Mrzin jutra. Mrzin trenutke kad se probudin i kad neman pojma na kojem san svijetu. I onda mi treba tisuću podsjetnika na jučer, treba mi jedna mala tekica, treba mi kalendar iz mog života da saznan ko san ono jučer bila, da se vratin svijetu koji nije iz snova, a o kojemu radije ne bi ni razmišljala. Bilo bi tako lako pronaći lijepo u stvarima. U ljudima. U dušama oko mene. U sjeni koju moje pero pravi dok pišen. U slovima, u dimu, u ljubavi i prijateljstvu, u besparici, u hrani, u meni. U ljubavi. I prijateljstvu. Depresija je moja bolest. Sumnjan da je manična iako ja nekad sigurno jesan. I prečesto! Iden se nekako razbudit. |
U gradu u kojem i ljeto postaje jesen, a pjesnici ukipljeno gledaju iz bronce, u moj stih se uvukao srok, lud i zanesen i nježno polupao sve moje mudre lonce. U sobi u kojoj i svjetlost postaje tama zatvaram oči tražeći jednu bijelu ruku: u mraku, u svojoj duši, nepotpuna, sama tapkam poput slijepca, moleći da me povuku moje oči, al u tuđu lubanju stavljene u kalcij, u ha-dva-o, u ranjive elemente u isti prah od kojeg su jednom davno pravljene od boga koji je slomio svoje transparente. Povikao mi je glasno, zagrmilo je s neba: Osim sjaja očiju tamnih, ništa ti ne treba. |
Vrime leti i ja više ne razlikujen snove od stvarnosti. Valjda zato jer je prebolesna. I zato jer bi tila da je malo ljepša pa zato sanjan. I kreiran vlastiti svijet. Mali zaklon od ljudi, i lijepih i ružnih. Ne volin ih ovako dijelit, ali nekako me povride. Želin da me neko treba. Da mi treba. A najviše mrzin šta mogu bit i sama. Zaštićena u knjigama i textovima koje čtan i pišen. Koliko želin da moja slova ožive. Da lebde po prostorijama i da svako slovo nađe nekoga ili nešto na čemu će se zaustavit. Di će bit sretna, pa makar ja tako bila tužna. A tuga i nije toliko loša. Jedino kroz nju znaš ko ti je prijatelj. I uživaš kad je s nekim podijeliš. Isto ka i sreću. I kad su prijatelji sretni šta te vide. Kad te dožive točno onako kako bi trebali. |
he's fuckin cold. words words did I mention that I hate words? they give him Liberty they give him the fuckin impression that they are acts too and he doesn't even realise it but they were much warmer when they were not so big well I guess I'm the moran again (and not only because of this a in moron) I'll take the razor again I will let its cold cold metal warm me up inside I will let my blood wash away the pain and I will not scream I will not say a word |
< | srpanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv