9.6.2009. - Danas je u Trsatskoj čitaonici predstavljen literarni prvijenac Alemke Brazzoduro, zbirka poezije „Čežnja“.

Osim autorice, zbirku su predstavile Snježana Segnan, Anđa Jotanović, Sakiba Harčević i Tea Slama Žigman.

Svečanost su glazbenim točkama uveličali tenor Kristian Marušić, Nina Simčić na klaviru i Mensur Puhovac sa kojim je jednu pjesmu zapjevala i Alemka koja je čitav svoj radni vijek provela na daskama koje život znače.

Nakon predstavljanja knjige, svojim su se stihovima predstavile pjesnikinje i pjesnici koji su nazočili promociji Alemkine knjige.


Alemkina prva poetska ljepotica ISBN broj: 978-953-48417-0-9


BIOGRAFIJA


Rođena sam 17.02.1954. godine u Rijeci (Sušak). Nakon 42 godine kao član Opernog zbora HNK „Ivana pl. Zajca“, u mirovini od 01.03.2018. godine.

Prve stihove napisala sam kao 16 godišnja djevojka, lebdeći u oblacima, zanesena prvom ljubavi. Nakon puno godina životnog iskustva pronašla sam svoj osobni izričaj u pisanoj riječi. Dušom i srcem ispisala sam stihove, uvjerena u postojanje Ljubavi, koja je izvor života, sreće, zadovoljstva, blaženstva. Svi smo mi Božja djeca i vođena izrekom“ kad je tuđa sreća tvoja sreća, to je prava ljubav“. Ispisala sam stihove o njenoj moći, jer stvoreni smo iz Ljubavi, da širmo Ljubav.

Ne znam je li dovoljno reći HVALA velikom čovjeku, Damiru Marasu, inicijatoru moje pjesničke avanture. Imajući povjerenja u moje mogućnosti, kao pjesnikinje, zaslužan je za prvu knjigu mojih stihova.

Hvala mu od srca.


ČEŽNJA

s'e ča je danas
lipi sunčan dan
va mene neš'kuha
danima noćima
s'e ča san stareja
više me duša i srce
vuku na onu bandu
preko mosta Rečine
va moj Sušak
nikako ga ne moren pozabit
mesto kade san se rodila
moju mladost kade san s'e imela
oca mater brata i celu fameju
više života san provela
sa ove zapadne strane rike
tu iman svoju fameju
muža kćer unuki
gren s'njimi na moj Trsat
pomolin se va trsatskoj crikve
prošećen na groblje mojima zapalit sviću
i vavek se nekako tužna vrnen
često se domislin moje dekse
kade san se rodila
Pećina kade san mladost živela
va školu hodila prvu ljubav
ma s'e srcu drago imela
domislin se naših starih i beseda
"svugdi pojdi,vavik doma dojdi"
i s'e ča san stareja
s'e više kantan va srcu
"niš nima lipje od mog zavičaja
i tega mesta kade san se rodil"
mili Sušaku ah ne pozabi me
aš ja tebe nikad neću
morda ti se vrnen
aš znan da s one bande
ako živet neću
kad dojde "ura"
umret ću

9.04.2017. A.B.







Alemka čita iz svoje knjige


ja čitam iz Alemkine knjige


Snježana čita iz Alemkine knjige


Tea čita iz Alemkine knjige























RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE „ČEŽNJA“ HRVATSKE PJESNIKINJE ALEMKE BRAZZODURO


Kad te život sa svih strana pritisne u zid, kad pomisliš da si dosegao krajnje granice izdržljivosti i prijeti ti pucanje i krah po svim šavovima tvog života, tad očajnički tražiš ventil kroz koji možeš olakšati pritisak na srce, dušu i tijelo, koji će ti pomoći lakše izdržati nedaće što su te snašle. Najbolji lijek za takvu situaciju je - ispovijed kroz stih.
Naša Alemka je našla lijek za svoju dušu kroz iskrenu intimnu ispovijed od srcem i iz duše izatkanih stihova koji plijene svojom iskrenošću emocija prikazanih čitateljima, zahvaljujući bogatom životnom iskustvu njihove autorice.
Kao što to u srcima većine ljudskih duša biva, žeđ za iskrenom čistom i neprežaljenom ljubavi naglašena je u velikoj većini Alemkinih stihova koji odišu tugom, sjetom i nostalgijom za nekim prošlim prohujalim vremenima kroz koje se poput nevidljive niti provlači dilema u obliku pitanja nije li sve moglo biti drugačije i bolje, jesmo li možda mogli postupiti drugačije i danas uživati sreću, umjesto patnje i kajanja zbog propuštenog?

Nakon perioda propitkivanja sebe, dolazi trenutak istine i mirenja sa sudbinom, kroz spoznaju da se ono što je nekad bilo više ne može promijeniti, ali može itekako dobro poslužiti kao vrijedno iskustvo i spoznaja za stvaranje bolje i sretnije budućnosti za kojom naša autorica teži, na koju ima apsolutno i potpuno pravo, kao uostalom i svako biće na ovoj planeti, što ona vrlo dobro zna i prenosi čitateljima kroz svoje stihove.

Ispod fasade naizgled krhke i lomljive žene, skriva se hrabro i veliko srce, spremno žrtvovati se za svih, ne štedeći pri tom sebe, što je često izazvalo mnogo bola njenoj duši. Ali Duša i srce uvijek su ono što jesu. I uvijek će biti. Ipak, kroz njene se stihove nazire velika i važna promjena, kao i iznimna, pažnje vrijedna poruka i pouka. Spoznaja da sve što smo dali i učinili za druge jednako tako trebamo dati i pružiti sebi. Voljeti druge kao same sebe. To je vrhunsko umijeće. Jer, kako nekoga voljeti i pružiti mu ljubav, kad sami sebi to ne znamo ili nismo u stanju dati i učiniti? Kako nekom dati nešto čega nemamo ni sami za sebe koliko nam treba? Poruka je to svake pažnje i štovanja vrijedna.

Vrlo me veseli što je autorica napokon odlučila svoje pjesme iznijeti na svjetlo dana i podastrijeti nam ih kroz svoju prvu zbirku pjesama. Vjerujem i nadam se da je to tek samo početak te da će njenih zbirki biti još, jer još mnogo toga Alemka nam ima reći i poručiti. Zato već sada s nestrpljenjem očekujem njeno slijedeće izdanje. Uvijek je vrijedno imati pri ruci zapisanu nečiju mudrost i životno iskustvo kroz koju i sami možemo puno toga naučiti te pomoći tako sebi učeći na njenim primjerima, što i jest svrha i smisao svakog djela posvećenog i predočenog ljudima.

Počašćen sam što sam upravo ja taj kojeg je izabrala da napravim osvrt na njezino prvo djelo.
Hvala joj u ime svih budućih čitatelja za njenu iskrenu intimnu ispovijed srca, danu nam kroz stihove, kao važnu pouku za ostvarenje njihovog vlastitog vedrijeg ljepšeg i sretnijeg sutra.

Sa štovanjem,
Damir Maras, pjesnik



OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE „ČEŽNJA“ ALEMKE BRAZZODURO


U kaleidoskopu života ljudi žive različita iskustva protkana nedostatkom ljubavi i iskrenom odanom ljubavi. U životnoj igri tame i svjetla obećanog sutra nema, život teče kao nepoznanica ljudskim dušama koje žive u nadi, da će jednog dana spoznati sreću i čarobnost postojane ljubavi pa tako i naša junakinja ove priče korača tom stazom čeznući za ispunjenjem.


„Gladna ljubavi
sa maskom na licu
prošetat ću svojim
ulicama sjećanja.“


Alemka Brazzaduro svojim stihovima pjeva odu uzvišenoj ljubavi između žene i muškarca, s iskustvima kojih se njena duša prisjeća utirući put osjećajima prema sreći srca i zadovoljstvu života u cjelini. Na svom životnom putu iskusila je razne životne patnje izdignuvši se u svjetlo poput feniksa iz pepela. Vatra njenih iskustava samilosno je vodi hodnicima duševnih sjećanja otkud izviru predivni stihovi o životu i ljubavi u svoj njenoj punini.


„Nešto nedostaje
uramljenoj slici duše
koja plače poput melodije
izgubljenog ritma.“


To što nedostaje svakoj ljudskoj duši je skrivena istina koja vapi za iskupljenjem onog previše i premalo, laži samog sebe i otkrivanju istine duboko potisnute od vidljivog svijeta u tajnim odajama bolnog srca koje nevoljeno plače nad svojom sudbinom.

Alemka Brazzoduro je zavoljela sebe i svoju sudbinu uzela u svoje ruke te čvrsto korača ispravnim putem u ispravnom smjeru. Pjesnikinja piše refleksivnu poeziju protkanu osobnim iskustvima svoje duše koja je oprostila suze i boli i suosjećajno gradi zdrave odnose u kojima ljubav prema svakome ima svoje sveto mjesto u njenom srcu.
Mudrost svoje duše, koju je Alemka podijelila sa nama, otvara nam široke obzore prema našim istinama koje čekaju, da se otkriju u svoj svojoj veličanstvenosti. Autorica nam je svojim primjerom ucrtala stazu kojom je iskreno koračala otkrivajući nam najdublje tajne svoje duše i srca dijeleći sa nama uzvišenu istinu i ljubav o životu i njegovim iskustvima.

Izuzetno mi je drago što je autorica odlučila svoje pjesme podijeliti sa ljubiteljima lijepog stiha i počašćena sam što mi je dala tu čast, da napišem osvrt na njen prvijenac.
Hvala autorici od svega srca na poruci ljubavi koju je odaslala svima nama ovim svojim divnim stihovima i snazi izričaja koja plijeni svojom ljepotom.

Uvjerena sam, da će nas Alemka uskoro počastiti sa novim knjigama svoje predivne poezije, a do tada ću uživati u ovim lijepim stihovima koji me oplemenjuju kao ljudsko biće.

Anđa Jotanović, pjesnikinja,
Rijeka, 16.01.2019.