KOVEČEG SAVEZA
slika: internet
Ovih dana po svijesti mi se motaju riječi: kovčeg saveza, zavjetni kovčeg i ja se sjetim svog curskog kovčega i koliko sam se osjećala sretnom kad mi ga je majka kupila. Biti cura i imati svoj kovčeg, gotovo da je ravno ovom kovčegu saveza sa Bogom.
O, kako je bio lijep, onako išaran lijepim motivima u boji. Ne znam više što je bio njegov sadržaj, davno je to bilo kad sam cura bila, a u svijesti mi blica drugačiji kovčeg, onaj koji mi je Bog podario. Njegov sadržaj jasno mi se pokazuje. Moj dogovor sa Bogom o silasku u najveću tamu kroz fizičko očitovanje u raznim djelima, upoznavanje te tame kroz najveće emotivne boli koje tijelo može izdržati i povratak na početak silaska, dok se sve ponovo sinhronizira. Ta iskustva su sadržaj Božjeg kovčega. Gledam kako se tri puta otvara i zašto, sve mi se to čini tako čudno i ne sjećam se, da sam ikad razmišljala ili čitala nešto o tome. Gdje li se nalazi taj kovčeg saveza?
Kovčeg saveza u ljudskom srcu se nalazi, a to je svjesnost ljudske jedinke o dogovoru sa Bogom o iskustvima koja će proživjeti ljudska duša u tri kategorije svog življenja. Kad ljudska jedinka postigne harmoniju duše, savršenstvo unutarnjeg sklada i doživi emotivnu nirvanu.
Prva kategorija života u kojoj duša proživljava iskustva na silaznom putu u tamu sa učenjem kroz negativnost. Ništa ne znam, a mislim kako sve znam, sudaram se sa svojim iskustvima, zatvorena u svoj svijet, uskogrudna niti shvaćam sebe niti svijet u kojem živim, polusvjesna i nesvjena.
Druga kategprija je prosvjetljenje, upoznavanje svoje tame, tame svijeta i planeta i skupljanje energije za uzlazni put kroz pozitivnost. Vidim svoju tamu i tamu zemaljskog svijeta, ukočena od onog što vidim, suočena sa najvećim strahom ikad doživljenim u borbi za opstanak, preporod se tek prepoznaje kao blijeda mogućnost opstanka na životu.
Treća kategorija je potpuni sklad ljudskog bića kad je dogovor ispunjen, pozitivno i negativno usklađeno i Bog i čovjek postaju jedno. Odluka o uzlaznom putu je pala, Bog surađuje i sve više se spoznaje osobna svjesnost i božja prisutnost, Bog pruža ruku i izvlači svog utopljenika.
U Kovčegu saveza bila su sva iskustva duše koja je živjela u svim inkarnacijama i to nisu samo inkarnacije u ljudskom obliku. Kad se to postigne kovčeg saveza se pokaže duši u njegovom izvornom obliku. Njegova moć je, da se sam tri puta otvara i zatvara na silaznom putu, na upoznavanju tame i na uzlaznom putu u pozitivnost, savez je ispunjen, Kovčeg je zauvijek zatvoren, a znanje iz njega predato je potomcima.
Spasenje, prosvjetljenje, nirvana, tri su riječi koje opisuju ova tri aspekta kretanja duha.
1. Spasenje od ženske energije, kada se na ženu trostruko gleda kao na ravnopravno biće
2. Spas od erotske energije, kada je eros zauvijek ispunjen
3. Spas od energije služenja, radiš, a uopće nemaš osjećaj, da radiš niti ti je stalo do bilo kakve nagrade.
Eto, to je sadržaj zavjetnog kovčega na silaznoj liniji u najveću tamu, bezdan, prosvjetljenje kada se spoznaje istina u najvećoj tami, nirvana, kada se sve uskladi na povratku u pozitivnost, to treće otprilike izgleda ovako:
Misli nemam,
samo znanje teče samo od sebe
i sve je dostupno i prije, nego ti treba,
jesam, a nisam,
ima me, a nema me,
sve u meni je pomireno
samo klatno vremena
radi tika-taka,
a vrijeme ne otkucava za dušu,
ona postoji u bezvremenom
jednako na jednu i drugu stranu,
sve je sada,
sveprisutnost Božja,
savršeno djeluje
snagom svog prisustva,
sve se samo održava.
Kad srce postane centar svijeta
i kako se gleda, osjeća i kuša
poštujući četiri velike sile
voda, zemlja, vatra i zrak
koje stvaraju sinhronizaciju
svih energija u ljudskom biću,
tada se otvara Kovčeg zavjeta
koji otkriva dio svog sadržaja
prilikom rođenja, življenja
i umiranja stare osobnosti,
to je psihički i emotivni dio
Fizički Zavjetni Kovčeg doista postoji i on se nalazi u jednoj europskoj zemlji, napravljen je od drveta, četvrtastog je oblika i na četiri kuta ima polutrokute koji mu drže poklopac, trokuti su sjajni kao zlatni.
Kovčeg zavjeta ili knjiga želja koje duh želi iskusiti kroz ljudsko tijelo, zavjet su za proživljena iskustva. Duh i čovjek sinhronizirani su u fizičkom očitovanju i ostavljaju svoj pečat pomirenja, njihov savez je ispunjen. Duh je spoznao sebe u fizičkom, emotivnom i mentalnom, spoznao je kako djeluje svijest kolektiva i svijest pojedinca pa nema više što otkrivati, već samo bude.
To je prirodni proces spuštanja duha u materiju, boravka duha u materiji i izlazak duha iz materije, tama postaje svjetlo, nema tu ništa nadnaravnog, spoznaje se kosmos kroz samog sebe, to je prirodan proces duha u fizičkom življenju.