ponedjeljak, 21.08.2006.
Ulomak sjećanja
uvijek sam voljela brodove.Fascinirali su me,fasciniralo me more i sve to zajedno.Volila san stajati na palubi,gledati zalazak sunca dok bi mi vjetar lagano mrsio kosu,a dupini poskakivali pored broda. Savršen osjećaj=usporediv sa rijetko čim.
Onda sam se jednog dana zaljubila u pomorca i zamrzila brodove.
Tolika promjena samo zbog ljubavi.Teško je gledati kako brod kojeg ste nekad ne tako davno jako voljeli,odvodi tvoju ljubav u neke daleke zemlje,u neka strana mora za tebe mračna i opasna.
Sjećam se kako san često proklinjala brodove zbog toga,a oni nisu ništa krivi.Ali ja sam tražila krivca za svoju usamljenost i tugu.
Svaku večer od njegovog odlaska na brod sjedila bi na plaži i gledala daleko na pučinu mora.Tada bi mi se iz nostalgije,iz potrebe,iz tuge javljala fatamorgana i vidjela bih brod i njega kako mi se vraća...moja fatamorgana bi se razbila kao val koji se svom svojom snagom razbija o stijenu i raspada na tisuću sjajnih kapljica.Tada bi samo sjedila i tiho plakala.Ne znajući gdje je,kako je i dali mu nedostajem.
Ali dođe i dan povratka i ja već od ranih jutarnjih sat stojim u brodskoj luci...Najednom se moja fatamorgana pretvara u stvarnost i sve moje suze pretvaraju se u sreću=brod dolazi.Iz njega počinje izlaziti hrpa ljudi i mnoge djevojke trče svojim mladićima u zagrljaj.Bojim se da će mi promaći jer je jako puno ljudi,ali srce i među milijun ljudi osjeti svoju ljubav.Napokon ga ugledam i potrčim prema njemu.Padnem mu u zagrljaj.osjetim sigurnost,sreću,ljubav i ushićenje.Ništa više u tom trenutku ne postoji za mene=samo ja i on u dugom poljupcu dok sunce već lagano zalazi za planine...
prigodna pjesma Marijana bana....zove se On je volio brodove:
Ona je gledala u brodove, kako njenog dragog odvode
Do nekih dalekih, hladnih i opasnih mora i obala
I nije voljela brodove jer oni njenog dragog odvode
Do nekih dalekih, hladnih i opasnih mora i obala
Tada bi plakala u samoći željela bi da joj se vrati
Željela bi da ga vidi i da ga opet ljubi cijelu noć.
On je volio brodove, jer brodovi ga odvode
Do nekih dalekih, toplih i opojnih mora i obala
Samo nekad bi ga brodovi odveli do obala
Gdje su daleka, topla i opojna mora mirisala na nju
Tada bi plakao u samoći, želio bi da joj se vrati,
Želio bi da je vidi i da je opet ljubi cijelu noć.
nedjelja, 20.08.2006.
Volim i to je sve što znam
Sadašnjost je zamjenila prošlost,a ja prošlost ne mogu da prebolim,nemogu da zaboravim. Dobro znam da ti ne značim mnogo,a još bolje znam da te ludo volim.
Prošlost je zamijenila sadašnjost..Zar tražim puno ako te želim pored sebe?Obećajem da me nećeš ni primjetiti da ti neću smetati,bit ću samo tvoja tiha sjena...Pusti me blizu sebe.Treba mi netko kao ti da razumije sve moje slabosti,i da me može barem malo voljeti.
U mome srcu bukti plamen ljubavi samo za tebe,svaki tvoj poljubac na srcu je ostavio neizbrisivi trag,svaki tvoj pogled ljubomorno čuvam duboko u sebi.
Zbilja san te pokušala zaboraviti.Željela sam da sve prođe kao ljetna oluja,ali sve je uzalud kad samo tebe volim i to sve više i više.Čudno je to,ali ja ne da ne želim nego neznam više živjeti bez tebe,tvoja ljubav me hrabri na svakom mom koraku i u svakoj mojoj radnji.
...
Sjedim u prirodi,slušam veseli pjev ptica koje svojom pjesmom slave proljeće i ljepotu prirode.Sve je tako lijepo,ali meni se od te ljepote srce još više steže.U mom srcu caruje zima i bezbrojne razorne oluje.Sva ta ljepota koju gledam i slušam za mene je samo neostvaren san,i daleki cilj do kojeg nikada neću stići...
Onog dana kada si otišao za mene je prestalo sve,moje je sunce zašlo za oblake i neće ubrzo izaći....
subota, 19.08.2006.
Ja ću budna sanjati
Promatram te dok ležiš na mojim rukama...Promatram te i pronalazim svoju sliku u tvojim očima.Tvoje usne su tako meke i vlažne kao trešnjin cvijet poslije kiše.Tvoje oči su prekrasne,pune nekog čudnog sjaja,ali prenevine da bi tražile moju ljubav...
Strah me je...hranim anđele svojim očajom,dok se pokušavam probiti kroz opasne plamenove svog života.
Želim te poljubiti ali me je,naravno,strah...pa...nježnim pogledom ljubim tvoju sjenu...želim ti reći da si u ovom svijetu boli ti jedina nada za mene,ali opet i dalje samo šutim i milujem tvoje prekrasno lice.
Kad god me pogledaš tim svojim azurnim očima znam da nemoram ništa govoriti,jer ti me razumiješ čak i ako ništa ne kažem,ti me čitaš kao otvorenu knjigu čak i ako ne znaš jezik moga srca...bti to možeš jer poznaješ jezik zaljubljenih...i to je jedino važno.
