********

Ne volim prisile. To kad netko kaže da moram biti sretna i dijeliti osmijehe, poljupce i poklone samo zato jer je prosinac, najsliči mi je onome kad kažu da žena mora nositi maramu, feredžu ili suknju samo zato jer je žena. Prednost prvog slučaja jest jedino u tome što kratko traje. U obadva slučaja, uvijek nađe se netko tko baš voli dijelit poklone i tko baš voli nosit marame i tko će se zauzeti u obranu tradicije, u obadva slučaja, ne volim prisile. Sretna sam kad sam sretna i kad to nešto dođe iznutra, samo od sebe, ili od hormona, ili čega već, ali od novogodišnje reklame s nacerenim ljudima, nekako mi ne dolazi sreća. Dapače. Pridodajmo tome i bombardiranje petardama, i sreća bježi još dalje. Pridodajmo tome svu oni rijeku nadrkanih ljudi koji se u to, tzv najsretnije doba voze cestama i guraju u šopinzima, rekla bih da baš, ono, nisam usamljena u lošoj reakciji na prisilu. Ali, eto. Život u krdu traži neke ustupke. Krdo je sigurnost. Usamljenost je izloženost i opasnost. Usamljeni smiju biti samo predatori, lovina nikako. Zakoni preživljavanja...





04.12.2015. u 13:49 | 3 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< prosinac, 2015 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      



Komentari da/ne?

opis bloga

Mah... samo serem tu bezveze...

. .

lupipaprezivi@gmail.com
fejspukarenje

Da li je bolje kad ljubav umre prije nas ili mi prije nje?