ČUDNO NEKO VRIJEME
slika: digital artist
Prolaze dani obojeni ljudskom gluposti
sve sivlji jedan od drugoga,
čudno neko vrijeme je zahvatilo svijet
pa vija sa njim od nemila do nedraga
kao da na ovom velebnom svijetu
nema ni jednog mudrog čovjeka
koji je pametan ovog vijeka.
Spustili se sivi oblaci tame na nejake ljude
i prosipaju maglu ljudskim naraštajima
željnim istine i pravde svakog dana,
a često im tjeskoba u grudima drijema,
veselje im je na stup srama obješeno
i vapi da krikne iz sveg glasa:
„Bože, daj nam mudrosti i spasa!“
„Bravo za život u neizvjesnosti!“
izjavljuje svoj jadni poklič,
a bolni uzdasi u grudima
smjenjuju se u tjeskobi
bez nade u bolje sutra
i kraj ljudskim glupostima
u nevjerici i tupostima.
Ljudski rod pognuo je glavu
zbog bolesti društva u kojem živi,
a u nevjerici onog što mu se sprema
ne može više slušati ni gledati,
disanje mu se javno uskraćuje
u stanju bezumlja i pohlepe,
a od nikud nema utjehe.
Čudno neko vrijeme
zahvatilo ljudski rod i porod
posuto prevarantskim lažima
pa sa bolest tijela, uma i duha
otima zdravlje od razoružanog naroda
koji se nijemo sa sudbinom miri,
dok mu po trbuhu lete nemoćni leptiri.
Proći će i ovo crno vrijeme
i opstat će ljudski rod i porod
sa još jednom mrljom
na obrazu tužne povijesti
i ugrijat će sunce istine
da otopi led sa otvrdnulih srca
željnih poštenja i ljubavi.
Bože, daj ljudima moći i snage,
da se sjete na životne trenutke drage.
