Promatram te dok ležiš na mojim rukama...Promatram te i pronalazim svoju sliku u tvojim očima.Tvoje usne su tako meke i vlažne kao trešnjin cvijet poslije kiše.Tvoje oči su prekrasne,pune nekog čudnog sjaja,ali prenevine da bi tražile moju ljubav...
Strah me je...hranim anđele svojim očajom,dok se pokušavam probiti kroz opasne plamenove svog života.
Želim te poljubiti ali me je,naravno,strah...pa...nježnim pogledom ljubim tvoju sjenu...želim ti reći da si u ovom svijetu boli ti jedina nada za mene,ali opet i dalje samo šutim i milujem tvoje prekrasno lice.
Kad god me pogledaš tim svojim azurnim očima znam da nemoram ništa govoriti,jer ti me razumiješ čak i ako ništa ne kažem,ti me čitaš kao otvorenu knjigu čak i ako ne znaš jezik moga srca...bti to možeš jer poznaješ jezik zaljubljenih...i to je jedino važno.
Post je objavljen 19.08.2006. u 00:02 sati.