KAD ISTINA ZABOLI
slika: digital artist
Nema veće boli,
nego kad istina zaboli,
ljubavne boli su joj
tek do koljena
i boli tuge kao da ni ne postoje.
Kad istina zaboli,
srce u zrno gorušice stane
pa bolno pati i šuti
i samo suze svoj put nalaze,
da operu dušu i zacijele rane.
Ponekad ta bol dugo traje,
a nekad tek tračak samo
podsjeti na izdaju ideala
koji su životnost slavili,
dok nisu izdani bili.
Istina, ta neuhvatljiva kraljevna,
pleše svoj zanosni ples
i budi uspavana sjećanja
na emocije svog bolnog bitka
koje je suzama i uzdasima zalijevala.
Proteže ona bol kroz eone
u milenijima tragove ostavlja,
sjeća na smrt i rođenje
i najbolnije životne događaje
od jučer i danas na sutra prenosi.
Oj, istino, zatomi svoje sjećanje,
izliječi svoj bitak od bola,
oslobodi tijelo disanjem sreće,
slobode i ravnopravnih odnosa
koji život u zdravlju slave.
Neka se tvoja bol, istino,
zauvijek iscijeli u srcima ljudi
i oslobodi ljudski rod patnje
pa neka napreduje zdravlje
na svim nivoima ljudske duše
rađajući sreću u svim suodnosima.
