slika: internet

Usporedo s ovim zbivanjima, spoznajem da me ispunjava nekakva dodatna energija, sva gorim od nje, osjećam kako se nježno i toplo razlijeva mojim organizmom. Usput dobivam podatak, da će se u toku večeri i noći raditi na mojoj hipofizi i uspostavljanju protoka energije kroz moje žlijezde, čistit će se moji krvni sudovi od začepljenosti.

Opet me se umiruje, da otpustim nepovjerenje u ispravnost ovog što mi se događa. Uz ovo radi se na uravnoteženju inteligencije mržnje i ljubavi u meni i mojoj okolini. Mentalno tokom noći dobivam poziv, da dođem u Marijino svetište na sastanak sa Bogom i slijedi vizija o tom događaju. Probudila sam se poslije užasnog sna praćenog noćnom morom. Osjećam se prestravljeno, kosa mi se diže na glavi, sva sam ledena.

Nalazim se u svojoj četvrtoj kući, to je u Rijeci Ulica Matije Gupca, ona odgovara mom srčanom centru. U moj dom ušla je crna magija, nepoznati entitet vraga u obliku nepoznatog guštera, zaposjeo je moga muža, on vlada sa njime. Moj dom je porušen, kroz njega vije rušilačka oluja agresivnosti. Gledam je kako odnosi zadnje pokrivače koji bi me mogli barem malo ugrijati. Držim se samo za jednu drvenu gredu u kući bez krova, zadnjom snagom svoga bića pokušavam spasiti sebe, svoj dom i čovjeka sa kojim živim. Njegov život vidim kao da je i moj, a on je dalek, užasno dalek, a ja imam neko sjećanje, osjećaj, kao da mi je muž neprijatelj kojeg moram nekako pripitomiti. Uspijevam otjerati vraga iz njega, ali taj gušter u njemu mi od čovjeka izgleda nepobjediv, a kako da ga ja ovako slaba pobijedim?

Nikada prije ni na javi ni u snu nisam iskusila takvu bol i snagu, sretna sam, da je to samo san. Dok se budna pokušavam oporaviti, Bog mi se javlja i kaže: „Nije san, to je ljudska stvarnost. Bića gušteri pomiješani su sa ljudskim rodom. Oni pokušavaju preko ljudskog oblika zavladati planetom Zemljom.“

Od mene Bog traži, da budem spasiteljica ljudi i majka svijeta. On je došao da mi pomogne, da se ne borim sama protiv takve opake sile. Poziva me da dođem u Marijino svetište na Trsat, tamo će me čekati u 12sati 2 minute i 2 sekekunde dana 28.8.1999. Ovaj poziv dolazi kroz uvid od Boga, dobit ću inicijaciju. Što je to, nisam imala blagog pojma. Osjećala sam se tada kao najjadnije stvorenje na planeti Zemlji. Sa gorkim podsmijehom Bogu odgovaram: „A kako bih to ja mogla išta promijeniti? Nisam dobra majka ni vlastitoj djeci, a kamo li da budem dobra majka djeci svega svijeta?“

Sažaljenje koje osjećam prema sebi i svijetu iz mojih očiju tjera potoke gorkih, nikad kao tog jutra, neisplakanih suza. Bog me potom upućuje kako da napravim fizičke pripreme za taj čin, radim po njegovim upustvima putem radiestezije do jutra.

U Marijinom svetištu se trebam pojaviti u određeno vrijeme i povesti sa sobom svoje pomagače. Moji pomagači su dva čovjeka sa čijom sam se svijesti povezala ne pitajući ih za dozvolu, oni ne znaju ništa o ovom pozivu.

tekst je iz moje knjige "SAMORAZVOJ I VIZIJE"




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php