ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

Norman Sartorius: Svi smo mi potencijalni ubojice!

U ovotjednoj emisiji ''Nedjeljom u dva'' Aleksandar Stankoviæ ugostio je svjetski poznatog psihijatra Normana Sartoriusa. Zadatak emisije bio je pronaæi odgovore na pitanje zašto se bojimo ljudi koji su drugaèiji od nas, zbog èega su psihièki bolesne osobe stigmatizirane u društvu, te može li danas za sebe itko reæi da je normalan.
Norman Sartorius

- Zdravlje se može definirati kao odsutnost bolesti. Zdrav je netko tko može kompetentno vršiti ono što se od njega oèekuje u društvu, onaj tko se može normalno družiti s ljudima oko sebe, koji funkcionira bez obzira na to što se u njemu dogaða i kakve probleme ima. Zdrav èovjek je onaj koji je našao ravnotežu unutar sebe i s onima koji ga okružuju – objasnio je psihijatar.

Ono što je normalno ovisi i o vremenu u kojem živimo. To se najbolje vidi na primjeru neslaganja roditelja i djece. Nešto što je roditeljima normalno, djeci ne mora biti, i obrnuto.

- Važno je da èovjek zna tko je, èime se bavi te tko su mu prijatelji. Važno je da se ne precjenjujemo ni ne podcjenjujemo – tvrdi psihijatar pojašnjavajuæi kako je prvi simptom duševne bolesti kada osoba ne zna kako se ponašati i obavljati svakidašnje aktivnosti.

Stigmatizacija duševnih bolesnika

- Svi su krivi što je duševna bolest stigmatizirana. Do neke su mjere to mediji koji tragaju za neobiènostima i objavljuju ih. U europskim zemljama struka se dogovorila s novinarima o tome na koji naèin pisati o duševnim bolesnicima. To je jako dobro – isprièao je psihijatar.

Norman Sartorius tvrdi, osvræuæi se na nedavni dogaðaj u Splitu, kako nisu samo duševni bolesnici potencijalni ubojice ili poèinitelji kriminalnih djela.

- Svi smo mi potencijalni ubojice. Jednaka je vjerojatnost da æemo mi 'zdravi' poèiniti kriminalno djelo, kao i osoba koja ima duševnu bolest. Kod shizofrenièara broj kriminalnih djela jednak je kao i kod opæeg puèanstva, a kod depresivnih taj je stupanj manji. Sveukupno gledano, duševni bolesnici imaju manju vjerojatnost èinjena kriminalnih djela. Èešæe su žrtve agresivnog ponašanja nego akteri – tvrdi Sartorius.

Psihijatar je u emisiji naglasio i kako su sami lijeènici èesto odgovorni za stigmatiziranje duševnih bolesnika te da najèešæe griješimo kada psihièki bolesnu osobu doživljavamo iskljuèivo kroz njenu bolest.

- Svaka je osoba puno više od bolesti od koje boluje. Ona nije postala bolest, niti je bolest postala ta osoba – rekao je psihijatar Norman.

O odnosu lijeènik – pacijent

Odnos lijeènik-pacijent vrlo je važan za svakog èovjeka, a posebno za onog koji boluje od psihièke bolesti. Moderni oblici komunikacije putem telefona i interneta pridonijeli su tome da sve manje znamo kako kvalitetno komunicirati s ljudima iz svoje okoline, naglašeno je u emisiji.

- U prosjeku, pacijent sa svojim lijeènikom opæe prakse provede samo dvije do tri minute. Èesto lijeènik ni ne gleda ni ne sluša pacijenta. Upravo je stoga u velikom porastu popularnost alternativnih medicinskih službi. A oni prvo što rade, jest to da slušaju – u klasiènoj medicini toga je jako malo.

Pokus u èetiri zemlje pokazao je da upravo to pacijentima nedostaje – pažnja lijeènika koji koncentrirano sluša. Upravo to nedostaje i u programima edukacije lijeènika – smatra Sartorius.

Povratak u normalu

U emisiji ''Nedjeljom u dva'' naglašeno je i kako je velik problem u životu osoba s psihièkim bolestima povratak u normalni život nakon lijeèenja.
- Oni su osuðeni. Èesto ostaju bez posla i ne mogu pronaæi drugi, gube mjesto stanovanja, a nerijetko i životnog partnera. Kad ste tako ocijenjeni, gubite samopouzdanje i a priori sebe smatrate manje vrijednima u odnosu na ostale – smatra Sartorius. Psihièki bolesne osobe koje primaju terapiju, kaže Sartorius, mogu sasvim normalno izvršavati svoje poslovne i društvene obveze.

- Uspjeh lijeèenja, ako je kvalitetan, puno je veæi kod duševnih bolesti, nego kod lijeèenja kardiovaskularnih bolesti. Više od polovice shizofrenièara nakon 20-30 godina živi normalno, a kod depresije, taj je period puno kraæi – tvrdi psihijatar. Za kraj je poruèio kako je potrebno dopustiti osobama koje u svojoj 'zdravstvenoj povijesti' nose stigmu duševnih bolesnika da budu društveno prihvaæene i korisne.



Izvor: www.javno.com