Christmas Caper
Danas je u Americi neki crni petak. Crna im majka crnu vunu prede. To je dan kad počinju sniženja, pa se onda ljudi polome da prvi dođu do svojih sniženja, e da im ne bi ih netko drugi ugrabio.
Kod nas ne znam što počinje, ni kad počinje.
U Italiji nakon svetog Nikole svi dućani rade nedjeljom sve do Nove godine.
Zakurac mi to, odavno nemam kinte za trošenje po dućanima nedjeljom. Ni ponedjeljkom. Ni utorkom. Ni srijedom. Ni četvrtkom. Ni petkom. Ni subotom.
A i taj Božić isto.
Sigurna sam samo da neću kupiti nikome ništa. Isto tako neću dobiti ništa.
Jer mi to ionako ide nakurac da mi daju neke pizdarije koje mi uopće ne trebaju, iz nekog razloga da bi mi nešto, ne znam.
Ne kužim taj Božić, nisam nikada i neću nikad.
Kužit.
Ono kad sam bila mala, onda je bio Djed Mraz i vreća bonbona za Novu godinu.
Ajde, vreća sa slatkišima, socijalistički pravedno svak` je u razredu dobio jednaku vreću, i uvijek smo znali da ćemo je dobiti, i ne sjećam se neke posebne atmosfere, ni čarolije, ni krasote.
Djed Mraz mi je išao na živce, i cijela ta ceremonija oko njega isto. Dođe u školu, nešto tamo pjevamo, plešemo, držnedaj maltretiranja,
šta nam nisu jednostavno dali te vreće i bonbone i pustili nas doma?
Najbolje oko Nove godine bilo je to što nije bilo škole.
Kao što je i sada najbolje to što se tamo oko Božića isto ne radi.
To super dođe onima koji su zaposleni, pa su onda za Božić doma, pa kuhaju i čiste i ubijaju se od posla...
Hm, stvarno nikad neću kužiti to sve zajedno...
Osim da, ako budemo išli Mužjaku kod njegovih na božićni ručak, da ću se zasigurno osjećati gluplje nego inače i na mjestu na kojem ne pripadam više nego inače...
Možda da se malkoc razbolim, pa da on onda ne mora svojima objašnjavati da se je zakačio za luđakinju?
Kao da oni to nisu već skužili...
Ma joj, jedva čekam da prođu sva ta blagdanska sranja i da dođe prvi mjesec.
I ta kriza i raspad sistema i Europe i Eura i taj jednom kad će više treći svjetski rat.
Koj klinac čekaju uopće?