''Poštovana,

u prilogu Vam šaljemo priznanje za sudjelovanje na 7. Natječaju za najljepše ljubavno pismo. Nadamo se da ćete sudjelovati i iduće godine.

Srdačan pozdrav,
Knjižnica Sesvete''

NEVOLJENA


Dragi moj mužu, od Boga suđeni ili od vraga okrunjeni!

Pišem ti ovo pismo kao krunu našeg suživota. Želim shvatiti gdje i kada sam pogriješila i zašto sam ti se bezuvjetno predala, da radiš sa mnom što hoćeš i kako hoćeš. Nisam svoj život zamišljala ovakvim kakav sa tobom provedoh. U tebi dobih za život slobodoumnog partnera u smislu ovisnosti o tjelesnim užicima i bez ikakve odgovornosti za zajednički skladan suživot. Zašto te nisam ostavila već nakon par mjeseci nikad sebi neću odgovoriti? To mora da je ljubav prema tebi, takvom kakav jesi, uplela svoje prste.

Oprostila bih tebi i oprostila bih sebi, ali ne znam što bih to trebala oprostiti? To što su nam se životni putovi mimoišli, iako smo ih gazili zajedno ili što nam se pogledi nisu sreli u harmoniji dvoje ljubavnika, ruke dotakle u iskrenom podržavanju jedno drugom i usne u poljupcu strasti nisu zadrhtale ili to što su nam noge u zajedničkom suživotu često klecale, a srce luđački ljutito lupalo?

Znam, trebam si oprostiti što ti rekoh, volim te, a ne znam zašto. Uplaših se života sa tobom kad sam shvatila tvoju prirodu i da će mi nepostojeća kruna otpasti sa glave, a poraz si nisam htjela priznati niti „pod razno“.

Shvatila sam brzo, da ti neću biti dovoljna. Ti si volio avanture sa drugim ženama. Jesi li to htio pokazati svoju muškost? Znaš, mili, sa tim se ženama nikad ne može pomiriti u bračnom suodnosu.

Provedoh život sa tobom bez iskrenog razgovora, u očekivanju kako ćeš shvatiti moju ljubav i vratiti se u okrilje svog doma gdje sam te uvijek sa čežnjom za ljubavi čekala, a ti duhom ostade u svojim proživljenim i neproživljenim ljubavnim avanturama. Jesi li ikad primijetio moje suzne oči i lažne osjećaje sreće, dok mi je rastrgana duša bolno i tužno plakala čekajući te na kućnom pragu?

Lagala sam sebi, da si sposoban zaviriti u moju maštu, osjetiti moja nadanja, prigrliti mene, onu nevinu djevojčicu koja ti je pružila ruke sa povjerenjem u sve sveto što se ljubavlju zove. Predana tebi, domu i potomstvu zaboravila sam živjeti sretnim načinom života i sebi davati ljubav. Ti me učini svojom sluškinjom. Vrlo brzo postadoh ti primjer životinjskih imena ovca, krava, guska. Eh, nisi me prihvatio ni prigrlio niti kao ljudsko biće. Umjesto voljene supruge i prijateljice, postadoh ti najveća neprijateljica, a da ne znam zašto ni kako.

Čudna je ta ljubav nevoljene žene.

Sjetan osmijeh mi je drug, a suza na obrazu prijateljica. Sa njima nijemo svjedočim o prolaznosti ljudskih ljubavi i prijetvornosti u mojim i tvojim ljubavnim odnosima. Istina mi se potajno smije, a sjećanja na prohujalo vrijeme caruje na proživljena iskustva koja su htjela biti ljubav mog života. Znaš, tražila sam i ja ljubav svog života izvan našeg doma, htjela sam potvrdu svoje ženstvenosti i dobila sam je! Skinula sam krivicu sa sebe koju si mi ti tako bezdušno nametao. Žao mi je samo što ti to nisam rekla, nisam željela povrijediti tvoju muškost, samo sam željela potvrditi svoju ženstvenost.

Pomirljivo se smiješim na prošlost i ne sanjam više o budućnosti sa tobom, samo sada nijemo svjedočim o proteklom vremenu bez istinske ljubavi dvoje ljudi koji su se u nju vjenčanjem zakleli. Potajno se nadam danu kad će moje srce prestati kucati, a duša će naći svoj mir u okrilju božanske ljubavi koju muškarac i žena samo sanjaju živeći na Zemlji.

Često brišem suze čekajući taj dan, da Bogu kažem „oprosti mi“. Zaista sam se trudila, da ovaj brak uspije i vragu neka svoju oholost i ovisnost koju mi je davao kroz tebe objesi „mačku o rep“. Izdržala sam sva iskušenja i ostala čovjek, žena koja ljubi, iako je rijetko od ikoga bila ljubljena, majka koja je odgojila svoje potomstvo na ponos zemaljskim pokoljenjima, gospodarica doma koji nije srušen, iako je lako mogao biti.

Da, vraže, nisi me slomio i nikad nećeš!

Da, Bože, odradila sam visoku uzdignute glave ovu misiju.

Da, mužu moj, iako nikad nisi bio moj, osim na papiru koji sve trpi, bila sam ti žena dostojna kraljice, a ne goropadnice kakvom si me ti etiketirao i neka ti ovo pismo služi na čast.

Opraštam ti zbog sebe sve grubosti, ružne riječi i nevoljenje. Sposobna sam, sa tobom ili bez tebe, voljeti samu sebe i održavati mjesto koje se zove dom.

Tvoja Nevoljena!


slika: digital art

autorice: Alemka Brazzoduro, Anđa Jotanović, Biserka pl. Vuković, Jadranka Varga

ISBN kod NSK RH 978-953-354-212-6
http://www.digitalne-knjige.com/mastovite.php




autorice: Alemka Brazzoduro, Anđa Jotanović, Biserka pl. Vuković, Jadranka Varga, Mira Orlić, Snježana Segnan, Snježana Spasojević, Tanja Repinac, Tatjana Jedriško Pančelat, Tea Slama Žigman

ISBN kod NSK RH 978-953-354-182-2
http://www.digitalne-knjige.com/srcapunaljubavi.php


Tri promocije knjiga, "4 MAŠTOVITE DUŠE" i "SRCA PUNA LJUBAVI", u tri dana.

U prostoru Vijeća Bošnjačke nacionalne manjine u gradu Rijeci održana je treća promocija u ozračju stihova, aforizama, viceva, pjesme i smijeha.

Bilo je iznimno lijepo biti dio ovog događaja.

Hvala organizatorici Biserki plemenitoj Vukovic što je svoj fijaker sigurnom rukom vozila i dovezla do kraja predstavljanja ovih knjiga.

Lovran, Labin, Rijeka, tri grada, mnoštvo gostiju, pjesnika, plesača, svirača i divna publika koja nas je pratila svojim prisustvom. Treba to doživjeti i živjeti punog srca i duše.

Iznimno sam zadovoljna, zahvalna i sretna.

i Jadranka je poslala svoju pozivnicu, iako neće biti sa nama kao ni Tanja Repinac iz Irske, Mira Orlić i Tea Slama Žigman, koje su spriječene obiteljskim razlozima ili daljinom



autorice: Alemka Brazzoduro, Anđa Jotanović, Biserka pl. Vuković, Jadranka Varga

ISBN kod NSK RH 978-953-354-212-6
http://www.digitalne-knjige.com/mastovite.php




autorice: Alemka Brazzoduro, Anđa Jotanović, Biserka pl. Vuković, Jadranka Varga, Mira Orlić, Snježana Segnan, Snježana Spasojević, Tanja Repinac, Tatjana Jedriško Pančelat, Tea Slama Žigman

ISBN kod NSK RH 978-953-354-182-2
http://www.digitalne-knjige.com/srcapunaljubavi.php

Mojoj unučici Emi za sretan rođendan 03.02.2020.

U jednom dalekom kraljevstvu živjela je jedna duša, nije imala imena i prezimena, zvali su je anđeo nade.

Lutala je tako kraljevstvom i svuda se zabavljala.



Donosila je radost i drugim dušama sa kojim se susretala, sve ju je zanimalo, ponekad bi se iskrala iz svog kraljevstva i istraživala kozmičke svjetove kako žive druge duše u kozmosu.



Uvijek je bila vesela i sretna,



a na svom putu susretala je mnoge duše koje nisu bile sretne.



Poželjela je svim tim dušama dati dio svoje sreće, ali nije mogla. Ona je pripadala duši anđela i mnoge duše nisu opažale njenu prisutnost. Mahala im je svojim anđeoskim krilima, golicala ih svojim svjetlom, ali uzalud, nisu je vidjeli.



Lebdjela je tako kozmičkim kraljevstvom i upoznavala život bića na mnogim planetima, a tako istražujući svjetove jednom prilikom joj se pogled zaustavio na planeti zvanoj Zemlja.



Tamo je vidjela mnoge sretne i nesretne ljudske duše, ali su te duše živjele same ili u skupinama i neprestano su se nečim zanimale.



To njihovo zanimanje zvalo se rad za dobrobit zajednice, nije im taj posao baš uvijek išao za rukom, jer im je nekako izmicao osjećaj sreće i često su se susretali sa njoj nepoznatim energijama žudnje, ljutnje, tuge, ljubomore i još mnogim takvim energijama koje ljudska bića nisu znala živjeti skladno.


(slika: Josephine Wall)

Pogled joj se zaustavio na jednom mladom lijepom bračnom paru koji je bio izuzetno tužan, kod njih je pak vladala usamljenost, strah za opstanak i bolest.



Anđeo nade je poželjela doći u njihov dom, da ih razveseli i ozdravi njihove duše pa je zamolila skupinu svojih anđeoskih duša, da joj pomognu u tome i spuste je u kraljevstvo zemaljsko.



Duša kraljica odobri anđelu nade, da se spusti u dom mladog bračnog para koji su se zvali Branka i Darko.



Jednog dana anđeo nade najavi im svoj svjetlosni dolazak, a taj čin zvao se začeće u majčinoj utrobi.



Branka i Darko željno su je očekivali u svom domu. Prvo je jedno vrijeme boravila u majčinoj utrobi, da se navikne na zemaljski svijet i sama stekne naobrazbu u navikama ljudi.



Tu je trebala oblikovati tijelo prilagođeno zemaljskom životu, naučiti se na glasove, dodire, pokrete, drugačiju prehranu i razne emocije koje je upoznavala osluškujući iz majčine utrobe.


(slika: Josephine Wall)

Trebalo je upoznati i razna godišnja doba koja je sa zanimanjem pratila.



Kad je sve to hrabro svladala, odlučila je upoznati i vanjski zemaljski svijet i jednog lijepog zimskog dana izašla je iz majčinog trbuha i ugledala svjetlo dana.



Pri izlasku pomogle su joj mnoge zemaljske duše željno očekujuči njen dolazak, a taj događaj zvao se rođenje.



Tek što je došao anđeo nade u zemaljski svijet, poče se boriti sa disanjem i promjenom temperature, ali je sve to lako savladala, udahnula je nekoliko puta i već se lako snalazila sa disanjem. Odmah su je umotali u toplu odjeću i temperatura je bila savladana.



Nije se još dobro ni snašla, a neki nježan majčin i očev glas koje će vječno pamtiti, dade joj ime Ema. Sva ushićena zaključi, da čuje zvukove koje je samo naslućivala iz majčine utrobe.



Majka je stavi na tople nježne grudi i nahrani prvom zemaljskom hranom, majčinim mlijekom, a tata joj dade da drži njegov prst da se osjeća sigurnom i zaštićenom.





I tako je anđeo nade, imenom Ema, došao u zemaljski svijet, da majci oduzme tugu i strah, ocu vrati samopouzdanje i zdravlje i ljudima pokloni nadu kako bi se lako suočili sa negativnim emocijama i lako postanu:

sretni



dobri



ljubazni



velikodušni



lijepi



mudri



krativni



i napredni ljudi



U svojoj okolini anđeo nade Ema



donijela je sreću i sveopći preporod zemaljskih duša, a na širem kozmičkom planu anđeoske duše je svakodnevno posjećuju



i druže se sa njom.

Neke od njih pokazuju joj se kao igračke sa kojima veselo priča,


(slika: Josephine Wall)

dok je druge uspavljuju, treće je zabavljaju svojim svjetlucanjem i ona ih je jako svjesna.


(slika: Josephine Wall)

Princeza Ema je tako na Zemlju donijela sveopći napredak u miroljubivosti svoje duše, osjećaju srca,


(slika: Josephine Wall)

i mudrosti svoga uma,



Sve duše na Zemlji žele se sa njom družiti i širiri dobre vibracije sveopće ljubavi.

..... iz moje zbirke "Princeza Ema"


http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic13.php

(slike nepoznatih autora s interneta i Josephine Wall)

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH ISBN 978-953-56061-1-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.