THIS BLOG IS OFIŠLI CLOSED!!!

...možeš se zaljubiti...
Hehe, dobra pjesma, Tiho Orlić - Opasno je ljubiti



Dugo se nisam javljala jer sam imala zabranu...
Znate ono, dva popravna, pa vam nedaju niš?
E tak je i kod mene, tj. slično...
Meni uvijek popuste, ili bar u nekim situacijama...
Neko vrijeme sam bila ukomirana doma...
Do danas, kad sam doživjela prosvijetljenje...
Et, i vaša luđakinja doživjela nešto takvo...
Sve se stišalo doma, počela sam slušat...
Oh yeah, postala sam dobrica... :)
Bolje to pa da me puste na net...
Nego da sam vražica pa da niš nemrem...
Eto, i'm back...
Malo ću probat promijenit neke stvari na blogu...




Pitate se koji vrag radim u subotu navečer doma?
Cura mi ode na more sutra rano ujutro...
Dečko mi je na tulumu...
I tak... Nema se kamo...
Pa se ostane doma, i gleda se film sa najdražom bakom :))
NAAAAAAJBOLJOM bakom na svijetu...
Film se zove "Brak na brzaka"...
Ljudi moji, cijelo vrijeme sam mislila na svog dragog...
Ne znam koji mi je bio vrag...
To je valjda kad zavolite onak jaaaako nekoga...
Pa ne možete prestat mislit na njega...
Stvarno ga volim... I nadam se da će ovo potrajat...
E da, da slučajno netko ovo nije urekao...
Ljudi, ja sam stvarno zaljubljena...
Ovo je prvo u životu da želim da potraje duuuuugo...
Hrvoje, volim te jako puno!



Znate kaj sam si razmišljala?
O tome da za 2 godine ja imam 18...
Jebote, stvarno je brzo prošlo...
Sad već 16, a htjela bi zauvijek ostat ovak...
Mislim, imat 16...
Meni je fora... Barem zato jer si dijete...
Ne moraš se brinut o nekim stvarima...



A ljudi moji...
Idem sad, radit dalje na posao... :)
Ljubim vas sve od reda...
Odmorite se prek ljeta...
Zaslužili ste...
Valjda iksde iksde

Pakao i raj

Šutio je...
Njegovo rasječeno lice govorilo je sve...
Njegove usne nisu se mogle pomaknuti od boli...
Jedan dan više u njegovom ispraznom životu kod posvojitelja...
Borio se za svoju slobodu...
Još samo godinu i pol i moći će otići zauvijek...
Do tada si je obećao da će šutjeti...
Išao je u školu, živio u svom svijetu...
U crnoj kožnoj bilježnici znao je pod satom pisati svoj doživljaj života...
Njegov život zvao se pakao...
Crtao je i svoje prave roditelje, kako ih je zamišljao...
Jer, poginuli su dok je imao par godina...
U dubini svog srca bio je dobar dečko, pun emocija...
Samo što to nije znao pokazati...
Odmore je provodio ispred škole, na klupici...
Promatrajući djevojku tamne kose...
Svako malo crtajući njeno lice shvatio je da ne može bez nje...
Bez njenog osmijeha, bez njenih nebeskoplavih očiju...
Odlučio je...
Prići će joj i reći joj svoju tajnu...
Upoznali su se...
Djevojka ga upita da li se želi prošetati s njim..
Kimnuo je potvrdno...
Sve više i više pričao joj je o svome životu...
O svome vlastitom paklu...
Obećala mu je da će zauvijek biti s njim...
Zajedno će probati pobijediti njegov strah od posvojitelja...
Probat će ga premjestiti u vlastiti stan...
Nakon nekog vremena uspjeli su...
U njegovoj crnoj bilježnici nije više bilo pakla...
Bilo je puno crteža tamnokose djevojke, njenog lica...
Prozvao ju je svojim anđelom...
I napokon je imao svoj vlastiti raj...
I anđela nebeskoplavih očiju kraj sebe...




Vjera, nada i ljubav

Uvijek je vjerovala u ljubav...
Dok je bila dijete veoma su je razmazili...
Htjeli su da jednom u životu shvati koliko je imala ljubavi uz sebe...
Od početka do kraja...
Živjela je u sretnoj obitelji, punoj vedrine optimizma i brižnosti...
Odrastajući, ta se obitelj raspala...
Otac je ostavio majku, pa ju je majka morala sama podizati...
Da bi jednom mogla postati mlada žena...
Ali ona je polako gubila nadu u ljubav...
Mislila je da joj ljubav samo ostavlja krvave tragove na srcu...
Godinu dana jedina želja joj je bila da ju on voli kao što je ona voljela njega...
Htjela je njegove plave bisere koji su je gledali tako požudno i strastveno...
Ali ipak odbojno... Gubila je nadu...
Život joj više nije imao smisla...
Jedne večeri sjela je u najmračniji kutak parka i plakala...
Rijeke suza tekle su njenim licem...
Stvarale veliku navalu emocija...
Odjednom čuje šuštanje lišća...
Iza nje stvorila su se dva predivna plava bisera...
Koja su joj osvijetlila obraze...
Priznao joj je da je vjerovao u njih...
Da mu je trebalo samo malo hrabrosti da joj kaže riječi...
Riječi koje je čekala godinu dana:"Volim te ljubavi!"
Shvatila je da se na kraju vjera, nada i malo strpljenja ipak isplate...
A majka je bila sretna što je odgojila mladu ženu koja...
Koja ipak vjeruje... Vjeruje u ljubav...


Moja mala ljubav

Sve je počelo ovog ljeta...
Kao neki nepozvani gost ušetao je pod moj život...
Uselio se pod moju kožu...
Bilo ga je vrlo lako primijetiti i odmah zavoljeti...
Njegove tople smeđe oči i najslađi osmijeh...
Osmijeh koji me uvijek mogao tako lako nasmijati...
Nisam mu mogla odoljeti...
Zapamtila sam svaki njegov pokret...
Svaki njegov korak, svaku njegovu vrlinu i manu...
Znali smo razgovarati satima...
A ja bih u to vrijeme uplovila u svijet njegovih najsjajnijih očiju...
Utapala bih se u tom oceanu njegovih riječi...
Njegovih zagrljaja...
Naši razgovori postali su sve dulji, intenzivniji, i romantičniji...
Svaki njegov poljubac meni je otkrivao nešto više o njemu...
Jedne večeri šapnuo mi je nešto čega ću se sjećati do kraja života...
"Volim te, moja mala ljubavi"- rekao mi je...
Uzvratila sam mu jednako...
Znala sam da je ono nešto jako, nešto predivno...
Nešto što se zove prava ljubav...


Kaj mislite o sastavcima?
Neki su čak mislili da se radi o nekim osobama...
Ali ne, možda je tako ispalo, ali NE...
Ljubim vas, komentirajte...

Vidim svi bi novi post...
Pa evo vam ga...



Sad komentiram sa dragim neke stvari prek MSN-a...
Ja sam zaljubljena, jako...
On je zaljubljen, a i vidi se po njemu... :)
I skužili mi da ipak postoji ljubav prek neta...
Dobro možda ne možemo to još nazvati ljubavlju...
Ja, pogotovo ja, ne mogu zavoljet nekog tako brzo...
Ali da sam zaljubljena preko ušiju... Jesam...
Možda čak i ne znam šta znači riječ biti zaljubljen....
Ma kaj ne... XD Kad ti se netko sviđa...
Kad ne možeš bez njega ni trenutka...
Kad po cijele dane razmišljaš samo o njemu/njoj...
Ma kad ti se cijeli svijet počne od toga dana vrtjeti...
Onako, baš nježno... Lijepo... Sve je pinky...
(A MRZIM PINKI BOJU) XD



Eto ljudi, brijem da vam je jasno da sam zaljubljena...
I iako sam za svaku svoju vezu rekla da se nadam da će potrajat...
I nijedna do sad nije potrajala...
Imam taj osjećaj u sebi da će ovo biti nešto ozbiljnije nego prijašnje veze...



Sve u svemu, ljudi, sretna sam... Vesela...
I jedva čekam da škola završi, da mogu dane provodit sa Hrvojem :)
On je moj LJUBEK :) Hehehe...



To bi bilo to za današnji post...
Volite se, grlite se, ljubite se...
Iskoristite život na najbolji mogući način...



Pusa svima.......