijek bilo mrsko. Dapače, ne samo da sam prepisivao, nego sam i drugima pomagao da riješe ispite. Recimo, statistiku kod legendarnog prof. Žužula sam osim sebi riješio i kolegi koji je sjedio kraj mene na ispitu i prošao je (time sam mu prištedio 600 kn za instrukcije kod famoznog Vojka Sabolovića {inače svirao u Grupi 220}koje sam ja prošao), a bio sam i u timu koji je rješavao statistiku drugima i na kasnijim rokovima. Bila je to shema, neko uđe u dvoranu, kao odustane (a pokupi pitanja), mi rješavamo vani, zatim kritičan trenutak- vraćanje riješenih ispita u dvoranu- to bi se rješavalo tako da netko dežura uz vrata, u trenutku kaosa ubacuje se ruksak sa rješenim ispitima unutra.
Nije uvijek bilo uspješno. Sve u svemu, možda su ovi koji su prepisivali ipak kažnjeni zbog toga što su uhvaćeni u prepisivanju. Drugi put će znati više i bolje to izvesti. Ioako nam je u državi tako da je bolje naučiti se što bolje varati i muljati na sve načine. To je korisna vještina za dalji život. Možda je to jedino korisno što se može naučiti na faksu.