:.:.:.:.:.:.:.:.:.:.:.:.:.:.:
Borba između mene i sebe i ostatka svijeta traje cijeli život.
To je cijeli život sam, uostalom.
"Oni" mi nameću "ono", meni se "ono" ne sviđa, hoću nešto drugo, e to drugo nije za tebe, jer ti si curica, a ono je za dečke, a stvari su takve kakve jesu i ne mogu biti drugačije, jer tako je kako jest, tako se radi i tako kako se radi, tako treba biti, jer je tako ispravno, jer tako rade svi.
I zato.
Curice nose suknjice, curice su drage, počešljane, uredne, ne psuju, ne piju, ne tuku se, i curice uglavnom ne.
Curice onda postanu djevojke, šminkaju se, nose i dalje suknjice, prave se važne i biraju sebi dečkiće s kojima će se još više praviti važnima.
Djevojke onda postanu žene, pametne žene uhljebe se na državne jasle, tamo postanu majke, vodaju djecu u vrtiće, škole, broje prve bore i kupuju kreme za prve bore, i druge i treće, i mijenjaju muževe i rastu i debljaju se i opet mršave, i osvajaju svijet svojom pameću i iskustvom i sposobnostima.
I takmiču se i nadmeću međusobno otpočetka, od suknjica preko dečkića, do djece i ljubavnika.
I to tako eto, sve nešto treba biti.
Živjeti u pravilima određenim ženama koje opet određuju neka nova pravila, koja opet moraju poštivati neke nove žene, nije mi to nešto. Dosadno je. I predvidljivo.
S druge strane, biti muškarac, ni to nije neka posebna sreća.
U bilokojem obliku se pojaviš na ovoj planeti, uvijek postoje neka pravila, norme, okovi i orme, postoji ta neka bara u kojoj neki plivaju bolje, neki se dave, neki proždiru sve pred sobom, neki skapavaju, ali opet nema baš nekog izbora, praćakati se mora, kakogod.
Jedno je sigurno.
Kad slušaš i radiš to što oni kažu da treba tako kako treba, lakše je.
Kad kopaš sam svoj tunel, možda misliš da si pošten i da si sav svoj, ali to je teško i prečesto boli.
A na kraju je i jedno i drugo bezvrijedno.
Tu i tamo... učini se da nešto vrijedi, da je jedno bolje od drugog, ali opet... trokurac.
Ili se to samo tako čini dok zbunjeno toneš jer više nema nekog razloga lamatati perajicama... a i putokazi su nestali, nema se više ni od čega bježati, ni čemu stremiti... ne preostaje nego samo prepustit se i dotaknuti dno.