i tebi renči ugodan vikend ,,,pogledaj na zadnjoj stranici karikaturu kako čestitaju 1maj ,,, (večernjaka) --pusaa
01.05.2009. (11:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kate
Draga Renči, vec neko vrijeme gledam tvoj blog i forum i moram priznati da je melem za dusu... Uglavnom prepoznam se u svokom tvom postu....nekoliko godina i ja sam stigmatizirana F diajagnozom (ne znam točno koji su mi broj stavili iza famoznog slova F, a mozda i bolje). Seroxat i Helex moji su amuleti, boćica vode i gumica oko zapeča obavezan asesoar... no da sad ne pricam povjest bolesti, vezano uz ovaj post htjela sam podjeliti s tobom i tvojim čitateljima kako je moje priznanje najblizima da idem psihijatru te da imam panične napadaje bio jedan oblik preporoda ( za mene veci od onog ilirskog), i nisam dozivila nikakav neugodan komentar vec samo razumijevanje i podršku. Napokon su razumili moje izbjegavanje bilo kakvog oblika druženja koje je podrazumjevalo javni prostor s vise od troje ljudi, rani i iznenadni odlasci doma, a tek olakđanje sto ne moram izmišljati puste laži zasto necu vanka i sl. Oni koji me vole, znaju me i od prije ove boleščurine i kažu da se moj karakter nije promjenio, da sam ja ona ista... ( dajem si oskara za glumu) i te riječi su ohrabrujuće. U svakom slučaju poanta je da stigmu najčešće mi sami sebi stavljamo a ne da nam je drugi daju!!! Čitam te i dalje i šaljem svoje dobre misli, jer danas mi je dan bio super...a nisu bas cesti takvi...
04.05.2009. (22:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Kate, Puno ti hvala na posjetama i lijepom pisamcu. Divno je imati podršku i razumijevanje obitelji no nažalost, to nije pravilo. Ovdje polazim od sebe: i dan danas, nakon godina i godina povlačenja po ordinacijama moj mi vlastiti otac ne priznaje niti poremećaj niti bolest niti liječenje, a kamoli da mi pruža podršku. Vrlo je često njegovo pitanje (a ujedno i odgovor): "I, kakva ti je korist od toga? Bilo bi ti bolje da se primiš nekog posla..." Žalosno ali istinito. Majka ima trunčicu više razumijevanja jer je i sama prošla kroz pakao depresije, ali okrenula se vjeri i divno oporavila (hvala Bogu) pa smatra da bih tako trebala i ja. Međutim, čovjeku ne možeš nametnuti religiju (iako ja jesam vjernik, ali rijetko idem na misu - iz nama znanih razloga) niti bilo što drugo sve dok on sam ne osjeti potrebu ili želju - a ja se još uvijek bojim da mi sama hodočašćenja nisu dovoljna za izlječenje kao što malo problema u životu bude riješeno samo od sebe. Mišljenja sam da se prvenstveno sama moram potruditi, po onoj dobro znanoj: Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći. I, naravno, ne mogu odoljeti a da te ne pozovem na FORUM koji sam kreirala upravo za nas, trtaroše i nama slične :) Lijepi ti pozdrav i ugodan tjedan!
05.05.2009. (10:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lucy Fair
nisam gledala emisiju, drago mi je što sam kod tebe imala prilike naknadno se informirati.
30.04.2009. (17:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
----mija----
i tebi renči ugodan vikend ,,,pogledaj na zadnjoj stranici karikaturu kako čestitaju 1maj ,,,
(večernjaka) --pusaa
01.05.2009. (11:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kate
Draga Renči,
vec neko vrijeme gledam tvoj blog i forum i moram priznati da je melem za dusu...
Uglavnom prepoznam se u svokom tvom postu....nekoliko godina i ja sam stigmatizirana F diajagnozom (ne znam točno koji su mi broj stavili iza famoznog slova F, a mozda i bolje).
Seroxat i Helex moji su amuleti, boćica vode i gumica oko zapeča obavezan asesoar...
no da sad ne pricam povjest bolesti, vezano uz ovaj post htjela sam podjeliti s tobom i tvojim čitateljima kako je moje priznanje najblizima da idem psihijatru te da imam panične napadaje bio jedan oblik preporoda ( za mene veci od onog ilirskog), i nisam dozivila nikakav neugodan komentar vec samo razumijevanje i podršku. Napokon su razumili moje izbjegavanje bilo kakvog oblika druženja koje je podrazumjevalo javni prostor s vise od troje ljudi, rani i iznenadni odlasci doma, a tek olakđanje sto ne moram izmišljati puste laži zasto necu vanka i sl. Oni koji me vole, znaju me i od prije ove boleščurine i kažu da se moj karakter nije promjenio, da sam ja ona ista... ( dajem si oskara za glumu) i te riječi su ohrabrujuće. U svakom slučaju poanta je da stigmu najčešće mi sami sebi stavljamo a ne da nam je drugi daju!!!
Čitam te i dalje i šaljem svoje dobre misli, jer danas mi je dan bio super...a nisu bas cesti takvi...
04.05.2009. (22:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Renči
Draga Kate,
Puno ti hvala na posjetama i lijepom pisamcu.
Divno je imati podršku i razumijevanje obitelji no nažalost, to nije pravilo. Ovdje polazim od sebe: i dan danas, nakon godina i godina povlačenja po ordinacijama moj mi vlastiti otac ne priznaje niti poremećaj niti bolest niti liječenje, a kamoli da mi pruža podršku. Vrlo je često njegovo pitanje (a ujedno i odgovor): "I, kakva ti je korist od toga? Bilo bi ti bolje da se primiš nekog posla..." Žalosno ali istinito.
Majka ima trunčicu više razumijevanja jer je i sama prošla kroz pakao depresije, ali okrenula se vjeri i divno oporavila (hvala Bogu) pa smatra da bih tako trebala i ja. Međutim, čovjeku ne možeš nametnuti religiju (iako ja jesam vjernik, ali rijetko idem na misu - iz nama znanih razloga) niti bilo što drugo sve dok on sam ne osjeti potrebu ili želju - a ja se još uvijek bojim da mi sama hodočašćenja nisu dovoljna za izlječenje kao što malo problema u životu bude riješeno samo od sebe. Mišljenja sam da se prvenstveno sama moram potruditi, po onoj dobro znanoj: Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći.
I, naravno, ne mogu odoljeti a da te ne pozovem na FORUM koji sam kreirala upravo za nas, trtaroše i nama slične :)
Lijepi ti pozdrav i ugodan tjedan!
05.05.2009. (10:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Renči
Nastavak se nalazi na forumu http://psihijatrija.forumhr.com gdje nam se i Kate pridružila.
Dobrodošla!
07.05.2009. (01:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...