jutarnja igijena
Jutros sam odlučila biti ženom. I u tu čast zabiti se u kupaonu, zavrtiti jednu turu mašine da se pere, nahajcati grijalicu, (jer jedan radijator nije dovoljan, naravno) poslagati po mašini plastičnu zdjelicu, češalj-četkicu, farbu za kosu, bočicu sa alkoholom, depilator...
Pa ondak redom: zamiješati boju za kosu u plastičnoj zdjelici, stat pred ogledalce veliko i u jednoj ruci držati ogledalce malo, a drugom mazati onaj izrasli korijen, tamo iza na potiljku i to ono kad gledaš u svim tim ogledalcima, svaki pokret lijevo znači pokret desno i sve tako naopačke. Ondak, to sve kad se dovršilo krenulo je smrdit ubibože, pa sam otvorila vrata. I sakrila se iza njih, jer onda je išla tura čerupanja krzna sa bikini zone, a prije toga šišanje onog važnijeg krzna. Našla sam tamo na strateškom mjestu i jedan sijedi ćufić, bilo je baš slatko, mufić mi sve više baca na zločestog gremlina. I podsjetilo me to na ono kad se jedared milamajka žalila kao sve te dlake s godinama, s mjesta gdje trebaju biti, presele se tamo gdje ne trebaju. Mufić proćelavi, a naraste brada.
Smiješno to tijelo.
Uglavnom, moram nahvaliti Zepterov depilator, taj bi počupao i Karadžićevu bradu i nastavio radit kao da ništa nije bilo. Tako isto i s bikini zonom. Čupanje do krvi već petnajstu godinu istim aparatom.
Ondak mi je ostalo malo farbe od kose pa sam to isto poslagala po mufiću.
Tek toliko, ako zaglavim u nekoj sauni godine ove, da ne bude preveliki kontrast od plavuše do crne gremlinke, nego sve onako, u tonu.
Pa ondak, oprala kosu, ušla u kadu, napunila istu, plivala tamo sa svim tim kožnato rožnatim otpacima, pobrijala se još pod pazuhom, i još malo okolo pizduljka, ono što depilatorom previše boli.
E, onda...
Kremica protiv celilulita za ona mjesta na kojima rastu isti, pa kremica protiv vena za početak nogu, pa kremica za blistavi sjaj i zategnutu kožu za kraj nogu, pa kremica za dekolte, pa kremica protiv znojenja i kremica protiv borica oko očiju, i malo kremice od aloe verice za ona upaljena mjesta bikini zone koja još uvijek vrište od čupanja.
Pa onda, usisavač i usisavanje krzna s poda, pranje kade, pranje lavandina, kad smo već tu, pranje wc školjke, aupm, a nek se onda zavrti još jedna mašina robe...
Sat i pol mazohizma i udisanja svih mogućih varijanti klora...
I sva sreća da se još ne šminkam.
Stravično je to biti ženom subotom u kupaoni.
A neke žene su u to vrijeme otišle rodit.
No, kaj? Same su si krive. :P
Istovremeno, u Saudijskoj Arabiji, tamo se muškarci ne usuđuju ženama dozvolit da polože vozački, jer se boje da će se ove krenuti naokolo jebati ko sumanute. Pa onda bolje da ih drže doma zaključane i zarobljene. Robinje seksualne.
Dozvolili su im ipak da glasuju... što je još jedan dokaz da glasovanje je radnja zakurac. Čim će je ženama dozvoliti prije nego što će ih pustiti da same šeću ulicom...
Osjećam se sada kao da sam dva sata jednog dana bacila negdje u vjetar.
Kosa će opet narasti, krzno isto, a kupaona za koji dan biti opet umazana.
I baš super.
Hvala bogu, zato, na blogu.
Barem jedno mjesto u ovom životu na kojem se može zaustaviti trenutak u vremenu, i gdje ljudi mogu pisati i čitati o tome kako si je netko jutros pošišao dlačice okolo šupka.