Don Blog

16.07.2007., ponedjeljak


SAPUNICA NADASVE?!
Možda sam i prije čuo neku sličnu misao, ali tek sam od jedne listopadske nedjelje 1981. godine postao duboko svjestan značenja snažne riječi koju je tada, u kapeli Karmelićanki BSI u Hrvatskom Leskovcu, izrekao kardinal Franjo Kuharić: "Jao meni ako me moj neprijatelj hvali!" Dodao je da bi se svaki kršćanin, kojega bi neprijatelj Crkve hvalio, trebao pitati odnosno dobro ispitati savjest da otkrije gdje je pogriješio. Govorio je to u kontekstu Isusova "obećanja" učenicima da će ih svijet progoniti zbog vjernosti njegovu Imenu.

Taj Kuharićev "jao" na pamet mi je jučer pao dok sam čitao osvrt na novu knjigu (točnije, novu "epizodu" njegove publicističke "serije" – ružno bi bilo reći "sapunice", premda se upravo taj pojam neodoljivo s razlogom nameće) don Ivana Grubišića "ČOVJEK NADASVE 7" (Novi list, Mediteran, 15. srpnja 2007.). Tekst je napisao poznati publicist i kazališni djelatnik "s ovih prostora", redoviti kolumnist Novog lista Slobodan Schneider (piše se Šnajder, jer inicijali SS imaju nezgodnu aluziju). A upravo ta činjenica "bode u oči" jer notorni SS-publicist "s ovih prostora" (koliko se ja sjećam, u više od 20 godina) nikada nije napisao ništa lijepo o (hrvatskoj) Katoličkoj crkvi, a temu hrvatskog&nacionalnog tretira kao nacionalsocijalističko u doba Hitlera, tj. jedno i drugo "voli" kao vrag tamjan.

I drug Slobodan je oduševljen don Grubišićevom knjigom zato što Don "na otvoren način govori o zatvorenoj društvenoj strukturi" odnosno o svojoj (?) Crkvi (u komunizmu se to zvalo – drugarska kritika!). Ali SS-ovo oduševljenje Donovom knjigom pobuđuje najviše njegovo oduševljenje "činjenicom" da toga nestašnog splitskog svećenika naša "fundamentalistička" Crkva "disciplinira" potpunom marginalizacijom, pri čemu ima i "prijetnji smrću od strane kolega svećenika".

Naravno, o svemu tome don Ivan piše u svojoj knjizi, koja je zbir njegovih kolumni, razgovora, dokumenata, reagiranja (pri čemu su posebno zanimljiva polemička pisma nekim kolegama i crkvenim ustanovama, kao i odgovori koje je od njih dobio), a ima u njoj i lirike. Knjiga je, dakle – tako bi se moglo zaključiti na temelju SS-ova teksta - svojevrsna dnevnička kronika patničkog života jednog savonarolovski progonjenog svećenika koji je potpuno izopćen iz javnog života društva koje je potpuno u okovima totalitarnog režima srednjovjekovne Katoličke crkve u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća. A opći dojam snažno dramaturški podcrtavaju pojmovi kao što su "talibanski", "anatema", "progonstvo iz pamćenja", "klade za lomaču", "inkvizicija" i (već spomenuti) "fundamentalizam" itd.

Kao jedan od povoda don Ivanova križnog puta SS-kritičar navodi župnikovu "banalnu" odluku da "ne naplaćuje blagoslov stanova". Šnajder u tome potezu vidi svećenikovo "dovođenje u pitanje jedne uhodanosti kojom Crkva krpa svoj budžet". Međutim, vrli SS-analitičar se grdno prevario jer pojma nema da njegov Don nije bio pionir toga izuma. Naime, pokojni solinski župnik don Miro Jovanović, kojemu sam i ja bio kapelan od kolovoza 1979. do lipnja 1980. već je nekoliko godina prakticirao božićni blagoslov obitelji tako da svećenik tom prigodom ne uzima nikakve darove, nego se župljanima ostavlja potpuna sloboda da tijekom godine donesu župniku dar ako žele i koliko žele.

Poslije njega nekoliko je svećenika dokinulo, bolje reći izmijenilo tradicionalan oblik tzv. blagoslova (znakovito je kako je Šnajderu pobjegao srbizam "blagosiljanje"!) stanova na način da se ljude određeni dan u tjednu pozove u crkvu na misu i njih blagoslovi, upravo s namjerom da se "razbije" mentalitet "naplate blagoslova" i skupljanja milodara u lijepom običaju u kojem bi bilo ružno svećenika doživjeti kao "inkasatora". Većina svećenika nije tu praksu prihvatila, a mjesni biskup ju je tolerirao. Dakle, don Ivan ni po čemu nije tu nikakav inovator. Pa zbog toga i nije mogao biti nikakva žrtva!

Posebno i višestruko zanimljiv Šnajderov "argument" u obrani Dona je njegov moderan "naslut da će se položaj žene u kršćanstvu uskoro morati mijenjati" u skladu sa zalaganjima "mladih teologa... tijekom koncilskih sesija" - "protiv marijanskog kulta"!!!... (Uh, kud je baš njega našao... no dobro...). Brižni analitičar ističe također don Ivanov kritičan pristup ne samo Međugorju nego općenito ukazanjima... (no o tome ću drugom zgodom...).

Zatim, Šnajder je (vjerojatno nesvjesno, ali zato znakovito), kao doista mali majstor u usporedbi s istinskim svjetskim litararnim veličinama, učinio i jedan neoprostiv gaf odnosno golemu "grešku u koracima" hoteći obraniti isto tako maloga Grubišića riječima jednoga velikana kao što je Dostojevski, natežući kao "argumentacijsku žvaku" njegov Monolog Velikog Inkvizitora. Što je čista podvala, poglavito zna li se koje je svjetske "inkvizitore" Dostojevski raskrinkao u svojim "Bjesovima"!

Kao nekakav zaključak želim još reći da Slobodan Šnajder ne može u ovom slučaju nikako biti objektivan jer je zarobljen (a ponekad i zdrobljen) osobnim frustracijama i traumama iz djetinjstva (kojima svojim dramama i kolumnama već godinama opterećuje javnost) te predrasudama o Crkvi pa čak i otvorenom mržnjom – što je sve sam prilježno dokumentirao u svojim knjigama, brižno skrbeći da ne doživi damnatio memoriae, priređujući tako (nesvjesno ali znakovito) ne samo dovoljno materijala nekom budućem dijaboličnom odvjetniku nego stavljajući sama sebe već za života u tu nezahvalnu ulogu! Tragika i ironija sudbine? Možda, ali najprije lik vrijedan sažaljenja!

Na kraju valja reći kako je propala SS-kritičarova želja i silan trud da jedan hrvatski svećenik bude javno ustoličen kao kao balkanski don Leonardo BOFF. Jer, kao što nikad ne uspije tzv. presađivanje okolnosti, tako je i južnoamerička marksistička tzv. teologija oslobođenja kod nas tek običan proziran BOFL teologije marksističke sociologije!

PS: Ne znam je li znakovito da sedma knjiga don Ivana Grubišića istoga naslova izlazi u istoj godini kad i posljednja knjiga o Harryju Potteru. Svakako, ta sapunica skromne multimilijunašice i lažne samohrane majke maloga čarobnjaka gasi se 21. srpnja izlaskom njezine sedme knjige točno u ponoć. Mi pak, žestoko osuđujući one koji su dosad u tri navrata – kad su se u Slobodnoj Dalmaciji pojavile osmrtnice za pokojne don Ivanove imenjake i prezimenjake – reagirali bezobraznim i nekršćanskim uzdahom: O Bože, uzeo si krivog Sennu!, željno očekujemo nove nastavke našega Dona! Radosno nadasve!

- 23:53 - Komentari (15) - Isprintaj - #
  • ajme don angelo kako ste vi ogorčen čovjek.. jeli to zbog apstinencije ili šta?
    uglavnom da ne duljim! jel mi možete reć jeli mogu previše se zaljubiti u nekog toliko da svaka sekunda znači vječnost.. da si režete ruke zbog nekog ,plačete? dali je to ljubav? kad ste ljubomorni na neku curu koja ga je pogledala? kad u Svakom trenutku morate znati gdje je i kada vam svaku sekundu mora govorit da vas voli?
    ili sam ja jednostavno opsjednuta?
    skužajte ali ja san preružna osoba tako da kad se ja zaljubim to mi bude čudno i onda patim za tom osobom i omalovažavam se mada me ta osoba možda i voli ali to mi je teško povjerovat.
    oprostite ako san vas uvridila na neki način ali malo sam frustrirana i na rubu sloma živaca
    zahvaljujem na odgovoru unaprijed (nean pojma 17.07.2007. 05:01)
  • Dakle ako se radi o uzimanju novaca za godišnji blagoslov kuća, pro primo to je u nekim krajevima Hrvatske naprosto običaj. Da li je to dobar obićaj, ostavimo po strani. Preduga bi to diskusija bila. A dugogodišnji župnik na Selskoj cesti u Zagrebu vlč. Franjo Jurak nikad nije uzimao novac uz blagoslov kuća, a za rata je zbrinuo 6000 izbjeglica po svojoj župi. (vip71 17.07.2007. 07:34)
  • # .•´¸.•*¨) ¸.•*¨)
    (¸.•´ (¸.•´ .•´ ¸¸.•¨Ż`•
    _____****__________**** _______
    ___***____***____***__ *** ____
    __***________****_______***___
    _***__________**_________***__
    _***______ _______________***__
    _***________JUST_________***__
    __***_____SHOWING______** *___
    ___***______LOVE_______***____
    ____***_______________***_____
    ______***__ _________***_______
    ________***_______***_________
    __________***___***_______ ____
    ____________*****_____________
    _____________***______________
    ___________ ___*______________
    OVO JE SRCE LJUBAVI POŠALJI GA 15 OSOBA
    U ROKU OD POLA SATA,AKO GA POŠALJEŠ TVOJA
    VOLJENA OSOBA ĆE TE ZAVOLJETI (zajoblog 17.07.2007. 10:30)
  • @nean, ajme kako si ti ogorčena zbog te svoje zaljubljenosti! Da ti nije bilo prve rečenice još bih možda i povjerovao tvojoj iskrenosti... Ajde malo se negdi bućni u more, ili negdi u rijeku odnosno u malo hladniju vodu da dođeš sebi. Jer dok čovjek ne dođe sebi ne treba ići ni drugima (jer ga neće prepoznati). Općenito, zaljubljenost je prolazna faza... nekad kao lijek pomaže i dobro rashlađena lubenica...
    Eto, ugodno ti ljeto & čuvaj se sunčanice i raka kože (a moj Bože, šta se može...)!
    Pozdrav!

    @zajo, sorry, ali rijetko što forwardiram, osim u mislima!
    Pozdrav i tebi! (angelo 17.07.2007. 10:40)
  • "pokojni solinski župnik don Miro Jovanović, kojemu sam i ja bio kapelan od kolovoza 1979. do lipnja 1980. već je nekoliko godina prakticirao božićni blagoslov obitelji tako da svećenik tom prigodom ne uzima nikakve darove"
    wow! - postoji još jedan svećenik koji je odbio novac? iznimka koja potvrđuje pravilo...

    "Slobodan Šnajder ne može u ovom slučaju nikako biti objektivan jer je zarobljen (a ponekad i zdrobljen) osobnim frustracijama i traumama iz djetinjstva"...
    nije jedini takav, nažalost ... još ih je više na drugoj strani ... (TOWAR U DUŠI 17.07.2007. 11:32)
  • @Jutros sam u svetoj misi posebno molio za one koji su se jučer preporučili!

    @towar, na temelju kojega istraživanja barataš brojkama - s takvom sigurnošću?

    Pozdrav i blagoslov svima & izbjegavajte sva štetna zračenja (ako nemate odgovarajuću zaštitu)! (angelo 17.07.2007. 14:32)
  • Hvaljen Isus i Marija don Angelo! Uzvratit ću Vam molitvom :) :) :) (Brigita 17.07.2007. 14:59)
  • Puno pozdrava svima, posebno autoru bloga! (Arhangel 17.07.2007. 15:14)
  • @angelo: na temelju toga što još nisam čuo priču o svećeniku koji NIJE uzimao novac pri blagoslovu kuća - a čuo sam mnogo takvih priča...
    i svaka čast svakom svećeniku koji tako postupi... nažalost, svećenici u mojoj župi imaju drugačije prakse - šalju čekove da mi platimo NJIHOVE režije, voze samo skupe automobile...da ne nabrajam (TOWAR U DUŠI 17.07.2007. 19:05)
  • ne smiješ prekinuti lanacpošalji ovo u iduće 143 minute na 15 adresanakon toga stisni na tipkovnici F6 i na monitoru će se velikim slovima pojaviti ime tvoje ljubavičudno,ali kažu istina (x) PrInCeZiCa (x 17.07.2007. 19:44)
  • Ajde @Karolla ne budi naivna. Pusti lance (to je vrsta ropstva), drži se ljudi - ako su ti dosadni, čini im dobro! (angelo 17.07.2007. 21:47)
  • @tovare brate, rekao bi ti Sv. Franjo Asiški, ni kuverte ni čekovi nikoga ne mogu prisiliti da ih napuni odnosno ispuni... dakle bit je svega da je to samo jedna od mogućnosti za darivanje u potpunoj slobodi (kao što npr. od Caritasa ili neke humanitarne udruge možemo u dnevnim novinama dobiti kuvertu ili uplatnicu pa je možemo slobodno baciti ili nešto donirati)!

    A glede tzv. skupih automobila, to je već stvarno bljuvotina. Pa pogledaj koje automobile voze drugi ljudi i nećeš vidjeti nikakvu razliku. Rijetki su svećenici koji voze nešto iznad srednje klase. Za nečije pojmove i ja vozim skupi auto. Ali on uopće nije moj jer mu je banka vlasnik sve dok ne otplatim kredit - još punih 6 godina! Uostalom kao i masa ljudi danas.

    Druga je stvar što neki misle da bi svećenici trebali ići pješice ili na biciklima čak i na kraj svijeta, ili možda čak i ne izlaziti iz sakristije, odnosno da crkvena djelatnost treba ići "fićom" dok svi đavli jure "ferarijem"!

    Mir ti i dobro & pozdrav svima! (angelo 17.07.2007. 22:02)
  • evo da to postavimo ovako: kako bi se netko osjećao da mu bilo koja druga organizacija koje je član (politička stranka, udruga građana, sportski klub...) šalje čekove ? mislim da ne najbolje... ako nešto želim donirati, to ću i učiniti, i za to postoje drugi načini, a ne slanje čekova na kućne adrese vjernika...

    btw - nigdje ne kažem da svećenik treba ić pješice...
    samo zapažam da oni koji propovijedaju skromnost i duhovne vrijednosti (ne svi, ali većina njih), voze automobile koje prosječan građanin ove zemlje može sanjati...
    svećenici koje znam voze automobile više srednje ili visoke klase (i redovito ih mijenjaju svake 3-4 godine)... iznimka su franjevci koji žive u samostanu i služe se automobilima koji nisu njihovo vlasništvo... (TOWAR U DUŠI 17.07.2007. 23:28)
  • Poznajem više od 60 svećenika i samo jedan od njih vozi BMW (a i on je starije linije)!!
    Stoga towarova 'većina' postaje iznimka. Poznajem svećenike i u njegovu kraju (ako se ne varam u Čakovcu).

    O milodarima i mi se ne da više pisati, jer towara doživljavam kao provokatora na tu temu, ali svejedno...
    U mojoj rodnoj župi nema nikakva pravila o tome treba li tko i koliko dati za crkvu, sve je ostavljeno na savjest pojedinaca (obitelji), i naravno nema nikakvih 'sankcija' za one škrte ili one koji stvarno nemaju.
    U sadašnjoj župi (u drugoj biskupiji) je 'pravilo' da obitelj godišnje izdvoji 150 Kn. To je 12,5 Kn mjesečno ili oko 0,42 Kn dnevno!!! Ipak, onaj tko nema ni toliki iznos može se 'u četiri oka' javiti župniku i on se oslobađa te obveze. Sve je vrlo jednostavno.
    Treba li raznim provokativnim towarima dodatnih objašnjenja?

    Pozdrav svima, a posebno don Anđelku. Nisam se baš namjeravao registrirati, ali me nekoliko komentatora 'natjeralo' na promjenu mišljenja...

    Ćale (Ćale 18.07.2007. 12:26)
  • "Molite za svećenike, molite za nova zvanja... " Ovo se tako često čuje. Neka se obnovi kler, "neka dođu mladi"... Sve je manje vremena, "bliži se žetva, malo je žeteoca... Doći će vam crnci i azijati kad naši mladi ne idu za svećenike"... Pa opet, "don Ivan je crveni pop, drug pop, liberalni pop", itd. I ovo se čuje. Znači, ima i neprijatelja među aktualnim svećenicima i neke se smije napadati, čak je i poželjno, a druge se ne smije uzeti na zub. Mislim da je dobro kritizirati svećenike, jer ako "kraljevsko svećenstvo" postanu nedodirljive "svete krave", onda nemaju o čemu pričati s nama običnim ljudima. Tako, don Ivanu bi trebalo biti drago da ga se napada, a ne da mu sve to zagorčava život. Jer ako je uvjeren u ono što radi, onda neka trpi i moli za neprijatelje, od kojih su mnogi uvjereni da su u pravu. Ne znam koji su kriteriji za njegovu osudu: odnos prema profesiji, ili odnos prema vjernicima i drugim ljudima izvan samog Crkvenog prostora. Ili odnos prema Crkvenoj organizaciji, ili odnos prema društvu? Mislim da najviše žulja don Ivanov kritični stav prema hrvatskoj Crkvi. Don Ivan je pojava koja razbija monolitnost (stav iskazan prema van) Crkve u Hrvata. Vjerojatno većina svećenika ne odobrava njegov način i vjerojatno se zalažu za rješavanje problema iznutra, jer "Crkva i tako trpi napade neprijatelja izvana, pa je ne treba slabjeti i takvim nastupima". Mislim kako to nije ispravan stav, to me podsjeća na "boljševičku monolitnost", jer su Crkvi puno opasniji puzavi neprijatelji iznutra, ženskasti mladomisnici od buntovnih svećenika. A kad bi se iznutra obnovila, ovi vanjski neprijatelji ne bi imali ni argumenata, niti snage, jer Crkvu nisu slomili niti Rim, niti druge sile. Ni ovako neprijatelji Crkve nemaju snage, jer narod je privržen Crkvi, jer unatoč lošim stvarima koje se vide u Crkvi ima puno toga dobroga, bez čega se ne može. Problem je što se baš neprijatelji te naše Crkve služe lošim primjerima i činjenicom da Crkva o njima šuti, pa kažu kako Crkva ništa ne radi na sebi, ne mijenja se, da bi Crkvu prikazali kao organizaciju zadovoljnu sobom, dovoljnu samoj sebi, usaljenu, bez srca, uhljebljenu, ispolitiziranu, iskvarenu, neiskrenu, lažljivu, neosjetljivu, perverznu, izopačenu. I kad onda to suprotstavimo Kristovu nauku, dodajmo i nedosljednu. I "ako sol obljutavi", onda što će biti od nas? Onda i vjera postaje "opijum naroda". Don Ivan Grubišić pojavljuje se i predstavlja javnosti kao glas usamljenika u pustinji, koji traži promjene u Crkvi i u društvu. Recimo da ga se može doživljavati i tako. Druga je stvar koji su njegovi pravi motivi, kakav je on svećenik i kakav je on to čovjek, zašto je član takve Crkve, koju kritizira itd. Može se prihvatiti da je pokvarenjak, estradnjak, a može i da zaista to što radi radi iz uvjerenja i ljubavi prema Crkvi, kojoj želi promjene nabolje. To mogu reći samo oni koji ga dobro pounaju i imaju određeno iskustvo iz susreta s njime. Ja bih volio da Crkva javno pokaže kako s preobražuje. Da ima manje solidarnosti s lošim pojavama u Crkvi, a više hrabrosti za obračun sa svojim nevaljalcima. Ovome narodu ne nedostaje hrabrosti da bi odabrali poziv vjere. Ta toliki su spremno i fanatično hrabro dali svoj život za svoje susjede i domovinu. Čak i mnogi nevaljalci htjeli su služiti svome narodu u dobroj stvari, a kako ne bi i dobri ljudi. Znači, pitanje je koliko je Crkva spremna prihvatiti mlade beskompromisne lavove, a koliko tuntlave tipove i klimoglavce. Ako Crkva ne ponudi izazov promjena, onda će sve više biti luka spasa i uhljebljenja tipovima sumnjivih pobuda, a dobri će svećenici ostajati u manjini. To je ono što mi kazuje logika, a nadam se da će stvari krenuti nabolje nekim čudom. Crkva bi svojim ukazivanjem na loše stvari u društvu postigla veću popularnost u narodu. Neka se bore protiv hobotnice partitokracije i korupcije na svim razinama. Prije je bilo: bolje naš nego njihov. Sada je došlo vrijeme: novac je novac. Pa će opet doći netko njihov vladati nama. A ja mislim da ni naš nije naš, ako ne radi za opće dobro. (strvinar 20.07.2007. 10:27)
  • << Arhiva >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica