|
|
| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Članica i svojevremeno urednica
Učim pletenje i rado čitam
Vrijedne i sposobne kuharice
o ljubavi saznajte na
Volim:
- zagreb
- bloganje,
- fotkanje,
- more,
- cvijeće,
- iskrenost,
- djecu,
- ljude britka jezika
do boli,
- papati,
- sportati se,
- putovati,
- envy parfem jedino i isključivo mirisalo,
- naušnice i srebreni nakit
Mrzim:
- ričet,
- dvoličnost,
- licimjerje,
- lopovluk,
- četnike,
- ogovaranje
i smicalice,
- žohare,
- depilaciju,
- licimjerje,
- neodgovornost,
- političare,
- peglanje,
- pranje posuđa,
Kad se sjetim još nečeg javim se s kojim voli/nevoli dodatkom dodam svakako
Čitam ovih dana interesante mi postave dragih mojih blogera koji vrlo često pišu o nazadovoljstvu na poslu.
Ranije upoznati da sam prije nekoliko godina spletom nesretnih ili sretnih okolnosti bila prisiljena birati između zdravlja i statusa zaposlene žene ,znate da sam odabrala ovo prvo.Zdravstveno stanje poboljšalo se u zadnje dvije godine a za to su uz liječnike svakako zaslužni moja obitelj i Suđeni , pogotovo on.No kako sam ja nastojala biti "revan"radnik odnosno desetak godina davala sam se nazovimo to poslu iznad svakih ljudskih mogućnosti,a to znači da sam radila preko dvanaest sati dnevno svaki dan,ponekad i duže , svih tih godina koristila sam jedan godišnji odmor od deset dana ,privatnog života nisam imala radila sam na poslu nešto ubacila u usta a doma sam isključivo prespavala.Čitanje knjiga , izlasci ,druženje ,kazalište i sve ono što sam radila ranije bili su san ljetne noći .preumorna ali ne samo fizički već i psihički zapravo sam vegetirala .
Iz današnje perspektive žalim jedino što takav trud nije bio cjenjen.Dakle kako je kod nas uvriježeno ,napredovali su neki drugi .Komentar kolege kada je čuo da sam se razboljela i završila u bolnici bio je -"I bicikl kojeg bez milosti deset godina natjeravaš već bi se raspao ,a kamol li čovjek""
naravno organizam je signalizirao preopterećenje a čime nego uzbunom zvanom bolest.
I tako da ne filozofiram previše o tim vremenima ,spomenuti postovi ponukali su me na razmišljanje "Što mi zapravo od tog vremena nedostaje."Iako zvuči nevjerojatno prvo što mi pada napamet je činjenica da mi fali osjećaj korisnosti-dakle svaki odrađeni posao bio je samodokazivanje odnosno jedan mali uspjeh.Time je jačalo u svakom slučaju i moje samopouzdanje.Osim toga nedostaju mi i kontakti s ljudima,svaka osoba nova u mom životu širila mi je vidike ,tjerala me da razmišljam o ljudskom ćudoređu .Na taj način rasla sam i ja.Svakao fale mi ona ćakulanja s kolegama onako uz rad komentiranje svega i svega i sve to naravno uz obaveznu kavicu.Zapravo fali mi sav taj presing.
Također analizirajući se vidim da sam tada više vodila brigu o fizičkom izgledu ,održavanje tjelesne spremnosti bilo je čak i sastavni dio mojih obaveza , pa sam tako svako jutro trčala išla u teretanu.Nakon tuširanja fenirala kosu nabacila make up.Sve u svemu svakako sam se osjećajla korisnijom i vrijednijom nego danas.
Danas kada imam vremena zaisa na pretek sjetim se kako sam tada razmišljala što bi učinila s tjedan dana slobodnog , koje bi knjige pročitala ,gdje bi putovala , koji tečaj jezika bi upisala.Danas kada mi je sve dostupno postala sam loš organizator vremena , opustila sam se apsolutno previše ,život svodim na kuću kućanske poslove i obitelj i ponovno se čudim kako takva situacija generacije žena nije frustrirala .Mene frustrira nevjerojatno.Svaki dan iznova peri ,spremaj,kuhaj, glačaj , nabavljaj i sve to radiš a zapravo ništa ne radiš jer to apsolutno normalno da obavljaju i zaposlene žene a kamo li kućanice.
Zato od sutra krećem u akciju ,ustajanje rano ujutro ,kuća nabrzaka a popodne i navečer posvećujem se Suđenom i sebi.
Vjerujte mi biti domaćica nije baš idealno rješenje.