|
Ovaj blog me počeo full živcirati...
Nema više osobnih pisanja, gotovo je...
Kaj ste pročitali pročitali ste...
Od sada pa na dalje ovaj blog je samo za moje pjesme, priče itd...
Pa si vi mislite...
Bez brige ja sam koliko toliko dobro...
Ko me treba, MSN je tu... ;)
Uživajte u dvije priče...
Normalno bivša ljubav, heh...
I da, iz obadva sastava dobila 5 
MOJA PLAVCA...
Pod jakim svijetlom mjesečine ti i ja krenuli smo na ispit ljubavi...
Plavca je već nestrpljivo čekala na rivi...
Tvoj prodoran pogled razdirao je moju dušu...
Ta duša koja je malo po malo venula, a lijek protiv ljubavi još nitko nije našao...
Krenuli smo daleko u noć...
Tvoje riječi urezale su se u moje srce...
To srce koje je pretrpilo previše boli...
Plavca je neshvatljivo išla sve dalje i dalje u najtamniju tamu...
Bojala sam se, no ti si mi pokazao kako da se borim, kako da idem kroz život visoko uzdignute glave...
I ona tvoja zadnja pjesma odsvirana na gitari, plakala je...
Rekao si da moraš poći...
Najsjajnija zvijezda pala je u ocean...
Ostala sam sama sa plavcom nasred oceana boli...
Gledala sam ispod nje nebih li te još jednom ugledala...
Nestao si...
Tvoje zadnje riječi napisane na papiru glasile su:
"Jedina važda stvar kada budem odlazio, bit će tragovi ljubavi što ću ih ostaviti za sobom..."
Bila sam slaba, lutao si po mojim mislila danima nakon toga...
Plavca je još uvijek na rivi...
Čeka beznadno dan kada ćeš se vratiti...
TEK JEDAN POGLED...
Ponovno sam zastala...
Htjela sam još jednom pogledati duboko u ogledalo tvoje duše...
Sjećam se tek jednog nježnog pogleda...
Svaka iskra dokazala mi je da si sretan s njom...
Ispustila sam nečujni krik boli...
Nekada su ti zeleni dragulji bili moji...
Nebo je plakalo samnom...
Zašto je bilo tako teško zadržati tek jedan tvoj pogled?
Moje misli letjele su zajedno sa pticama prema onom boljem, toplijem, vedrijem...
Barem na kratko sjetih se nas dvoje, a krvav mjesec prekrio je Zagreb...
Vruća rujanska noć otkrila je poljubac nevjere...
Znao si da je zabranjeno, no ipak si krenuo prema njoj...
Riječi poput zauvijek zajedno ili kraj vječnosti za tebe više nisu značile ništa...
A pjesma vjetra još je više najavljivala kraj...
Posljednji otkucaji sata označili su veliku bol...
Tek jedan tvoj pogled izgubio se sa prvom zrakom sunca u predivno jutro...
Sad priznajem sama sebi: GOTOVO JE.....
|
