Moj bliski susret sa medvjedom u Klani kod križa ...neprocjenjivo iskustvo.

Bila sam na klupi. Došao je na manje od 10 metara. Da sam mu bila okrenuta leđima ne bih ga ni vidjela. Nisam ga čula.

Auto je bio na 2 metra od mene. Prvo smo se u čudu gledali...

Auto je bio blizu pa sam ušla u auto.

Kad sam vidjela da me baš ni ne doživljava, izašla sam i slikala ga. Da sam ga srela u duboljoj šumi bilo bi trke.

Ovaj se ponašao kao kućni ljubimac. Samo sam se iznenadila da je došao tako blizu na par metara.

Sjedila sam na klupi i pila kavu. Nije otišao. Mirno nas je pogledao i nastavio njuškati po zemlji. Očito nas uopće nije doživljavao kao prijetnju. Drugačije bih se osjećala da sam ga baš srela u šumi. Ovo je bilo pored puta, a medo je naišao.

Čudim se samo da nam je došao tako blizu. On nas je sigurno i čuo i osjetio i kao da se baš htio pokazati da znamo tko je tu gazda.

Još sam mu rekla: "hvala, medo, za fotku", samo me gledao, dok je on njuškalo po zemlji zazvala sam ga da digne glavu..."medooo"...i eto fotke, a onda sam petama dala vjetra do auta.