NEKA MI NEBO SUDI
slika: digital artist
Neka mi nebo sudi,
ljudi su mi davno presudili
jedni da sam dobra,
drugi da nisam,
neki me potvrdiše
a neki porekoše.
Predajem sud nebu
neka mi ono sudi
po kolektivnoj svijesti
ili svijesti religijskih učenja,
neka i društvo svoje kaže,
a okolina neka prosuđuje.
Nebo mi je svjedok,
da sam bila najbolja
što sam mogla biti,
u uvjetima zemaljskog života
davala sam što sam mogla dati
a primala samo neophodno za življenje.
Presudila sam i sama sebi
i Nobelova nagrada bi mi
za presuđivanje malo bila
koliko sam se sama
prosuđivala, osuđivala i korigirala
ne bih li udovoljila sebi, svijetu i nebu.
Presuda neba će pasti
jednog lijepog dana
kad mi se duša u visine vine
pa pogleda svijet slobodna
od osuđivanja i prosuđivanja.
Čekam taj dan željno,
da poberem lovorike
ili vijenac od trnja,
dok ostavljam košulju zemaljske svijesti
u boljem svijetu, nego li sam ga
prije rođenja zatekla.
