ILUZORNA STVARNOST
slika: digital artist
O, kako bih se rado vratila u onu iluzornu stvarnost u kojoj sam do ovog trenutka živjela. Vjerovala sam u ljubav i da me netko ipak voli, a ako me i ne voli nitko u mojoj blizini, vjerovala sam da postoji netko tko će doći, da me voli, ali nitko me ne voli! Ispada, da je vrijeme za voljeti samu sebe. Ljudi k'o uspavane sjene bez ikakvog osjećaja sreće i zadovoljstva, prolaze pored mene kao da mene ni nema, tek po neki prolaznik zaustavi se tu i tamo i pozdravlja moju praznu tjelesnu ljušturu. Njihovi šturi lažni pozdravi ne dopiru do mog srca, osmjehujem se gorkim osmijehom nevjerice.
Sama sam na svijetu u gomili uspavanih nesvjesnih ljudi, bez ikog svoga, prazna i duboko potištena. Živim u lažnom svijetu sa lažnim ljudima i lažem o svom postojanju. Mene nema. Sjena neka, koja se Anđa zove, teškim korakom nepoznat put gazi. Više ne spavam u nekom tuđem snoviđenju. Budna sam! Strah me je da to netko ne sazna i ne ubije me. Ja vidim svoju i tuđu istinu. Nije li to opasno?
Okrećem se oko sebe da provjerim, prijeti li mi od koga opasnost. Zna li to itko od prolaznika? Imam osjećaj, da bi me netko zbog ove spoznaje mogao uništiti. Ali tko? Nikoga ne vidim. Lako je vidjeti svoju osobnu istinu i istine drugih ljudi iz perspektive neznanja i nesvjesnosti, ali kada se osvijesti znanje koje se ne vidi, to je užas užasa. Kada spoznaš, da si prevaren od sudionika u igri života, u iskustvu izdan od partnera, nevoljen od djece, istina je gorča od čemera. Otrov bi joj tek spasenje bio, a ti nemaš čak ni njega pri ruci, da si uskratiš tešku tugu, bol zbog neizmjernog gubitka vjere u zajedništvo sa drugim čovjekom, svojim bližnjim, voljenim i rođenim. To je trenutak samospoznaje.
Tek sada shvaćam zašto ga religija ne odobrava. Religiji najmanje odgovara da ljudi budu svjesni istine. Oni na neki način vladaju ljudima, ali oni nisu ljudi. Koje li ironije! Tko se skriva u ljušturi njihovih tijela? Sad mi je potpuno jasno zašto nisam bila pametna. Hvata me hladna jeza od straha kakav nikad do sad nisam iskusila. U meni se budi revolt. Ma, tko se to usudio sa lažima vladati sa mnom? Tko je Bog i gdje se on nalazi? Nalazi se u mojoj sposobnosti samoopstanka. Tko će mi pomoći, da se transformiram? Nitko!
„Ja sam put istina i život.“ Koliko vremena imam da napravim svoju transformaciju? Nebitno. Važno je da se transformiram svakodnevno. Svijest nije statična, važna je moć svakodnevne prilagodbe. Shvaćam jednu osnovnu stvar: potrebna mi je moja akumulacija pozitivne svijesti, ali koja? Koji je to temelj i koliko ih je potrebno usvojiti za početak?
O, gladijatori, iz podsvijesti, vi što se sa čudovištima u areni golim rukama borite, gdje ste? Sama sam i nezaštićena, sada razumijem Davida i Golijata. David je čovjek, a svijest je golijat. Malo koji čovjek poslije tog uvida bi ostao živ kad bi u tom trenutku mogao presuditi sebi. U takvim trenucima često se presuđuje nekom drugom, onom koga se smatra neprijateljem ili tlačiteljem. Žuta minuta u crnilo se pretvara. Dosta je bilo!!! „O, Sodomo i Gomoro, ima li i jednog pravednika?“ pojavljuju se riječi iz Svete knjige Biblije u mojoj svijesti.
Čija li je Biblija, a čija je moja svijest? Lako mi je reći odgovor na to pitanje. Nema, Gospode Bože, oprosti nam. Ne znamo što činimo. Skrivene mane mnogo su nam veće od vidljivih vrlina. Zbog toga tama vlada našim životima. Mojim više neće vladati! Naći ću put do trajne sreće, sačuvat ću ovaj život, da svjedočim ljudskoj propasti ili spasu, učinit ću sve sa znanjem koje mi je dostupno da ljudi opstanu.
Ljudi, a tako ih je malo. A gdje sam ja do jučer bila? Mogu li za sebe tvrditi da sam čovjek? Ne, nema u meni čovječnosti, tek mi predstoji da je nađem i ugradim u svoje biće i neljudi mogu postati ljudi. Osvijestila sam, da sreća ne ovisi samo od ljudi u mojoj blizini, ima mnogo vrlina koje će mi činiti zadovoljstvo. Nesvjesno sam uzimala zdravo za gotovo neznanje koje je vladalo mojim bićem osjećajući to kao normalno stanje svijesti, a svoju svijest sam usredotočila na ono što nije normalno.
Zašto? Što je to što me vuče da više vidim zlo nego dobro? Tko to vlada mojom sviješću? O, Bože, ima li Te?
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
