I feel like ...
I feel like I’m living the first line of my obituary
Svidjela mi se rečenica iako je tako mračna (a možda i upravo zato) i iako je prva u nizu od onih kojima se na wikipediji prosi za malo financijske ispomoći u borbi kontra dosadnih reklama. Osobno nemam ništa protiv dosadnih reklama, jedan dio mozga ih već prepoznaje kao nešto dosadno, i na tom dosadnom mjestu ispisuje zbluranu fleku, i reklame uglavnom ne utječu na ostatak mašine. Previše ih je, izgledaju kao roj muha, i kome je uopće stalo do toga da prati muhe i potrudi se raspoznavati jednu od druge...
Stoga nemam ništa protivno da i na wikipediji plešu dosadne muhe. Pogotovo ako će netko od toga dobit plaju.
Malo sam nervozna jer se za sat vremena moram naći s frendicom koja se jako želi družiti uživo i pričati uživo i sve uživo, uživo, i čudi se kako sam ja uživo tako različita i bezvoljna za razliku od mene umrtvo, tj mene virtualno. A meni teško objasniti da su mi svi ljudi uživo jako naporni, i oni i njihove grimase i držanje i stavovi i mišljenja o ovome onome, i to kako se silno i grčevito trude nametnuti do te mjere da tek, kad ih monitor ograniči u nastupu, e tek tada uspiju kužiti da i ona druga osoba ima nešto za reć.
Pa se onda čudom čude.
Naporni ti ljudi.