MAESTRAL
slika: digital art
U vjetru prosipam sebe
misli mi lagano lebde
i na riječi jasnovidnosti zovu
prateći moj udah i izdah
i pod nos mi donose
miomirise neba.
U bonaci i milini osjećaja
naslućujem nedostižno
što mi miluje zrakom nosnice
i pluća udahom hrani.
Prošlost me opominje,
sadašnjost za mene strepi,
a budućnost nedostižno sanja
prostirući mi pod noge
sjećanje na nespokoje,
dok spokoj mirno u grudima drijema.
Šapuće mi maestral
tajne svojih putova
i dijeli sa mnom spoznaje
o biti ili ne biti čovjek,
dok se udahom sladim
sa miomirisom života
kad srcem i dušom tijelo hranim.
Volim tvoje tajne, maestrale,
vjetre, što spokojno plešeš,
pleši svoj valcer u mom srcu,
dok nebeske orgulje čarlijaju
u morskim uvalama i duši
hraneći moj život svojim tajnama.
Ponesi moj pepeo zrakom
i prospi ga na cvjetne livade,
lišće tek propupalo
i morske žali željne ljubavi
pa neka se morski vali
sa mojim udahom slade.
Poklanjam ti svoj život
iz riznice zemaljskog svijeta,
ponesi ga na dar Bogu
od kojeg je potekao,
a ja ću te mirno čekati
osluškujući tvoje tajne.
