edukativni program
Onomad kad je bilo 14-to stoljeće i crni srednji vijek i feudalizam postavljen kao bogomdan društveni sustav, e onda nije to sve bilo dovoljno nego je u jednom trenutku došla kuga. Prvo je očistila Italiju, a onda krenula na Zapad. U kratko vrijeme pobila dvajs miliona ljudi, što danas ne zvuči, nama naviklima na velike brojke, tako jako strašno, no u to doba na zemlji sigurno nije bilo 7 milijardi stanovnika, i dvajs milijona je bila poprilična brojka. Otprilike, to bi bilo kao da netko odnese sve države bivše juge osim slovenije... no, to je EU učinila obrnuto... no, dobro, nema sada veze to...
Bilokakobilo, crna smrt, koja je donijela najstrašniju čistku čovječanstva (nit se znalo zašto je došla, koga bira, koga neće, a ni zašto je nestala), istovremeno je donijela preživjelima, ali samo onim najsirotijim preživjelima, veliki korak u bolji svijet. Pored tolikih ljudi, odnijela je i sa sobom taj ukleti feudalizam. I to ne znači da je pobila feudalce, jednostavno je izmijenila ekonomsku sliku svijeta. Ponestalo je radne snage. I prvi puta su seljaci bili ti koje su zemljoposjednici trebali, a ne obrnuto. I prvi puta su seljaci mogli tražiti višu cijenu za svoj rad, a mogli su i pobjeći u grad i tamo se izgubiti u opustjeloj gradskoj gomilici, njihovi feudalci ih nikad ne bi pronašli i nikad ne bi kaznili, jer nije bilo ni dovoljno ljudi za takve rabote. A i bilo je pametnija posla od naganjanja odbjeglih seljaka.
I sa promjenom odnosa snaga, slika društvenog uređenja svijeta (onog svijeta "pročišćenog" kugom) se naskroz izmijenila. Jedan sistem je narušen, novi se krenuo polako izgrađivati, sa strane onih sretnika koji su preživjeli. Seljaci su se prvi puta udružili u svoje seljačke udruge i krenuli zahtjevati neka svoja prava, a to im nije omogućio pomak u njihovoj seljačkoj svijesti, nego jednostavna prirodna selekcija koja je promijenila odnos usluge i potražnje.
A i građani su počeli lijepo živjeti, bilo je puno posla, malo ljudi, mjesta za življenje, mjesta za zarađivanje.
A i umjetnost je profitirala, nakon katarzične kuge, nastupilo je doba procvata i renesanse...
I sad, ono, zamišljam situaciju danas, postoji jedan oglas na kojeg se javlja stotinu ljudi, postoji taj jedan posao koji traži jednog čovjeka, a postoji 100 ljudi od kojih 99 neće dobiti posao, i ne bi li bilo idealno da je obrnuto, da ima 100 poslova a jedan čovjek koji poslove može birati, i onda ne mora tamo se ispričavati zašto ima 39 godina, a nema brak, a nema posla, a nema stan, i nije do sad učinio ništa revolucionarno ni hvalevreijedno, i onda tako... koj kurac više ne puste onu strašnu bakteriju da omogući barem tom jednom čovjeku u tamo nekoj možebitnoj budućnosti da se ne mora ispričavati i osjećati krivim jer ima godine, nema planove, nego jednostavno dođe i kaže: hoću radit!
Gledala sam jučer i seriju o nekom dečku koji je dostigao 250 kila i više nije mogao stajati na nogama duže od minute, a ni srce mu više nije htjelo kucati, pa se onda našao neki kirurg željan publiciteta koji je ponudio napravit mu manji želudac i skinuti kojih dvadestak kila s trbuha, jer malome ionako više nisu davali šanse za dugi život. Pa je onda u jednom trenutku dečko kroz svo ono svoje sale procvilio u mikrofon, da je sretan jer je konačno u vinvin situaciji. Ako preživi operaciju, bit će mu život lakši i bolji, ako ne preživi, riješit će se muka i kako god bude, bit će mu bolje nego sad.
Dali su mu šanse 9:10.
Nije preživio.
Čini mi se ponekad kako se cijelo čovječanstvo sve više približava jednoj tako neumitnoj vinvin situaciji...