aparatczykovi zapisi

Danas je konačno gotovo odseljavanje ureda iz jedne austrougarske vojarne u drugu, navodno veću, ali i dalje fali prostora. Cjelotjedna muka sa iseljavanjem je gotova, sad slijedi useljenje i borba za namještaj i novu opremu. Imam veliku sobu, koju ću dijeliti s još tri žene. Tu će trebati nametnuti svoju volju kao muškarac odmah, kao u zatvoru, moram pokazati da sam lud pa me neće zajebavat.
Soba nam ima vlastiti WC ali valjda ga ne bumo koristili, osobito na za kenjažu.
Svaki rastanak je pomalo smrt. Raspada se ekipa iz sobe 308. Nisam vjerovao da ću imati tako dobru ekipu na poslu, ali ovih par mjeseci bilo je odlično. Kreativni kaos, rijeke cinizma, šovinističkog humora, vulgarnosti svih vrsta, atmosfera nereda kakvu ni u snu nisam očekivao. Soba koju su svi koji valjaju voljeli zbog dobre atmosfere i fora koje su padale, i uvijek je bila neka diskusija, neka zeka zajebancija.
Kao što to obično biva, bilo je predobro da bi trajalo. Rasturismo se po katovima i sobama. I bit će još druženja, i bit će još kava, ali nikada više onih naših jutarnjih "kolegija", ništa više neće biti kako je bilo.
Idemo dalje u životu uprave, a zajebancija ostaje negdje drugdje.