ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA



NEKOLIKO UPUTA
Na ovom blogu najlakše ćete se snaći pomoću SADRŽAJA na lijevoj strani stranice ili pak PRETRAŽIVAČA BLOGA na vrhu stranice, budući da postovi nisu pisani nekim određenim redoslijedom već prema trenutnoj inspiraciji i biometeorološkim prilikama. ;)

Dobrodošli!

PRETRAŽIVANJE BLOGA

INFORMACIJE KOJE NISTE PRONAŠLI OVDJE - POTRAŽITE NA FORUMU!
Na Forumu ćete pronaći mnoštvo članaka na temu mentalnog zdravlja a možete mu pristupiti klikom na OVAJ LINK. S obzirom na veliki broj upita na
ovom blogu, vjerujem da ćete se odazvati ovom pozivu na suradnju u velikom broju i pokušati jedni drugima pomoći jer ovo je u prvom redu FORUM
ZA EDUKACIJU I SAMOPOMOĆ čija je osnovna svrha INFORMIRANJE i SPOZNAJA o raznim poteškoćama i liječenju, RAZMJENA ISKUSTAVA i
SKIDANJE STIGME s tzv. "F" dijagnoze.

ponedjeljak, 21.02.2011.

Strah - naš neprijatelj


Zapadna medicina se odnedavno počela baviti područjem nazvanom psihoneuroimunologija (psyhoneuroimmunology, pni), koje prati uzajamni utjecaj psihe i tijela. Riječ je novom području proučavanja, koje može djelovati zbunjujuće za prozapadno orijentiranu osobu 21. stoljeća.
Naime, odrasli smo u vjerovanju da naš organizam funkcionira poput stroja. Dakle, ponekad nastane “kvar” te mu je potreban “popravak”.
Doktori širih shvaćanja slažu se u stavu kako ima slučajeva koji se ne uklapaju u takvu tezu. Novo područje, PNI, dokazalo je tezu da naše emocije imaju vitalnu ulogu u našem fizičkom zdravstvenom stanju. Takav stav nije iznenadio refleksologe, kao uostalom ni druge komplementarne terapeute, kojima je uvijek bio jasan.

TIJELO I EMOCIJE

Ispitivanja sve više potvrđuju međusobnu povezanost tijela i emotivnog stanja. Bolan gubitak (npr. smrt bliske osobe) može dovesti do nastanka raka. Rizik od raka dojke kod žena je duplo veći tijekom prve godine nakon razvoda braka. Osjećaj frustracije utječe na rad crijeva. Depresija i osjećaj bijesa povećavaju rizik od oboljenja srca.

Isto tako, ispitivanja su pokazala da smijeh jača imunološki sustav. Statistika govori da religiozni ljudi žive duže. Kada ipak nastupi teže oboljenje, sretan brak je najbolji put ka oporavku. Oboljeli ljudi okruženi bliskim prijateljima i obitelji uspješnije se i brže oporave, ne samo zahvaljujući odgovarajućoj njezi. Oni se bolje oporave nego drugi bolesnici koji su imali njegu profesionalnog osoblja.

UTJECAJ EMOCIJA

Sličan stav zastupa i kineska tradicionalna medicina, koja polazi od stava da je svaka emocija povezana s jednim organom našeg tijela.
Emocija može, dakle, utjecati na rad određenog organa i njegovog meridijana.
Strah, na primjer, utječe na rad bubrega. Strah može imati razne oblike, od neugodnog osjećaja bojažljivosti, do osjećaja uznemirenosti i anksioznosti uslijed gubitka samopouzdanja. Simptomi straha su lupanje srca, suha usta, a kod djece mokrenje u krevetu. U kineskoj medicini navedeni simptomi se promatraju kao posljedica oslabljene energije bubrega, te se ovakvi poremećaji tretiraju radom na meridijanu bubrega, umjesto liječenjem kemijskim preparatima.
Duboki osjećaj žalosti veže se za pluća, a preko njih za srce. Osjećaj brige i zabrinutosti također smanjuje energiju pluća izazivajući osjećaj anksioznosti i otežanog disanja.
Premor opterećuje slezenu, umanjujući njenu sposobnost održavanja sustava za probavu u optimalnom stanju.
Ljutnja može dovesti do viška energije u jetri, a posljedica su glavobolja i vrtoglavice.

Ugodne emocije, npr. osjećaj zadovoljstva i sreće, dobre su za tijelo i psihu, ali istovremeno, ukoliko su suviše intenzivne, mogu djelovati previše stimulativno na srce izazivajući nesanicu i uznemirenost. Dakle, zlatno pravilo istočne medicine glasi – umjerenost u svemu.

Izvor: alternativa.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 14:12 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

nedjelja, 13.02.2011.

Žene i psihoterapija


Psihološko zdravlje kao proces

Bavljenje psihoterapijom humanističkog usmjerenja nije za mene samo način osiguravanja egzistencije nego to podrazumijeva i moj svjetonazor, način života, kontakt s ljudima, način refleksije vlastitog doživljavanja i ponašanja. Psihoterapija nije samo način promjene nečeg lošeg i "bolesnog" u nešto bolje, nego i put razvitka, tj. pomoć u osvještavanju i korištenju vlastitih kapaciteta, upoznavanju sebe i svih svojih potencijala.

Psihoterapija je velika tema i dotiče svakog čovjeka i to u svoj njegovoj specifičnosti individualne egzistencije - bez obzira na to radi li se o ženi, muškarcu, djetetu, adolescentu, onkološkom pacijentu, žrtvi silovanja, neuspješnom studentu, alkoholičaru ili bilo kome drugome. Naravno da postoje specifičnosti pristupa, npr. različit je pristup i tehnike u psihoterapiji djece i mladeži, od ciljane terapije traumatiziranih ljudi - drugačija su težišta rada s "običnim" neurotičarima u usporedbi s npr. žrtvama incesta, samoubojicama, ili ovisnicima. Sve su to poznate stvari, tu se "psihoterapijska klijentela" dijeli prema specifičnostima problematike s kojom dolazi.

Podjela na "žene i muškarce u psihoterapiji" znači također podjelu prema specifičnosti problematike - a to implicira da je "biti žena" ili "biti muškarac" već samo po sebi stanje kojem je potrebna psihoterapijska pomoć. Tako postavljena teza ne zvuči lijepo, iako za to ima dosta potvrde u literature, npr. opisi tipično ženskih karakteristika poklapaju se s psihosomatskim i depresivnim simptomima: plašljiva, teži harmoničnim odnosima u okolini, izbjegava agresiju i konflikte, prilagodljiva, boji se gubitka ljubavi - radi sve da zadrži vezanost, nastoji svima ugoditi, pristaje na ograničenu autonomiju - "radije bespomoćna i ženstvena" nego "poduzetna, prodorna i uspješna, što bi moglo značiti gubitak ženstvenosti, gubitak partnera i gubitak sigurnog mjesta i uloge u obitelji".

Na sličan način bi se mogli opisati i problemi koji proizlaze iz društvenog očekivanja od uloge muškarca, npr. da bude spreman na agresiju ako treba zaštiti slabije ili se boriti za svoj interes, da bude hrabar, samostalan, autonoman, pun inicijative itd. Ideal muškarca se poklapa sa slikom "zdravog čovjeka", dok žena, ako želi biti u okviru "ideala ženstvenosti" mora biti nužno submisivnija, manje nezavisna, manje objektivna, manje sklona pustolovinama, emocionalnija, plahija i infantilnija od tzv. zdravog čovjeka. Dakle, treba joj psihoterapija da riješi dilemu kako biti ženstvena, a uz to i zdrava.

S druge strane, žene su globalno osjetljivije na djelovanje različitih atmosfera i prije će reagirati, ako u nekoj situaciji postoji neizgovoren problem. Žena će teže ignorirati ili potisnuti neugodnu situaciju nego muškarac u istoj situaciji, i ona će prije percipirati i izraziti (bilo verbalno ili pojavom nekog simptoma) što je smeta negoli on. Primjer za to su teško izdržive bračne situacije: za razliku od muškaraca, žene uglavnom ne mogu potisnuti tu vrstu problema. One će sve osjećati, dugo patiti i izdržavati teško podnošljivu situaciju - podnosit će npr. batine, ponižavanja, nezainteresiranost ili alkoholizam partnera zbog djece, održanja obitelji, straha od separacije (itd.), pa makar zbog svega postala, depresivna, razdražljiva, kronično neispavana, napeta, patila zbog glavobolja, bolova u želucu, akni i drugih kožnih problema itd. Ali kad jednom odluči, pokrenut će razvod (statistike pokazuju da žene pokreću razvode 3-4 puta češće od muškaraca). Razvodi ili raskidi s partnerima su čest povod zašto žene dolaze na psihoterapiju, jer to je klasična situacija u kojoj je potrebna reorijentacija, tj. otkrivanje vlastitih potreba, prebacivanje žarišta pozornosti s globalne slike i očekivanja drugih od sebe na vlastita očekivanja i zalaganje za sebe. Ako muškarac i dođe povodom razvoda (vrlo rijetko), inicijalni problem neće biti "kako se suočiti sa situacijom raskida i otpočeti novi život, tj. kako se vratiti sebi", nego "kako da se promijenim i da je manje kontroliram, da budem manje agresivan i vratim je natrag" ili "kako da se ne dam više toliko manipulirati i ostvarim svoje pravo na dijete", tj. muškarac je u tipičnom primjeru već usmjeren na sebe i potrebno je samo dopuniti lepezu ponašanja adekvatnijim strategijama.

Iz ovog primjera vidljiv je još jedan, češće ženski problem, u psihoterapiji: manjak samopouzdanja. Razvod može dovesti u pitanje identitet žene, njenu sposobnost da i bez partnera zadrži status u društvu, problem osude drugih i njezine ovisnosti o mišljenjima drugih, sučeljavanje s neuspjehom održavanja braka, budućim problemima u odgoju djece bez oca itd. Drugim riječima, žena će misliti i vidjeti probleme na puno polja istovremeno, a tipičan muškarac će ograničiti problem na određeno ponašanje i neće dovoditi u pitanje svoju cjelokupnu egzistenciju. Ako se to i dogodi, neće se o tome razgovarati, nego će (tipično) ili to pokušati potisnuti (npr. alkoholom), pojačati koncentraciju na sebe (npr. sportskim aktivnostima) ili riješiti drastičnim rezom, npr. pokušati samoubojstvo.

Ovdje govorimo o tipičnim slučajevima - to se odnosi na veće vjerojatnosti određenih ponašanja za određenu skupinu ljudi. "Tipičan slučaj" nam ne može odgovoriti na pitanje kako će se određeni pojedinac ponašati u određenoj situaciji, jer nikad se ne zna unaprijed je li taj dotični čovjek "tipičan" ili "netipičan".
Tako, ako kažemo da su "tipične teme" za žene u psihoterapiji :
- samopouzdanje,
- sposobnost izražavanja ljutnje/bijesa i upuštanje u konflikte, kao način mobilizacije energije za sebe, svoje potrebe i interese,
- odnos prema vlastitom tijelu i seksualnosti.

to ne znači da je to nužno i vaša tema ovog trenutka, iako ste žena. Svaka od tih tema ima puno varijacija i komplikacija kad se promatra u životnom kontekstu, sve životne situacije su obično znatno kompliciranije od jednostavnih tipizacija.
Npr. jedna varijanta problema samopouzdanja je situacija u kojoj žena odustaje od mogućnosti da sama preuzme rješavanje problema i potakne određene promjene u svoju korist zato jer čeka da to za nju učini muškarac - "da je vodi kroz život", jer ga samo tako može cijeniti i voljeti.
Druga varijanta je da ona ne vjeruje u vlastite sposobnosti za rješavanje određene situacije na za nju idealan način, i to očekuje od partnera, jer je "društveniji, zabavniji, ili sposobniji zaraditi više novaca". Time ona prebacuje svoju idealnu predodžbu o sebi na partnera i očekuje da je on za nju ostvari.
Manjak samopouzdanja zatvara put ideji da se osoba - žena može promijeniti u smjeru svoje idealne slike, već će tražiti da partner djeluje iz te idealne slike i rješava situaciju za nju. Naravno, detalji u kojima on nije idealan, postaju tema sukoba i predbacivanja, ali još je gora činjenica da se žena tako odriče svojih mogućnosti samo zato jer nisu dovoljno idealne (nije dovoljno kreativna, prodorna, uspješna, zabavna itd.) što će je dugoročno činiti još nezadovoljnijom i manjak samopouzdanja će potaknuti daljnji niz problema tipa zavisti i agresije prema uspješnima, mazohizam i sl.

U životu postoje uvijek nove varijate "tipičnih" problema, a ako se tome pribroje i svakodnevni, uvijek novi, netipični problemi žena, rasprava ženskim temama u psihoteraopiji mogla bi se produžiti u nedogled.
Psihoterapija može pomoći u rješavanju raznih varijanti tipičnih i netipičnih problema. Važno je napomenuti bar par slučajeva u kojima terapijska situacija na negativan način provocira "tipično žensko ponašanje":

* U terapiji se govori o odnosima s ljudima, o emocijama, o obiteljskim relacijama, drugim riječima o temama koje su tradicionalno "tipično" ženske teme. U terapiji žene imaju i vrijeme i prostor da se tim temama bave. Postoji opasnost da se terapijska situacija koristi kao time-out od života u kojoj se može svašta razgovarati, i korisno trošiti vrijeme, ali bez obaveze da se nešto od toga i provede u običnom životu.
* Odnos terapeuta i klijenta u terapijskom odnosu nije ravnopravan i može potaknuti kod žene "tipično" ponašanje, tj. da se prilagodi očekivanjima moćnijega i da umjesto vlastitih predodžbi o svom životu, preuzme nečije tuđe norme i kriterije onoga što je u životu važno, a što nije.

Postoji niz životnih situacija u kojima žene imaju priliku reagirati u skladu sa sobom i preuzeti odgovornost za takvu reakciju makar ona bila i protiv očekivanog "ženstvenog" ponašanja. Možda će to ponašanje "u skladu sa sobom" biti upravo ženstveno i protiv očekivanja "psihološki zdrave reakcije" u tom trenutku.
"Psihološko zdravlje" je bolje shvatiti kao proces nego kao neko određeno stanje. To je proces u kojem svaka žena može odrediti u svakom trenutku što je za nju najbolje rješenje. Važno je samo da se pita o onome što se događa s njom, da osvijesti procese u svom tijelu, svoje reakcije na okolinu, da ne znemari specifičnosti svog doživljavanja i nijanse svojih emocija. U tom procesu pomaže psihoterapija.

Stalno nam se događaju stvari koje nas mogu izbaciti iz ravnoteže i ako se stalno bavimo onime što nam se sada događa, onda smo stalno i u procesu uspostavljanja ravnoteže i zdravlja za svakog od nas pojedinačno i to u količini i opsegu koji nam sada odgovara i trenutačno je za nas moguć.

Možda je ovakav "dinamičan" koncept zdravlja u više u skladu s "tipično ženskom - cikličkom prirodom", tj. manje je određen definicijom zdravlja, a više svjesnim odnosom prema promjenjivim stanjima kroz koje prolazimo u svakodnevnom životu.

Osim toga kadkad žena zna što bi trebalo učiniti pa da to bude "psihički zdrava" reakcija, ali je potrebno snage da se ta odluka provede u djelo i da žena za nju preuzme odgovornost, spremna i na posljedice. Psihoterapija i tu pomaže. Globalno, psihoterapija pomaže ženi da krene i ostane na putu na kojem neće izdati samu sebe.

Autor: mr.sc. Irena Bezić
Napomena: autorica radi u zagrebačkom savjetovalištu "Idemo dalje"

O čemu dalje želite čitati?

...

- 00:36 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

petak, 11.02.2011.

Ljutnja


puknucu Kako se nositi s ljutnjom?

Ljutnja je jedna od emocija s kojom smo gotovo svi imali burna iskustva. Kad izmakne kontroli, eskalira u bijes i izazove posljedice zbog kojih kasnije žalimo. Neki od nas iskusili su posljedice ljutnje od strane drugih: bili su napadnuti, osjetili njihovu agresivnost, ugrožavanje egzistencije, zdravlja, a nekad i života. Zato je iznimno važno naučiti što nas najčešće ljuti i kako ljutnju kontrolirati.

Kada netko kaže da posjeduje dobru samokontrolu često se smatra da mora gušiti vlastite emocije. Međutim, dobra samokontrola ne znači da se ne smijemo naljutiti i ispoljiti ljutnju, ali jedino što to nećemo učiniti bilo s kim, zbog bilo čega i bilo kako, već s pravom osobom, u pravom trenutku, zbog pravih razloga i u pravoj mjeri. Samokontrola je zapravo doziranje emocija, a najbolje ju je dočarao Aristotel: "Svatko se može naljutiti – to je lako. Ali naljutiti se do ispravnog stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način – to nije lako".

burninmad Što nas uglavnom ljuti?

Najčešće nas ljute situacije kada nam se čini da se netko prema nama ponaša nepravedno (npr. smatramo da nam šef zadaje više posla nego drugim zaposlenicima, profesor nam zaključi nižu ocjenu od one koju mislimo da zaslužujemo). Međutim, naglasak je na tome što se nama čini, nepravde uopće ne mora biti (npr. šef smatra da smo sposobniji od drugih zaposlenika pa nam prepušta veći dio poslova, profesor u zaključnu ocjenu uzima u obzir i naše zalaganje i ponašanje tijekom godine).

Dakle, kad stvari pogledate iz druge perspektive, ljutnju izazivamo sami našom interpretacijom tih situacija.

* Ljutnju izazivamo sami – čak i ako su događaji izuzetno loši, a ljudi neugodni – ljutnju izaziva naša interpretacija događaja npr. ako neki kolega od vas traži neku uslugu/pomoć vi se možete naljutiti jer je neuviđavan, ali isto tako možete pomisliti i kako vas cijeni. Dakle, kako ćete doživjeti neku situaciju na vama je.
* Ljutnja nam neće pomoći da riješimo neki problem (zbog kojeg se vjerojatno ljutimo) – bolje je razmisliti što možemo učiniti sada da riješimo problem ili da u budućnosti ne dođemo u istu situaciju. To će nam pomoći da se osjećamo manje frustrirano i bespomoćno.
* Ako situacija nema rješenja, najbolje je zaboraviti na ljutnju.
* Ako se izvičemo na drugu osobu i kaznimo ju obično nećemo postići ništa, barem ne na duži rok
* Veliki dio ljutnje proistječe iz našeg pokušaja da zaštitimo svoje samopoštovanje u situaciji kada nas drugi ljudi kritiziraju, ne slažu se s nama ili se ne ponašaju kako bismo mi htjeli. Ovakva ljutnja je uvijek neadekvatna jer nam samo vlastite iskrivljene misli mogu ugroziti samopoštovanje
* Često smo ljuti zbog neispunjenih očekivanja – no, pitanje je koliko su ona uopće realna, stoga je dobro malo preispitati se.

Dakle imate se pravo ljutiti, niste ni manje vrijedni ni manje dobri, ali pitanje je imate li vi od toga koristi, i ljudi oko vas.

yes Što poduzeti kada smo ljuti?

* Čekajte! – nemojte reagirati odmah, saberite se i pričekajte dok se intenzivne emocije ne smire, a tada ćete „hladne glave“ situaciju bolje sagledati
* Borite se s ljutnjom - ne dopustite samima sebi da se ljutite zbog svake gluposti i da reagirate i kad za to ne postoji pravi razlog
* Promijenite kut gledanja – pokušajte situaciju koja vas je razljutila sagledati iz više kutova, popričajte s nekim i dobro razmislite vrijedi li situacija vaše gorčine i ljutnje.

thumbup Što poduzeti i kako reagirati kad je druga osoba ljuta?

* Pozovite se na dugotrajne dobre odnose i iskažite razumijevanje - upitajte drugu osobu da je sve to vrijedno toga da zahladite i narušite odnose
* Ponudite raspravu o problemu i mogućim rješenjima – npr. „Ispričaj mi točno o čemu je riječ, pa ćemo vidjeti što se sve može učiniti i tko će što učiniti“
* Prihvatite nezadovoljstvo druge osobe i pružite joj podršku – npr. „Vidim da se s razlogom ljutiš, ispričaj mi detaljnije o čemu se radi, kako mogu pomoći“

Izvor: sirius centar

LJUTNJA:
• NEZADOVOLJSTVO: nezadovoljstvo koje se prazni snažnim riječima.
• GNJEV: razljućenost, uzrujanost.
• KIVNOST: potisnuta ljutnja.
• MRŽNJA: neprijateljska nesklonost.
• UVREDA: osjećajna povrijeđenost.
• GOROPADNOST: izgubiti kontrolu od bijesa.
• OGORČENJE: biti ispunjen stalnim bijesom.
• POVRIJEĐENOST: poljuljan ponos.
• NERASPOLOŽENJE: loše raspoloženje.
• BIJES: nekontrolirana bujica snažne srdžbe
• SRDŽBA: jaka, strasna nevoljkost.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 17:01 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

 
Kontakt: Admin (Renči) - Privatnost - Login
Provided by the compucert IT training and computer training technology group. - Blog search directory - Direktorij - web imenik Promocija web stranica besplatno - Link direktorija - BiH Link - Jahu.net - Mrežni Marketing - Ocijeni stranicu @ croindex.info - Increase Page Rank - Website Promotion at Allthewebsites Directory - Info Galerija - Besplatna Objava Članaka za Autore, Besplatni Članci za Izdavače! - Search Engine Submission - AddMe - Direktorijum.net - BiH Link - Blog Listings - Mikrovalna pećnica: recepti i savjeti - Dmegs Web Directory - Credit Cards Terms - Credit Cards 4 U - Lawyer vs Attorney - Self-Help Free Books - Free web 4 U
Promote Your Blog Paperblog : Les meilleurs actualités issues des blogs
TopOfBlogs Health Blogs Pocelo je kao panicni napad, uslijedila je anksioznost a iz svega toga razvila se i depresija. Kako dalje? Blog Directory Free counter and web stats Anksioznost - Panika - Depresija - Lijecenje PageRank
anksioznost - panika - depresija



oglasni prostor
VAŠ BANNER OVDJE
195x90px
25000 prikaza mjesečno
pošaljite upit


Anksioznost Depresija on Facebook
forum
MKB-10 dijagnoze
HZZO - Pretraživanje lijekova
bolovanje
PORTAL Zdravlje - novosti
MedLex: medicinski leksikon, medicinska enciklopedija, medicinski rječnik
oglasni prostor