slika: internet

Ima li išta ljepše na svijetu, nego ubrati plod koji si sam posijao? To je jedno od najljepših iskustava. Sijati i ubirati plodove svog rada i biti u doticaju sa zemljom kroz bogatstvo njenih plodova, jedno je od najvećih ljudskih zadovoljstava. Velika je šteta što svaki čovjek nema komadić svoje zemlje na kojoj bi uživao u plodovima koje mu daje majka priroda.

Bila sam u svom vrtu koji sam koristila dugi niz godina kada sam doživjela svoju prvu komunikaciju sa biljnim carstvom. Prelazeći ogradu da uberem krastavce koji su se nalazili sa druge strane, rukama sam se prihvatila za stablo čempresa koje je posađeno u vrtu, a na dar ga je u školi dobio moj sin u prvom razredu osnovne škole.

Dotičući čempres zalijepila mi se njegova smola sa kore na dlanove ruku. Kad sam pobrala krastavce i vratila se u ogradu vrta, osjetila sam intenzivan miris smole na rukama. Obje šake skupila sam i iz njih udahnula taj predivni opojni miris. Stavila sam nos u dlanove misleći kako je miris doista prekrasan razmišljajući i o samom stablu. Osjećala sam se zadovoljna, da je to stablo dio mog vrta. Mojim rukama je vibrirala neka nevjerojatna energija, kao da sam priključena na galvanizaciju na fizikalnoj terapiji. Ruke su mi malo otežale. Odjednom u svom umu čujem pitanje: “Sviđa ti se moj miris?” Ne reagiram odmah na pitanje, a ono se ponavlja. Sad sam svjesna neobične komunikacije. Odmičem nos iz šaka i gledam oko sebe. Osjećam se nekako čudesno. Mislima odgovaram: “Da, jako mi se sviđa ovaj miris.”, a tijelom mi struji neka neprepoznatljiva toplina i usput me hvata jeza od čudesnog osjećaja.

Sada sa zanimanjem gledam to mlado stablo čempresa i kao da ga prvi put vidim pa na trenutak ostajem nijema. Tko me to pita konačno mislima uzvraćam? „Ja, čempres“, dolazi odgovor. U sebi osjećam kao da mi se čempres veselo smije. Dok ja sjedam na klupu, jer me noge više ne drže, čempres u mom umu progovara: „Ja sam ljekovit za ljude. Moju smolu možeš žvakati tri minute u ustima i sok popiti, a smolu potom baciti. To je lijek za cirkulaciju i želudac“. Otkinutu smolu sa ruku stavljam u usta, da isprobam čempresov savjet. Ukus mi godi, a čempres nastavlja govoriti: „Smola se može staviti preko noći u vodu, a zatim tu vodu ujutro popiti na prazan želudac. Šišarke su mi otrovne za ljude. Iglice su ljekovite“.

Dok dobivam prvu lekciju o iscjeljenju od učitelja Čempresa, iz mene izbijaju nevjerojatne emocije ljubavi. Ne mogu riječima opisati niti tu snagu niti preobrazbu koju sam dobila u samo nekoliko minuta. Mislim, da vam ne moram ni reći kako sam se jedva pokrenula sa tog mjesta želeći još nešto čuti od čempresa, ali komunikacije više nije bilo. Kad sam ipak smogla snage, da se dignem, štipajući pritom sebe da osjetim jesam li ja živa, pokušavajući shvatiti što se to dogodilo, čempres me otpustio, ali ja sam još dugo ostala na toj frekvenciji na kojoj sam mogla komunicirati sa bilo kojom biljkom u vrtu. One su mi velikodušno otkrivale sebe.

Neke biljke su mi dopustile da ih dotaknem, a neke ne. Vrištale su kad bi im se primaknula moja ruka. Gotovo su mi sve zapovijedile, da nemam pravo oduzimati im život. To su naročito sugerirale one biljke koje sam ja htjela isčupati kao korov. Bila sam u čudu. Nisam znala što da činim, a onda mi je odnekud došla poruka, da idem kući. Na meni će se raditi transmisija. Riječ “transmisija” nikad do tada nisam čula. Nisam znala što ona znači. Pošto nisam znala što činiti, jer u vrtu nisam više mogla ništa dodirnuti, zamolila sam supruga da idemo doma.

Uglavnom, ja se odlučujem na suradnju i slušam upute. Ono što je potom uslijedilo bilo je otvaranje trećeg oka. Nekoliko godina kasnije u ezoterijskom znanju Reiki, naišla sam na riječ transmisija. Ona znači: prijevod na duhovne ravni.

tekst je iz moje najnovije knjige "IZ TAME U SVJETLO"

slika: digital artist i Nenad Grbac

ISBN kod NSK RH 978-953-354-268-3

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic14.php

- nastavlja se -