JA SAM TO
slika: digital artist
Čini mi se po sjećanju,
da sam neka nevidljiva duša
koja je na Zemlju došla život da kuša,
osjećam sad, da ovdje pripadam
a kojim iskustvima mogu da se nadam?
Obzirom da ovdje dišem,
o ovoj ću temi nešto da napišem,
odabrala sam ovo poslanje,
da proživim svako fizičko stanje,
da upoznam mane i ustoličim vrline,
ujedinim ove dvije osobine,
naučim obiteljsku toleranciju
i pomirim ljudsku naciju.
Ma, tko to uopće može,
bolje mi je izaći iz vlastite kože,
ipak ću se razvijati tako do kraja života
tko god to bude pratio, bit će mu divota.
Sjećanja od prije mog rođenja vode me u neistražene svjetove. Iz jednog takvog svijeta (Alciona) koji je na neki način povezan sa Plejadama i Orionom, spremala sam se na zemaljsku inkarnaciju. Gdje se nalazi taj svijet u Kozmosu, nemam pojma, nisam se ni potrudila, da ga potražim. Birala sam između mnoštva zemaljskih obitelji. Na kraju se moj izbor sveo na dvije obitelji između kojih sam se teško odlučivala, gdje se utjeloviti pa sam stalno eskivirala kod svog anđela pratioca. Nisam se htjela roditi, a na kraju sam se ipak morala utjeloviti ili bi moja duša otišla na tisućljetno spavanje, tako da je ovo bio najbolji izbor koji mi se nudio.
Sudbina moje duše na Zemlji mi je pokazana samo kroz jedan manji dio života prije inkarnacije. Sa tim zaključujem, da me je netko, otkud sam došla, gadno izmanipulirao ili se meni samo tako čini. Imala sam izbor roditi se gdje god ja izaberem, u bogatoj ili siromašnoj obitelji. Gledala sam mnoge obitelji i potencijalne roditelje na sve strane svijeta, ali ne mogu reći da mi se igdje sviđalo roditi i biti dio ove zajednice. Na kraju došlo je vrijeme, da se ipak moram utjeloviti ili će moja duša otići na spavanje dugi period prije, nego dobije šansu za inkarnaciju. Morala sam se odlučiti između dvije obitelji koje bi najbolje mogle poslužiti svrsi mog razloga za rođenje.
Jedna od obitelji bila je srednjovječna, jako bogata iz Ohio, USA, koja je željno očekivala prinovu, tu bih bila jedina nasljednica velikog imanja i sad znam što sam. Nisam pametna kad nisam odabrala to bogatstvo, tu ljepotu imanja i blagostanja, a nisam je odabrala zato što tamo nije bilo radosti. Bilo je sve nekako mrtvo i napuhano i mada mi je bilo žao blagostanja, ipak sam rekla ne. Kad sam odlučila da se tu neću roditi, tada mi je do kraja pokazana ta inkarnacija. Eh, u djetinjstvu bi mi bilo dosadno, ali u zreloj dobi imala bih sve mogućnosti za puni prosperitet života. Vidjela sam mladu samouvjerenu aristokratkinju, obrazovanu u najboljim školama, lijepu i pametnu.
U obitelji u kojoj sam rođena stalno je vladala nekakva živost, igra i radost. Rodila sam se jednog dana u gradu Tesliću kao djevojčica koju je babica nazvala nadimkom, Padobranka. Dadoše mi ime po baki od moje majke, Anđa, i u obitelj Mitrovića donesoše još jednog ptića. Ispala sam na ovaj svijet još u hodniku bolnice, tako su mi pričali. Još se ponekad osjećam kao da mi treba padobran. Spotičem se, padam, dižem, a sve bez krila koja bi mi osigurala ravnotežu. Nije nikakvo čudo što nemam blagog pojma - tko sam ja? Pala sam na glavu i zaboravila, ali da se jednom podsjetim, dobila sam u to ime rodni list i postala objekt i subjekt ovog svijeta. Odrasla sam kako sam odrasla, bilo je tu mnogo lijepih životnih trenutaka.
Kad sam navršila osamnaest godina, društvo me obilježi osobnom iskaznicom s imenom i prezimenom, datumom i mjestom rođenja i bračnim statusom. Lijepo, sad sam imala i dokumente koji su potvrđivali moju odgovornost građanina postojeće zemlje u kojoj sam se rodila. To sam bila ja, državljanka jedne zemlje, supruga, majka, domaćica i djelatnica. Moja zemlja, bila mi je mala. Htjela sam vidjeti malo svijeta i za taj svijet sam dobila putovnicu.
U sve ovo kad pogledam, odgovora nemam. Ja sam sve to i ništa od toga nisam pa onda, tko sam i gdje sam, otkud sam i što sam? Nemam pojma, a evo zašto:
Kad sam bila mala,
odrasli mi rekoše:
„Šuti, dijete, što ti znaš, pameti nemaš.“
i naravno, moje znanje nisu slušali,
a kad sam odrasla djevojka,
rekli su mi:
„Šuti, kakva ti je bila mati?
Nećeš naći momka i nećeš se udati.“
i ja opet zatvorih usta,
a moja mladost osta za znanjem pusta.
Sebi sam obećanje zadala:
naći ću dečka kako bih se udala,
ali usprkos svemu, dečka sam na brzinu našla
i mislila kako sam sreću i bez obitelji pronašla.
Sva sretna, pravila sam se važna
i smijala se tada na razne riječi:
„Kako te nije stid, ti si mlada,
što te se to u tvojoj obitelji učilo,
od tvoje priče svima nam se smučilo?“
Na ovo je dosta i uzdah, ništa drugo,
o, srećo moja i teška tugo!
Ni muževa obitelj za mene razumijevanja nema,
kakva li mi se sudbina u životu sprema?
U braku, naravno, da su muž i njegova obitelj jači
i tako nastavi u životu svatko da me tlači,
muž mi u svoju i njihovu obranu reče,
oni u životu imaju nešto preče,
ja sam za njega i njih, nitko i ništa
ne zaslužujem da budem član njihovog ognjišta.
U tuzi pomislim, možda je on u pravu
i tako pred svima pognem glavu.
Postadoh majka, ponosno glavu digoh,
ali jedva što progovoriti stigoh,
rekoše mi opet ti isti ljudi:
„Pristojna i čestita budi!
Ti si majka, slušaju te djeca.“,
i ja im u sebi skidoh sa neba
sve i jednog sveca.
O, Bože, iz mene progovori silina
negdje na margini svijesti, pokaza mi se milina,
konačno i bez njih shvaćam sama
u našim životima caruje tama.
Dok moja duša istinu o ovom krije,
moj karakter sigurno dobar nije,
okrenula sam se od svih na drugu stranu
ne želeći više slušati ničiju manu.
Mane i vrline svi smo imali,
samo smo o njima malo znali
preispitala sam svoje mane i vrline,
postala svjesna njihove tuge i miline.
Uspavala sam mane, a na vrlina deset
naučila sam napamet još pedeset
ne zbog svojih suputnika, već zbog sebe,
životnog opstanka i duševne potrebe.
Ali nisam ja ni vrline ni mane
ne znam sa koje sam došla strane,
još mi fali samo da postanem baba
pa da mi život ne protekne džaba.
Tu će mi biti otvoreno komunikacijsko polje,
znam kako se može živjeti ljepše i bolje,
alaj ću da pričam i pjevam,
šutim, smijem se i zijevam,
radit ću sve što moje biće umije
i nitko mi ništa konačno ne smije.
Bit ću nula i iskrica, ako treba
zbog svoje unučadi i njihovih potreba,
ma, što mi bi, da se ovdje rodim
ako svoje postojanje i pogodim
nitko mi vjerovati neće,
moje biće u nuli umrijet će?
Ovo pitanje predat ću svojoj djeci,
mene su učili preci
tko nisam i što sam,
da mogu odgovoriti:
Ja to sam!,
rezime, ime i prezime,
dijete, učenica, djevojka,
djelatnica, žena i majka
i kao baka zadnja značajka,
smrt i život, život i smrt,
povuci potegni,
istegni se pa protegni...Eh!...
Mislim, dakle, postojim
sebi u bradu brojim,
osjećam, dakle, živim
ni Boga za život ne krivim.
Govorim, dakle, kreiram
mnoge bez pitanja tako diram,
krećem se kako vjetar puše
prateći znanje svoje duše
djelujem putem pravde
mnogi su mi rekli,
da nisam odavde.
Jedna sam od mnogih duša
koja život u materiji kuša,
ja sam samo neka sjena
koju čeka fizička životna smjena.
I dok nastojim živjeti poštenje,
doživljavam vatreno krštenje,
kad sam sve ovo pulsiranje života prošla,
krajnje razumijevanje do kojeg sam došla:
najobičnije je otkriće,
da ne znam kakvo sam biće.
Očitujem se udahom iznutra i izdahom izvana
informacije primam sa svih strana,
dok udahom skupljam svoje djeliće,
svakog sam trenutka neotkriveno biće.
I sada idem u još jednu potragu svog postojanja, dolaženja, bivanja, odlaženja, nestajanja i nastajanja. U fizičkim životnim previranjima i psihičkim spoznajama rodile su se vizije lažnog, neutralnog i istinitog poimanja moje stvarnosti.
Što je od svega toga istina, a što laž, svatko će prosuditi po vlastitim shvaćanjima, a ovo je istina moje duše. Ako se netko u njoj prepozna, to je samo podsjetnik, da nitko nije sam u sličnim iskustvima.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
