Mrzin jutra.
Mrzin trenutke kad se probudin i kad neman pojma na kojem san svijetu. I onda mi treba tisuću podsjetnika na jučer, treba mi jedna mala tekica, treba mi kalendar iz mog života da saznan ko san ono jučer bila, da se vratin svijetu koji nije iz snova, a o kojemu radije ne bi ni razmišljala.
Bilo bi tako lako pronaći lijepo u stvarima. U ljudima. U dušama oko mene. U sjeni koju moje pero pravi dok pišen. U slovima, u dimu, u ljubavi i prijateljstvu, u besparici, u hrani, u meni. U ljubavi. I prijateljstvu.
Depresija je moja bolest. Sumnjan da je manična iako ja nekad sigurno jesan. I prečesto!
Iden se nekako razbudit.
Post je objavljen 28.07.2005. u 12:42 sati.