22.03.2007., četvrtak
Istina o čovjeku i Bogu (Vjera & radost)
|
Prenosim dio razgovora iz sjajne knjige, koju svakome preporučujem - vjerniku i ateistu. To su intervjui koje je (1996. godine) sa sadašnjim papom Benediktom, dok je bio "samo" kardinal Ratzinger, vodio njemački novinar Peter Seewald. Novinar u uvodu priznaje da je "odavno istupio iz Crkve". Ali Kardinal se ponašao tako da je to novinara iznenadilo: "Nikada me nije pitao o mojoj prošlosti i o mojem položaju. Ni jedno pitanje nije želio vidjeti unaprijed, niti je zahtijevao da se bilo što izostavi ili doda..." Na kraju uvoda otkriva kao je Kardinala jednom upitao koliko ukupno ima putova koji vode Bogu. "Kardinalu nije trebalo mnogo vremena za odgovor. Ima toliko putova, rekao je, koliko ima i ljudi." Vjerujem da će i ovaj kratki odlomak (s iskrenim novinarovim pitanjima – font italic – i jasnim Papinim odgovorima) dobro doći u našoj trenutnoj raspravi o Bogu vjeri. Istina o čovjeku i Bogu često se doima tužnom i teškom. Mogu li vjerovanje podnijeti samo oni ljudi koji su po prirodi jači? Vjerovanje se često doživljava kao pretpostavka. Kako ono može postati radosnim? - Ja bih to rekao obrnuto: vjera nam daje radost. Kada Bog nije s nama, svijet je pust, dosadno je i ničim nismo zadovoljni. Danas se dobro vidi kako svijet bez Boga sve više troši sam sebe, kako je to zapravo postao svijet bez radosti. Velika radost proizlazi iz velike ljubavi, i to je bitni iskaz vjerovanja. Ti si osoba koja je bezuvjetno ljubljena. Zbog toga se kršćanstvo u početku i proširilo uglavnom među slabima i napaćenima. Naravno, to se danas može tumačiti na marksistički način i reći kako je to bila utjeha, a ne revolucija. Mislim ipak da su te fraze, zapravo, iza nas. Kršćanstvo je uspostavilo nov odnos između gospodara i sluge, tako da već Sveti Pavao ovako govori nekom gospodaru: "Ne čini svome robu ništa na žao jer on je tvoj brat." Tako se može reći da je radost temeljni element kršćanstva, i to ne radost u smislu nekoga jeftinog veselja koje se može nalaziti u pozadini očajanja. Znamo da je bučno izražavanje veselja često samo maska iza koje se krije očajanje. Riječ je o pravoj radosti koja je sastavni dio teškoga života i koja taj život čini podnošljivim. Povijest Isusa Krista počinje riječima koje je anđeo izgovorio Mariji: "Raduj se!" U noći Isusova rođenja anđeli govore: "Navješćujemo vam veliku radost." A Isus kaže: "Donosim vam dobru (radosnu) vijest." Uvijek je zapravo riječ o sljedećem: navješćujem vam veliku radost, Bog je ovdje, on vas ljubi, i to je zauvijek tako! Meni se čini da je ipak lakše ne vjerovati nego vjerovati. Paradoksalno je to što je vjera, s jedne strane, uvijek tu, u našoj blizini, i čovjek je religiozno biće, a, s druge strane, za nju se neprestano moramo boriti. - Lakoća nevjerovanja ipak je relativna. Njezin je smisao u tome da je lako osloboditi se spona vjere i reći: "Neću se truditi, to me opterećuje, ostavit ću to po strani." Taj je prvi čin, recimo tako, lakoća nevjerovanja. Međutim, uopće nije lako živjeti s time. Živjeti bez vjere znači nalaziti se u nekom nihilističkom stanju, a zatim ipak tražiti neke oslonce. Život bez vjere veoma je zamršen. To možemo lijepo vidjeti u ateističkoj filozofiji Sartrea, Camusa i ostalih. Čin je vjerovanja u početku i u trenutku prihvaćanja možda složen iako u onom trenutku kada te vjera doista obuzme - "Smiješ se radovati" – on ima veliku lakoću. Teškoće se ne smiju jednostrano naglašavati. Lakoća nevjerovanja i težina vjerovanja ne leže u istoj ravnini. I nevjerovanje ima velikih teškoća koje su, po mojem mišljenju, još veće. Vjera čovjeku olakšava život. To se lijepo može vidjeti iz učenja crkvenih otaca, posebno u redovničkoj teologiji: Vjerovati znači postati sličan anđelima. Možemo letjeti jer više ne osjećamo svoju težinu. Postati vjernikom znači postati laganim, osloboditi se težine koja nas vuče prema dolje i tako dospjeti u lebdeće stanje vjerovanja. Po čemu se dobar katolik razlikuje od ostalih ljudi? - Katolici su ljudi kao i svi ostali. Među njima ima svih stupnjeva dobra i zla, kao što i u drugim religijama ima ljudi koji s pomoću svojih mitova dodiruju veliku tajnu i nalaze pravi način ljudskoga bivstvovanja. Mislim da ne bismo trebali donositi zaključke o tome gdje se nalaze najbolji ljudi. U svakom slučaju, usuđujemo se reći: tko doista strpljivo živi u vjeri i tko dopušta da ga ona oblikuje, bit će pročišćen mnogim udarcima i slabostima i postat će dobar. Je li katolik sretniji od drugih? - Sreća je, naravno, složena kategorija. Trebate se samo prisjetiti da Govor na gori počinje takozvanim blaženstvima. Gospodin istodobno otvara školu sreće, on ljudima predstavlja kršćanstvo kao školu sreće: "Ja vam pokazujem put. " Ali, ako se još jednom pročita, onda se vidi da je ta škola nešto drugo od onoga što čovjek sebi obično zamišlja. Rekli bismo, sretan je onaj tko raspolaže dovoljno velikim posjedom i tko ima dovoljno sredstava da sebi lijepo uredi život. Sretan je onaj tko je vedar i kojemu sve u životu ode od ruke. ON (Isus) kaže: "Blago onima koji tuguju." To znači da je njegovo učenje o sreći paradoksalno u usporedbi s onime što mi podrazumijevamo pod tim pojmom. To nije sreća u smislu neke udobnosti. Ovdje se zapravo može dobro shvatiti što znači obraćenje. Moramo odbaciti uobičajena mjerila: "Sreća je bogatstvo, imanje i moć." Ako to uzimamo za mjerila sreće, onda smo na pogrešnom putu. Katolicima, dakle, nije obećana "vanjska sreća", ali im je zato obećana unutarnja sigurnost u zajedništvu s Gospodinom. ON je zapravo posljednje svjetlo sreće u životu čovjeka. Ali, gdje je Bog, gdje ga možemo naći? Skriva li se on? Čini se da se Bog vrlo rijetko pokazuje. Ljudi su očajni jer misle da on s njima ne razgovara, da im ne daje nikakvih znakova i da im se ne javlja. - On to ne čini glasno, ne bezuvjetno u obliku prirodnih katastrofa – iako one mogu biti njegov govor – dakle, Bog to ne čini gromoglasno. Ali on to ipak stalno čini. Važno je samo da prijamnik bude usklađen s odašiljačem, da se tako izrazim. U našem prosječnom načinu življenja i mišljenja ima mnogo odašiljača koji ometaju prijam tako da mi ne možemo čuti glas. Toliko smo otuđeni da ne možemo raspoznati je li to Božji glas. Ali ja bih ipak rekao da svatko tko sluša pomnjivo, može doživjeti i osjetiti da mu Bog govori: sada mi se Bog obraća, i to mi je prigoda da ga upoznam. ON može doći iznenada, upravo u trenucima katastrofe, ako sam budan i ako mi netko pomogne da ga odgonetnem. On ne govori gromoglasno, ali govori s pomoću znakova i zbivanja u našem životu, govori kroz naše bližnje. Potrebno je malo više budnosti i zato ne smijemo dopustiti da nas okuju izvanjske, vidljive stvari. (Iz knjige: Kardinal Joseph Ratzinger, "SOL ZEMLJE – Kršćanstvo i Katolička crkva na prijelazu stoljeća", Mozaik knjiga, Zagreb 1997.) |
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!
Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko
Free Counters
RADOSNA VIJEST
Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)
Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)
Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)
Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)
Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)
A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)
Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!
(F. S. Collins, Božji jezik)
PSALAM 37
Sudbina pravednika i bezbožnika
Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.
Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.