ŽIVOTU PJESME PJEVAM
slika: digital art
Moj živote, više sam suza u tebi prolila,
nego što sam ti pjesama ispisala.
Bio si, brate, rigorozan prema meni,
kalio si me kroz vatru bola
ljudskih uzaludnih nadanja,
kroz odnose razne,
mnoge isprazne ispričane priče,
bajke za malu djecu ispisane,
ali mi ne reče moj živote...
Kako ću sretna svakodnevno biti,
a gdje je tu tvoje poštenje
na koje se toliko u prsa busaš
pokazujući na srce u grudima
osjećajima raznim ispunjeno?
Nečije tuđe ispjevane pjesme
na stisnute usne mi stavljaš
i moj osmijeh držiš nevažnim,
u kapima svojih mnogih želja
skrivaš moju životnu pjesmu
pod bolom tuge, usnulu,
neispjevanu, nenapisanu.
Tek toliko da ti pokažem,
da i ja pjevati srećom znam,
pišem ti ove razne stihove,
da si oprostiš nebrigu o meni
koju si mojoj duši na teret stavio.
Pjevam ti, živote, ove pjesme,
da ti lakše oprostiti mogu
što si mi mnogo puta, podlo,
umjesto sreće, podmetao nogu.
