petak, 21.03.2008.

Zadnje minute mojih nikad više 16 godina

Kako se osjećam?
Malo mučno u trbuhu...
Onak baš onaj žbnj osjećaj...
Kao da starim, nisam više dijete...
(Yeah right)
Ja sam veeeliko dijete...
I uvijek ću na neki način biti...

Ova godina u štihu svit sikstin prošla je puno uspona i padova...
Zaljubila sam se, odljubila, pa opet zaljubila...
Dobila hrpu sulja, pa hrpu petica, pa hrpu sulja...
Svađala se sa ukućanima, pa mirila...
I tako iz dana u dan...
16. godine ću se sjećati po nekoliko stvarčica...
Prvi put sam spavala s dečkom...
Prvi put sam osjetila kako je to kada voliš...
Prvi put sam se ofarbala...
Prvi put sam se zalagala za sebe...
Prvi put sam pronašla smisao života...
Prvi put sam shvatila da je život prekratak...

Puno toga sam shvatila...
Puno toga naučila...
Puno toga patila...
A zadnje trenutke 16 godine, provela sretna...
U sretnoj vezi, sa divnim dečkom...
Koji me promijenio iz zaigrane djevojčice u curu koja zna šta želi...
Koja ide čvrsto kroz život...
Koji mi je dao do znanja da je život jedno optimistično mjesto...
Da ga moram proživjeti najbolje kako mogu iz dana u dan...
Hvala Mate... : )
U školi sam postala bolja...
Više se trudim oko nekih osoba do kojih mi je prije bilo manje stalo...
Pokušavam razumijeti sve oko sebe i pružiti sve najbolje od sebe...

Dragi moji, možda sam napokon nakon dugo vremena postala druga osoba...
Kao da je sve oko mene ljepše, optimističnije, vedrije...
I takav mi se život sviđa...

Htjela bi sama sebi zaželjeti (malo uranjeni, kojih pola sata) sretan rođendan...
I da 17. godina prođe u znaku ljubavi, sreće, zdravlja i svega ljepoga šta mi život može pružiti, ali ne puno...
Tek toliko da imam, ne želim previše...
Samo malo : )
Baš toliko koliko u ovom trenutku imam...

Jesam li napokon odrasla?
Hmmm, možda.
Procijenite sami. : )
[23:21 - 1 ]
Komentari | Isprintaj | #

subota, 15.03.2008.

March 2008.

Evo vam moje misli u ožujku...
Prvi je sastavak, dobila 4 iz njega...
Drugo je zadaćnica, dobila 5...
: )

Pronađena izgubljena duša

Vrijeme me ponovo preteklo...
U utrci života ponovo sam izgubila...
Smiješno je kako se izgubljena duša ne može pronaći...
Trebala sam samo one stvarne snove i onu tajanstvenu ruku spasa...
Nježnu, no ipak snažnu i odlučnu...
Bivalo je sve hladnije u mraku kad sam vidjela ledene oči...
Zov vjetra kao da me tjerao od te hladnoće...
Nisam se dala smesti...
Primila sam ruku čvršće nego ikad...
Vjerovala sam tim ledeno hladnim očima po ne znam koji put...
Povukao me k sebi u mrak i zagrlio...
U tom trenu sunce je namještalo svoj najljepši osmjeh za nas...
Moja izgubljena duša pronašla je svoj par...
Sada smo jedno...
Opet.
Zauvijek.



Pokajanje

Osjetio sam miris njene kože...
Njene tople smeđe oči urezale su se duboko u mene...
Hodao sam snenim parkom punim tužnih vrba...
Njihov pogled tražio je u meni krivca, osobu koja je napravila gorku grešku...
I sada se kajem...
Volio sam ju...
Sada ju samo sanjam...
Hodnicima ljubavi sada hodaju samo moje tužne misli...
Ponovo ju dotaknuti bilo je nemoguće...
Drugog gleda divnim kestenjastim očima...
Da li da joj priđem?
Da li će mi oprostiti?
Strah mi je ispunio srce...
Kajem se zbog zadnjih riječi koje sam joj uputio...
Nisam bio svjestan kako riječi bole...
A sada?
Ja sam taj koji traži oproštaj, koji traži još jednu priliku...
Odbila me.
Suze su ispunile još jedan dan u potonulom brodu usred pustinje...



Hope U like it...
Posebni pozdravi... XD
Mate kiss, Chabra, Kika, Petra, Tajana, Perichka, Ančica, cijeli 2.c3 i sve vas u studiju i režiji...
Ah ah hvala volim vas puno... Mwa XD
[14:12 - 2 ]
Komentari | Isprintaj | #