uvijek sam voljela brodove.Fascinirali su me,fasciniralo me more i sve to zajedno.Volila san stajati na palubi,gledati zalazak sunca dok bi mi vjetar lagano mrsio kosu,a dupini poskakivali pored broda. Savršen osjećaj=usporediv sa rijetko čim.
Onda sam se jednog dana zaljubila u pomorca i zamrzila brodove.
Tolika promjena samo zbog ljubavi.Teško je gledati kako brod kojeg ste nekad ne tako davno jako voljeli,odvodi tvoju ljubav u neke daleke zemlje,u neka strana mora za tebe mračna i opasna.
Sjećam se kako san često proklinjala brodove zbog toga,a oni nisu ništa krivi.Ali ja sam tražila krivca za svoju usamljenost i tugu.
Svaku večer od njegovog odlaska na brod sjedila bi na plaži i gledala daleko na pučinu mora.Tada bi mi se iz nostalgije,iz potrebe,iz tuge javljala fatamorgana i vidjela bih brod i njega kako mi se vraća...moja fatamorgana bi se razbila kao val koji se svom svojom snagom razbija o stijenu i raspada na tisuću sjajnih kapljica.Tada bi samo sjedila i tiho plakala.Ne znajući gdje je,kako je i dali mu nedostajem.
Ali dođe i dan povratka i ja već od ranih jutarnjih sat stojim u brodskoj luci...Najednom se moja fatamorgana pretvara u stvarnost i sve moje suze pretvaraju se u sreću=brod dolazi.Iz njega počinje izlaziti hrpa ljudi i mnoge djevojke trče svojim mladićima u zagrljaj.Bojim se da će mi promaći jer je jako puno ljudi,ali srce i među milijun ljudi osjeti svoju ljubav.Napokon ga ugledam i potrčim prema njemu.Padnem mu u zagrljaj.osjetim sigurnost,sreću,ljubav i ushićenje.Ništa više u tom trenutku ne postoji za mene=samo ja i on u dugom poljupcu dok sunce već lagano zalazi za planine...
prigodna pjesma Marijana bana....zove se On je volio brodove:
Ona je gledala u brodove, kako njenog dragog odvode
Do nekih dalekih, hladnih i opasnih mora i obala
I nije voljela brodove jer oni njenog dragog odvode
Do nekih dalekih, hladnih i opasnih mora i obala
Tada bi plakala u samoći željela bi da joj se vrati
Željela bi da ga vidi i da ga opet ljubi cijelu noć.
On je volio brodove, jer brodovi ga odvode
Do nekih dalekih, toplih i opojnih mora i obala
Samo nekad bi ga brodovi odveli do obala
Gdje su daleka, topla i opojna mora mirisala na nju
Tada bi plakao u samoći, želio bi da joj se vrati,
Želio bi da je vidi i da je opet ljubi cijelu noć.
Post je objavljen 21.08.2006. u 21:42 sati.