život i snovi Duše u obitelji
slika: digital artist
Krikom prvi udah pluća Duša pokrenu da vatrom led ljudskog života otopi, vatrom koja krv grije i potiče da poteče žilama njenim, dodirujući kolijevku rodne zemlje.
„Ljubavi, ljubavi!“ krikom zavapi Duša, ali ljubavi nigdje ne nađe, tek bolnu majku u agoniji poroda, hladnoću zraka u nepoznatom prostoru i glasove čudnih golemih stvorenja koja pričaju nekim nepoznatim jezikom.
Gdje sam to ja, gdje sam to ja?
Tko su ova stvorenja što me plaše i koja ja ne razumijem?
Zatvori oči, u snu tražeći utjehu. Izgubi svijest mlada ljudska Duša i zaboravi pritom da je nekad negdje već postojala. Postade igračka svojeg nosioca – tijela, igre njegovih unutarnjih organa, obitelji u kojoj se rodila, okoline i nekih čudnih zemaljskih zbivanja. U trenucima buđenja, rekoše joj kako ne smije ovo i ne smije ono.
„Hm, zar ja nemam svoju volju?“
„Ne ti nemaš svoju volju – ovdje moraš slušati svoje roditelje, braću i sestre, bake i djedove da nas ne osramotiš kod mnogobrojne rodbine, koju ti je Bog darovao.“
„Ali vi radite sve što hoćete, i ja hoću ovo i ono.“
Ali tek što ruku svojevoljno pruži – požali.
Bol prvog udarca uskratio joj volju već u prvom pokušaju da je primijeni razumom. Prve gorke suze obliše njene obraze. Što je sada ovo? Zar me ovi ljudi ne vole?
U jednom jedinom trenutku tupe nevjerice ostala je mala Duša bez utočišta, mira, sigurnosti, sreće, topline, povjerenja, prihvaćanja, poštovanja, istine, spokoja, harmonije, blaženstva, slobode, optimizma i ljubavi. Njen razum zatvorio je svoje granice neograničenog povjerenja. I dok ona pogledom uprtim u prazninu, zaslijepljena od suza, traži uzroke takvog ponašanja onih koji bi je trebali voljeti, njeni agresori u čudu je promatraju.
Jesu li svjesni da njihov agresivni čin traži opravdanje? Tješeći je u suosjećanju, kao da žale zbog bola koji su joj namjerno (za njeno dobro) zadali, obećaše da će ju razumu naučiti kroz znanje te je počeše poučavati naslijeđenim iskustvima.
„Volimo te, volimo te.“ Riječima utjehe u prazno su tvrdili, ali ispravnim djelima zaboraviše dati anđeoska krila, te ona pade u bezdan, u duboki ponor bez povratka.
„Hoću kući, hoću kući“, pruži ruke Duša iz ponora, ali nikoga nije bilo u blizini da joj ruku pruži. Ostade zarobljena ljudska Duša u moru utopljenika koji nemaju slamke. I tako uzalud očekujući pomoć, u svakodnevnoj mašti zaboravi Duša znanje o sebi i nastavi svoj put u potrazi za slobodnom voljom, osjećajem u kojem će osjetiti sigurnost, za iskustvima s kojima će ostvariti sreću, za Bogom i svojim izgubljenim domom.
„Tko sam ja?“ postavi prvo svjesno pitanje svojim najbližima.
„Zar ne znaš? Ti imaš svoje ime i prezime svojih roditelja. Nasljednik si njihove zemaljske loze. Potomak si ovog naroda, baštinik njegovog bogatstva, zemaljski zastupnik u mnogim državama.“
„Jesam li ja slobodna?“
„Ha, ha, ha, slobodna. Što ti to znači? Zar ti netko oduzima slobodu? Široko ti je polje pod kapom nebeskom. Idi, tko te ovdje drži?!“
Tek što prvi korak napravi ruka je grubo uhvati i s prijetnjom prstom mahnu.
„Vraćaj se kući! Kuda si pošla? Zar ne znaš da ti u nepoznatom svijetu prijeti opasnost? Tamo je baba roga, a ovdje gdje živiš sigurna si, možeš biti sretna. Tu si zaštićena.“
Zamisli se malena Duša i osluhnu svoj osjećaj. Zašto imam osjećaj da ni ovdje nisam ni sigurna ni zaštićena i da su mi roditelji neki drugi ljudi? Uvrijedi se osjećajući se prevarenom i ljutito odgovori: „Tamo otkud sam došla, idem.“ Povrijeđeno, stisnuta glasa, ponovo plačući jedva progovori.
„Iz majčine utrobe dolaziš“, pomirljivo joj rekoše. „Tamo se ne možeš vratiti. Kakva si ti to neznalica?“
„A kako sam tamo došla, otkud?“
Tu nastade tišina grobna, muk teški, meškoljenje neobično, ali odgovor izostade.
slika: Kagaya
Tajna, nešto skrivaju od mene, ne daju mi da se vratim tamo gdje me neće kažnjavati. Konačno zaključi mala dječja Duša da njeni životni pratioci nemaju sve odgovore ili nemaju povjerenja u nju kada joj neće reći. Naivno zaključi da ima pravo na izbor i poče misliti svojom glavom istražujući sama svoju okolinu, birajući vlastita iskustva bez znanja roditelja i okoline, dok ju roditelji i okolina tajanstveno prate svojim pogledima i podsmijesima. Znaju oni dobro iz vlastitih iskustava da je ona jadna i naivna. Nemaju, za divno čudo, ništa protiv toga da se sama s tim iskustvima nemoći i neznanja suoči. Jadna i naivna.
„Gdje mi je dom?“
„Ta u njemu živiš, ova je kuća tvoj dom, ovo mjesto je tvoje prebivalište, država ti je druga majka… Vidiš li što sve imaš? Kako možeš biti nezahvalna? Sram te bilo!“
„Što je to sram?“ postavi si pitanje malena Duša, ali kako nije znala odgovor, stisnu se u neprilici i prestade postavljati pitanja. Ta tko još želi biti neznalica i nezahvalnica? Iako joj mnogo toga nije jasno, zaključi da je ipak bolje više ništa ne pitati. Umjesto toga, odlučila je slušati i gledati kako se drugi ljudi ponašaju pa će i ona tako.
''Meni jedno govore, a oni drugačije rade od onoga što tvrde da je ispravno'', primijeti nakon nekog vremena, '...'a kada ja isto to napravim, mene kažnjavaju:
Nitko me ne razumije.
Ponašaju se prema meni, kao da ja baš ništa ne znam napraviti ili procijeniti što je ispravno.
Nemam slobode.
U svemu što činim kontroliraju me i stalno ispravljaju moje postupke, a sebe ne ispravljaju.
Ne znam otkud potičem.
Kada im pričam o svojim sjećanjima o tomu tko sam i otkud dolazim, tvrde mi da to nije istina.
Ne daju mi da idem ikamo sama.
Oni idu kuda hoće.
U domu mi govore da sam njihova, dok ja osjećam da pripadam negdje drugdje.
Zarobili su me i ne daju mi da se vratim tamo otkud potičem.
Oni nisu moji roditelji ni prijatelji, već tlačitelji, ne prihvaćaju moje mišljenje i ono što ja hoću reći, dok oni misle, govore i rade što hoće, te obilato koriste tu slobodu izražavanja, a meni kažu da ja to ne smijem raditi.
Tvrde mi da ne znam kako se koristi to znanje, a sve sam od njih naučila.
Ne razumijem, uvjeravaju me da me za moje dobro čuvaju od tih opasnih iskustava.
Svi su pametni, a meni pamet uskraćuju."
slika: digital artist
Sve je to vidjela, čula i osjetila na svojoj koži malena ljudska Duša.
Sretna što je otkrila istinu, odmah ju je hrabro prenijela svojim roditeljima, bakama, braći i sestrama. No, oni joj sa razumijevanjem njenog neznanja, dadoše „vritnjak“ i nestrpljivo odgovoriše:
„Ah, zar ne vidiš da sada nemamo vremena za tebe, pusti nas na miru, imamo posla. U školi ćeš naučiti istinu koju ne znaš.“
Rekoše joj to samo da se riješe njene radoznalosti i ne priznaju joj da je i ona jednom sa svojim iskustvenim znanjem u pravu. Ovdje za malenu Dušu nastupi novo razočarenje.
U nevjerici prihvati uvjerenje da je sama i da se sama mora pobrinuti za svoje znanje i istinu. Radoznalo i pomalo razočarano slegnu ramenima, okrenu se u drugom smjeru od njihovog i poče izbjegavati pitanja i odgovore, kao i oni. Kuda će ići, s kim će biti, kada će doći i što će raditi, poče sama odlučivati.
Spoznaja po kojoj se jedno misli, drugo osjeća, a treće radi prevladala je spontanost i iskrenost. Kao opravdanje za svoje ponašanje ima savršen primjer u njihovom ponašanju. I tako nitko nema vremena da joj objasni ono što ne zna izraziti mišljenjem, osjećajima, riječima i djelima, pa ju više nije ni briga za njihovo mišljenje, govorenje i djelovanje.
Jedino na što će obratiti pozornost su njihovi osjećaji. Jesu li nasmijani, šute li, jesu li ljuti, viču li?
Nije ni svjesna da je počela živjeti u neistini. Osjećaji postadoše njezinim glavnim saveznikom.
Ako su nasmijani – dobro je, može komunicirati s njima. Nije dobro ako šute – ne zna što misle. Ako su ljuti – bolje je da se makne od njih. Ako viču – stiže kazna, a onda dugo nema nikakve komunikacije. Šuti i trpi. To je u svojoj obitelji naučila malena ljudska Duša. Izostanak ispravne komunikacije.
slika: digital artist
U svojoj usamljenosti poče promišljati o toj školi koju su joj spominjali. Ona ima savršeno pamćenje o njihovim riječima i djelima. Eh, kada bih samo još znala što misle? S tim pitanjem počela je stvarati konstrukcije svojih misli o njihovom ponašanju i mišljenju.
Jedva čekam tu školu da vidim što ću tamo naučiti. Hoće li me škola poučiti da imam i ja svoje potrebe za znanjem, a ne da samo zadovoljavam potrebe svojih bližnjih kao da sam njihov rob? U mašti promišljaše tako malena ljudska Duša i gle, pitanjima i odgovorima, pamet poče i bez učitelja koristiti.
Postoji li u školi blago mudrosti i znanja, hoće li me škola poučiti kako da ostvarim blaženstvo kojeg se još prisjećam, hoće li mi omogućiti znanje i blagostanje s kojim ću otkupiti svoju slobodu? Iako me uvjeravaju da tu pripadam, ne osjećam tu pripadnost.
Osjećam, osjećam glad u utrobi za nježnim zagrljajem koji bi mi dao potvrdu da je nekome stalo do mene, da me prihvaćaju takvu kakva jesam, a ne da me potiču da budem kao oni ili kao netko koga oni smatraju dobrim. Ne mogu prihvatiti ovakav način izražavanja ljubavi kakav mi se nameće. To nije ljubav kakvu poznajem.
slika: digital artist
Gdje se nalaze ta daleka mjesta u kojima caruje princ po imenu ljubav? Jesam li ja njegova princeza koju će jednog dana prihvatiti za svoju suputnicu? Kako ću doći do njega?
Bez hrane ne mogu nikuda ići, a nemam ni zaštite od „baba roge“, od svih naučenih strahova kojima djecu plaše. Ipak ću morati počekati da porastem.
U svojoj mašti punoj ljubavi, iščekujući vrijeme odrastanja, u čežnji za dalekim prostranstvima, nepoznatim ljudima, svojim iskustvima, nastavi prividno pomirljivo živjeti malena ljudska Duša.
Kako ću doći do znanja koje će mi pomoći da ostvarim svoje snove i dođem do „princa na bijelom konju“?
U kojem to svijetu živi taj princ – ljubav?
Kako ću ga prepoznati kada do njega dođem?
Gle, neki znakovi koji znanje znače – slova se zovu – i brojevi, jedan i mnogi. Tu ću sigurno naći odgovore na svoja pitanja, u čežnji očekivanog znanja uputi mala Duša svoj pogled u smjeru u kojem se nalazi škola. Ne mogavši dočekati, izađe na put moleći prolaznike.
''Povedite me do škole,“ molila je prolaznike.
„O, kako je simpatična ova malena!“ u smijehu je pozdraviše prolaznici i odoše svojim putem. „Ona će biti pametna, žudi za znanjem“ rekoše usput.
Ne dade se smesti malena Duša njihovim odbijanjem te sve u svojoj blizini poče moliti da je nauče pisati i čitati te čudne, nepoznate znakove.
U toj igri za Dušu, jednog dana, dođe i vrijeme škole.
iz moje knjige "SAMORAZVOJ I SNOVI" izdane 2012. godine
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
CIP Katalogizacija u publikaciji Rijeka, Sveučilišna knjižnica Rijeka
UDK 159.923.32:2
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
SNOVI
slika: digital artist
Snovi su oduvijek slovili kao sinonim za buđenje podsvijesti.
Dok se odmaram i prikupljam energiju za idući dan, moj um spava, a podsvijest caruje, prisjećajući se netom proživljenih događaja moje Duše u budnom stanju.
Koje su to impresije sjećanja podsvijesti, od onoga što sam vidjela, čula, dodirnula, osjetila, kušala, a koje ona transformira i za mene selektira kao mogući ponovni iskustveni izbor?
Iz njezinog izbora budim se dobro ili loše raspoložena i često to raspoloženje nosim sa sobom kroz cijeli dan ne znajući, ne razmišljajući, ne razlučujući, ne razumijevajući zbog čega je to tako.
Kada malo vratim film pohranjenih sjećanja kroz svoje životno razdoblje, konstatiram da je tu bilo snova koji su se ponavljali, onih koji su zastrašivali, onih koji su me poučavali, a i nekoliko prekrasnih koji se ne zaboravljaju, u kojima ne osjećam tijelo i njegovu gravitacijsku silu, već se samo mislima pokrećem.
Letim u tim misaonim snovima, ali i u svom novostvorenom unutarnjem prostoru. Uživam u trenucima koji svjedoče o najljepšem obzoru što ga imam s novim pogledom na drugačiju prošlost, sadašnjost i budućnost.
Ti pogledi su raspoloživi u sada i ovdje, gotovo opipljivi, a sudbina koja mi se otkriva, dolazi htjela ja to ili ne, neiskaziva, neporeciva u svojoj veličanstvenosti.
Prepoznajem je kao svoje htijenje, nesvjesno ili svjesno, koje je živjelo cijelo ovo vrijeme, kao prilog u luksuznoj riznici mojih više nesvjesnih nego svjesnih odabira.
Bez obzira što sam nesvjesna odabira, oni se za mene selektiraju i transformiraju u buduće životno iskušenje koje ja zovem sudbinom i kažem: „Ja ovu sudbinu nisam odabrala.“
A moja Duša bolno i bespomoćno gleda u moje nesuvisle izbore. Kao da me tješi: „Molim te ne ljuti se, to jesu tvoji izbori.“
Priprema me na nove utjecaje koje je pokrenula moja ili nečija tuđa svijest.
Pitam se otkud joj toliko snage i znanja da pripremi tako mnogo životnih izbora kako bi zadovoljila moju gladnu osobnost koja, neprestano nezadovoljna, traga za nečim drugim?
Ima li moja Duša svoje snove ili joj je zadatak da ispunjava samo moje?
Ako ih ima, onda je ona odvojena od mene. Jesmo li ja i moja Duša jedno ili dvoje?
U jednini ili množini, o čemu sanja ljudska Duša?
Sanja li možda o prvom udahu zraka i gubitku topline u majčinoj utrobi, ljubavi na svom životnom putu, sreći u obiteljskom okruženju, prihvaćanju okoline u kojoj živi, poštovanju njene volje u društvenim zbivanjima, vrijednostima s kojima će pridonijeti razvoju ljudske ili zemaljske zajednice?
Sanja li o istini koju će jednog dana otkriti, o blagu, blagostanju ili blaženstvu svoje jednosti?
Miru, spokoju i harmoniji sa svime što postoji?
Koji su to ispravni snovi koji joj mogu pružiti utočište u mirnoj sigurnosti njenog života, slobodi izbora, priznavanju njenih vrijednosti i životnom optimizmu?
S kime se to ona igra skrivača u okolišu prirodnih bogatstava raznolikosti postojanja životnih oblika?
Je li to Duh suigrač njen, nepoznati, nevidljivi, nespoznati, tek u snoviđenjima postojan, svjetlošću blještavom obasjan kojem ona služi?
On, kozmički fenomen, nad svim zvijezdama gospodar, kao dijete Sunčevo, novorođenče nevino, dijete razigrano, biće zaljubljeno, majka nježna i otac snažni.
iz moje knjige "SAMORAZVOJ I SNOVI" izdane 2012. godine
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
CIP Katalogizacija u publikaciji Rijeka, Sveučilišna knjižnica Rijeka
UDK 159.923.32:2
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
DUŠA
slika: digital artist
Duša, ta nepoznata energija,
kakva sinergija
između mene i nje vlada
kad je moje biće blizu sklada?
Poznajem li taj dio sebe
ili moj organizam zebe
što svjetla ili vatre nema
oko neodgovorenih dilema,
koje se gube u bespuću života
gdje je nekad vladala sramota?
Kako da sramotu maknem,
lošim mislima umaknem
na trnovitom putu neznanja
i duševnog spoznanja,
u materijalnom svijetu,
koji život uzima za metu,
da iskusi mnogo loših djela,
da bi spoznaja dobrote bila cijela?
Da li Duši smeta
previranje svijeta
što ona nosi u svom plaštu
kad toliko budi moju maštu?
Sad maštam o pozitivnom životnom iskustvu,
priklanjam se takvom uputstvu
kako da Dušu upoznam
iIi svoj pristanak dam,
svjesna njenog postojanja
uzimanja, davanja i razlučivanja.
Smije li Duša bez mene birati,
sebi za pravo uzimati,
iskustvo nemati i imati?
Smije li birati bolest i zdravlje,
tugu, radost i slavlje,
a da nikoga ne pita,
kuda sa svojim odabirima skita?
Vjerojatno to sve smije
kad sa mnom u dogovoru nije,
a kad dogovor sa mnom ima
tada po mojoj volji uzima,
da živi iskustva
slušajući moja pozitivna uputstva.
tada smo Duša i ja jedno,
djelujemo zajedno
za dobrobit sveg života,
a živjeti tada, postaje divota...
Volim Dušu svoju
sa njom živim u spokoju
postaje mi poznata
kad otvara zajednička vrata
kroz koja energija struji,
a vjetar muzikom sfera bruji
o uzajamnoj ljubavi
ovakvo stanje života ostavi,
da se ne zaboravi
kako život izgleda
kad Duša svoju pređu
kozmičku ispreda.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ZAJEDNIŠTVO
pjesma "ZAJEDNIŠTVO" je napisana 15.5.2014.
“Svi za jednoga, jedan za sve”
evo stare mudre izreke,
to se zajedništvo zove
koje traži društvene obnove.
Zajedno smo jači, mudriji i bolji
kad dajemo prednost zajedničkoj volji
radosno se slažemo i razvijamo,
dok jedni druge podržavamo.
Zajedništvo je podrška u obitelji
u okolini i društvu gdje su prijatelji
kad se poštuju i razumiju ljudi
i gdje se poštenju i dobroti nitko ne čudi,
već se ove svete vrline svakodnevno žive
učeći o najboljem iz obitelji i okoline.
Zato za zajedništvo glasam
neću svojim riječima da talasam,
hoću da znam šta me danas čeka,
a ne da čekam vremena daleka,
da netko drugi zajedništvo stvara
i ja za taj čin imam znanja i dara.
Hvala svecima i milom Bogu,
danas hranim i živim slogu
što me vodi putem ispravnim
klanjam se svojim precima slavnim
što su me u zajedništvu ostavili,
dok su se, odgajajući me, Bogu molili
i ja hoću u zajedništvu da živim
pametnim i složnim ljudima se divim,
slijedit ću najbolje životne izbore
za svakodnevno življenje ljepše i bolje,
a za zajedničko sudjelovanje
otvorena mi je savjest za djelovanje.
“Svi za jednoga, jedan za sve”
izreka je koja me često prati
Boga mi moga, da mi je znati
koliko istine u njoj ima
i koliko se ljudi za nju zauzima?
Bez obzira na druge ljude
zajedništvo će i moj slogan da bude,
živjet ću ga u društvu, okolini i obitelji,
nadam se da će još netko udovoljiti mojoj želji
u kojoj se zajedništvo stalno stvara,
dok se život živi, stvara i održava.
ŠIRINA POGLEDA
slika: digital artist
Kako li izgleda
širina pogleda?
Je li to široka staza
ljudskog shvaćanja i odraza
ili je samo umno gledanje,
neko neodređeno nadanje,
da ima nešto drukčije i bolje
u čemu je šire i dulje zemljino polje?
Je li to daljina obzora,
kuća bez vrata i prozora,
kojom se neprestano hoda,
dok se u duši vidi sloboda
ili je to staza bez ikakvih prepreka,
ma koliko bila daleka?
Možda je to samo duhovno sjećanje
u proteklim snovima gledanje
nekih novih mogućnosti
bez onog 'molim', 'oprosti'.
Valjda je tako,
izvini, nikom nije lako
ili kada tako lako sve postaje
i kad bez ikakvih djelatnosti bude i traje.
Širina pogleda
fantastično izgleda
u tekućoj viziji,
usklađenoj transmisiji,
kad je i daleko blizu,
kad nitko ne osjeća krizu,
zbog bilo čega ili koga,
kad se živi zbog svih i jednoga.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
SAMOKONTROLA
slika: digital artist
Samokontrola mi se sviđa,
kao da moje biće uviđa,
da je to tako ispravno
ne mora biti slavno
ono što je bilo davno
niti ono što će tek biti,
važno je ostvariti
jednousmjerenost na djelu,
vidjeti perspektivu cijelu,
u jednom mahu,
dati lagano disanje dahu,
da se očituje smireno,
umjereno, otvoreno,
uporno i ustrajno
za stanje uživanja bajno.
Kontroliram samo sebe,
a srce mi ne zebe
što će od svega biti,
da li ću žaliti ili slaviti.
Nadziranjem sebe
osluškujem potrebe,
mislima kreiram,
osjećajima biram,
riječima tražim,
navikom snažim,
djelima diktiram
ono što izabirem.
Sviđa mi se nadzirati sebe,
nemam potrebe
ispravljati druge ljude
kreirano neka im bude
po vlastitoj volji,
dok stvaraju život bolji.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
VRIJEDNOST
slika: digital artist
Jesam li sebi vrijedna,
ja, samo jedna,
između mnogih bića,
koji je cilj mog otkrića,
u čemu gledam jednost
kad je u pitanju vrijednost?
Jesam li od drugih drugačija,
sama ili svačija,
kome pripadam,
čemu se nadam,
koliko vrijedim,
koji put slijedim?
Pitanja dosta ima
o nepoznatim vrijednostima.
Jesam li ikom bila vrijedna,
u skupini ili jedna?
Odgovorit ću na ovo pitanje,
da bi prestalo moje duhovno skitanje
“šljivi” li me itko ili nitko
i za suhu šljivu,
vidi li me itko kao osobu živu?
Oho!, čudna li pitanja neka,
kakav li me odgovor u konačnici čeka?
Vrijednost je neobična duhovna biljka,
ima mnogo mislećih oblika,
ove misli hoću da slijedim
sama sebi mnogo vrijedim.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
VRLINE
slika: digital artist
Kroz prostor unutarnje tišine,
gledam mnoge vrijedne vrline,
sjaje se svojom biti,
dok ih povezuju misaone niti.
Kao biserne perlice,
pokazuju svoje uzvišeno lice,
prelijevaju se duginim bojama,
šeću se duševnim odajama,
otvaraju mnoge njene ladice,
kao ružine latice,
u bezbroj mirisnih boja
o, prelijepa, grupo spokoja.
Prevladavaju vrline ljepote,
praćene osjećajem dobrote,
harmonije, smirenosti, snage,
zadovoljstva i sreće drage.
Slijede je vrline intuicije,
vođene smislom tradicije,
pravednosti i tolerancije,
po kojima žive karakterne nacije.
Smiješeći se, mudrost ih gleda,
kako svaka vrlina lijepo izgleda,
kao anđeoska slika,
u bezbroj komunikacijskih prilika,
pokazuju svoja draga lica,
ljudskih najboljih prijateljica.
U obrani vrline stoje stabilno,
nadahnjuju ljudske nacije obilno,
na razne kreativne ideje,
ispunjavajući im zamišljene želje.
Volim vrline u svome umu,
one su niti vodilje razumu,
i svijest ih milo gleda,
dok s njima priče raspreda,
o prošlosti, budućnosti,
i smislenijoj mogućnosti,
veličanstvenih, poštenijih djela,
u kojim sudjeluje pozitivna svijest cijela.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
POŠTENJE
slika: digital artist
Lijepo je pošten biti,
povjerenje graditi,
misliti o sebi i drugima pravedno,
sa svima biti, kao biće jedno.
Ova se vrlina uči i živi u obitelji,
zahvaljujući ocu i materi,
za karakter, koji se stvara
i koji slobodi vrata otvara.
Živim ga u svakom poštenom djelu,
kad misao i riječ prihvaćam cijelu,
kad je na djelu poštenje,
reducirane su i želje
pa se samo dobro želi
za svako biće i život cijeli.
Volim živjeti poštenje,
dok prolazim kroz vatreno krštenje,
svakakvih izazova,
uvijek iznova,
na njega pazim
i na koji način, da ga izrazim.
Mislima, osjećajima,
riječima i djelima ga živim,
poštenim ljudima od srca se divim.
Šaljem ove misli planetarnoj svijesti,
voljela bih, da me obavijesti
o usvajanju cjelokupnog poštenja,
radi svih ljudi i njihovog uznesenja
ove karakterne osobine,
dok cvjetaju u svijesti sve vrline.
Bilo bi to pošteno za svako biće,
pravičnost na djelu, najnovije otkriće.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
"MUDROST I MOĆ DUŠE" - MOJA NOVA KNJIGA
Nova knjiga na portalu
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
Drago nam je da vas možemo obavijestiti da je na portalu
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
još jedna nova digitalna knjiga.
Digitalnu knjigu "Mudrost i moć duše", Anđe Jotanović, predstavit ćemo vam uz pomoć recenzije knjige:
OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE '"MUDROST I MOĆ DUŠE"
Što ljude čini sretnima, što ljude žalosti, što ih sputava, što ih porobljava, a što ih oslobađa?
Ta pitanja i još mnoga druga dolazila su mi u misli, dok sam čitala novu zbirku poezije "MUDROST I MOĆ DUŠE" moje drage prijateljice, pjesnikinje Anđe Jotanović.
Što je stvarnost? Ono što vidimo u ogledalu ili ono iza njega?
Kako doživljavamo duhovnost? Zatvorenih očiju, potopljeno u meni izranja i obavija me poput najfinije svile ili se pokazujemo kao bezglave kreature, koje gomilaju svoj životni prostor masom materijalnog, zabaravljajući pri tome, da se bez srca ne može živjeti, da se bez osjećaja Ljubavi i Života - ne može disati.
I ta čudna pohlepa oduzima im komad po komad srca, lomi ga na tisuću komadića i baca u beskraj Svemira, otkud ne dolazi odgovor.
Samo tišina, nijema, svečana tišina... a tisuće pitanja sam imala, dok sam čitala ovu refleksivnu poeziju, zatvarala sam oči, pa sam ih ponovo otvarala, pa sam ih zatvarala, nastojeći prodrijeti u duboki smisao riječi, koje je pjesnikinja rasprostirala ispred mene znajući, da ova pitanja što ih postavlja u pjesmama, drže unutarnji ključ života svake osobe, koja se pita - što je smisao života, zašto sam rođena, koja je moja uloga na ovom prelijepom plavom nebeskom tijelu, neznatnom u čitavom Svemiru, a tako bitnom u našim životima?
Ključ života je u ljubavi, međusobnom prihvaćanju, u bliskosti, a ne u daljinama i sjenovitim stazama gdje ljudi hodaju pognutih glava, tražeći još i još, a ne dobivaju ništa, jer to nije izvor otkud se može žedna duša napojiti, jer to nije mjesto gdje se čovjek može odmoriti.
Pjesnikinja godinama traži odgovore na ova pitanja, iako je u dubini sebe shvatila, da "mudrost i moć duše" dolaze u tihim odgovorima, u onoj intuiciji, koju ne slušamo odmah, nego tek kasnije shvatimo, da je odgovor stajao ispred nas, jasan i točan, poznat i dubok.
Prepoznala sam u Anđinom iskrenom srcu blistavu dušu, koja je otkrila svoje unutarnje lice pokazujući svu dubinu istih pitanja, koja sam i sama postavljala.
To su trenuci kad sam sretna što sam dobila priliku napisati još jedan osvrt na predobru refleksivnu poeziju, koju nam je Anđa predstavila u ovoj knjizi i znam, čitatelji je neće čitati brzo - ova knjiga je za dugo sporo čitanje, uz puno puno razmišljanja baš o tim pitanjima, koja svi mi u dubini naših duša sami sebi postavljamo.
Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 12.12.2015.
Onako usput ćemo spomenuti da je knjiga "Mudrost i moć duše", dostupna i u Epub formatu (format namijenjen čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i
atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
Kontakt:
Mobilni telefon: 095 / 853-03-40
Naša e-mail: digitalne.knjige@gmail.com
"Postoji samo jedan način, da se postigne sreća: prestati brinuti o onome što je izvan moći naše volje.”
Epiktet
Anđa Jotanović (djevojačko Mitrović), rođena je 15. travnja 1957. uTesliću (BiH).
Od 1974. godine živi u Rijec, udata je, majka dvoje odrasle djece, umirovljenica. Samostalno kreće putem duhovnog samorazvoja od 1997. godine.
Od 2001. ovlaštena je Učiteljica "Učenja Vatre", a krajem 2002. godine počinje volanterski rad u Udruzi „Zdrav život Rijeka“, u kojoj utemeljuje radionicu "Učenja Vatre“, u sklopu koje drži predavanja i vodi "Tečaj Plesa Anđela Vatre i meditacije“.
Pisanjem se bavi od 2009., pjesme je počela pisati 2011. godine.
Za dodatne informacije pišite na:
e-mail: anda.jotanovic@gmail.com
ili nazovite na mobitel: +00385 91 521 22 55
RIJEČ AUTORICE
Većina pjesama, koja je pred vama, nastala je u razdoblju s početka 2012. pa do kraja 2013. godine. Nastavak su pozitivne transformacije mog bića, koje su započele pjesmama iz polovine 2011. godine kad sam i počela pisati pjesme.
Pišući ove pjesme slijedila sam intuitivno vodstvo svoje Duše. Sve ono što me u proteklom životnom razdoblju pritiskalo i nije mi dalo da dišem slobodno, izašlo je na vidjelo. Nekih od tih životnih događanja bila sam svjesna, no za mnoge uopće nisam znala. Začudila sam se kad su se u pjesmama pojavili stihovi o zakulisnim igrama svjetskih moćnika. „Acio centar“ i „Nadgledanje elektronske mreže“.
Priznajem, da me velika većina ovih pjesama fascinira svojim sadržajem, neupitnom istinom i iskrenošću interpretacije i moći duše. Moja duša je kroz ove pjesme pokrenula samoiscjeljenje. Bila sam sudionik u tome tek toliko, da sam zapisivala misli, koje su postavljale pitanja i odgovore što su slijedili.
Pred vama je, dragi čitatelji, jedan neobičan slijed pjesama sa još neobičnijim sadržajem. Sadržaj je prepoznatljiv svima nama. „Promijenit ću svoj svijet“, kaže jedan naslov pjesme. Koliko puta smo poželjeli, da se promijeni svijet u kojem živimo, netko drugi tko tlači našu samostalnost ili mi sami, ne znamo ni broja. Ostali su samo pokušaji bez vidljivih rezultata. Ovaj put je drugačije. Moj svijet mijenjao se pred mojim očima, ne samo na moju dobrobit, već i na dobrobit moje obitelji. Moje učešće zapisničara u promjeni sadržaja u mojoj duši bilo je tek toliko, da sam zabilježila te veličanstvene informacije, koje su pristizale.
Slijed pjesama mudro je transformirao jednu po jednu uskladištenu energetsku zraku iz moje potisnute podsvijesti, koja je određivala moja životna iskustva. Sloj po sloj potisnutih impresija izvirao je iz izvora čistog toka što je duša uspostavljala u mojim mentalnim, emotivnim i fizičkim funkcijama tijela. Čist i blistav izvor pozitivnih informacija, potekao je i još teče mojim bićem. Neka konačno teče. Hvala Bogu, Mudrosti i moći duše koja ga je pokrenula.
Anđa Jotanović
OBJAVLJENE KNJIGE
“SAMORAZVOJ I ILUZIJA”, 2009.
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-0-9
“SAMORAZVOJ I SNOVI”, 2012.
Cip – Katalogizacija u publikaciji Rijeka
Sveučilišna knjižnica Rijeka
UDK 159.923.32:2
''SAM SVOJ KREATOR'', 2014.
ISBN kod NSK RH 978-953-5601-2-33
"KAD DUŠA PROGOVORI" 2015.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
"SAM SVOJ KREATOR" - reizdanje 2015.
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-05-5
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic2.php
"MUDROST I MOĆ DUŠE"
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
MEĐUODNOSI U KOMUNIKACIJI - sam svoj kreator (6)
slika: digital artist
Toliko sam često, u proteklom dijelu svog života, okretala glavu od osoba, koje mi se na neki način, na prvi pogled nisu sviđale. Okretala sam glavu i od onih osoba sa kojima nije komunicirao netko od moje obitelji ili prijatelja. Zašto sam to radila nisam znala?
Ponekad je to stanje neprihvaćanja odredio neki lagani unutarnji titraj u mom biću, a ponekad sam jasno znala, da sa određenom osobom ne želim imati nikakvog posla. No, nekad mi je opet padalo na pamet, da bih tim osobama trebala prići i uspostaviti sa njima komunikaciju. Najčešće nisam poslušala svoj unutarnji instinkt i prilika, da uspostavim komunikaciju, je prošla bezpovratno.
Jednog dana instinktivno sam izašla iz tog kruga ustaljenog ponašanja. Svjesno i s određenom namjerom, prišla sam osobi na samom rubu životne egzistencije, kojoj bi malo koji „normalan“ čovjek prišao. Na drugoj strani dočekalo me je ugodno iznenađenje.
Bila sam dočekana vapijućim osjećajem bespomoćnosti čovjeka žednog kapi vode, lijepe riječi, u pustinji života. Tad sam spoznala jedan djelić sebe i suosjećanja prema sebi, tom ljudskom biću i svijetu u cjelini.
Odlučila sam, da nikad više neću zatvarati oči pred instinktom za ispravan komunikativan odnos. Stoga sam danas u znak na ovo prisjećanje odlučila kreirati energiju komunikacije u međuodnosima.
Danas kreiram komunikaciju u međuodnosima
Prihvaćam sa punom odgovornošću sudionika u igri života, sa svim bićima uspostaviti iskrenu pozitivnu komunikaciju onako kako me bude vodilo moje unutarnje vodstvo.
Prihvaćam svjesno sada i ovdje, komunikaciju sa samom sobom.
Slušat ću svoj unutarnji instinkt prepoznavanja sebe u drugome.
Osjetim li unutarnji poriv, da se nekom obratim kako bih ga utješila, razumjela ili potaknula njegovu životnu snagu, to ću i učiniti.
Pozorno ću pratiti komunikaciju u svojoj obitelji i nastojati istu držati na razini pozitivne konstruktivne komunikacije. Komunikaciju u svojoj okolini ću proširiti komunikativnim metodama, koje se neće svesti samo na osnovne upite o vremenu, zdravlju i političkoj situaciji.
Pružit ću potporu na željeni način svojim misaonim, osjećajnim ili govornim djelima gradskim strukturama o kojima ovisi moja ispravna egzistencija. Ispravno ću, na pozitivan način, komunicirati kroz političko viđenje situacije društva u kojem živim.
Svaku osobu sa kojom komuniciram pozorno ću slušati i jasno odabrati svoje pozitivno viđenje bilo koje situacije. Sa svojom nutrinom, u obitelji, okolini i društvenim previranjima komunicirat ću kroz najsvjetlije temeljne vrijednosti duhovnih zakona svoje religije, pravičnost, toleranciju, prihvatanje, povjerenje, poštovanje, druželjubivost...
Ovo kreiranje prihvaćam ovdje i sada na nivou uma, emocija i tijela. Prosljeđujem ga u proces preobrazbe. Dajem nalog mom trećem oku, organu izvančulnog opažanja, da ovaj nalog izvrši u skladu sa mojim i planetarnim najvišim dobrom za sve entitete u sveukupnom sudjelovanju u komunikativnom odnosu.
KOMUNIKACIJA U MEĐUODNOSIMA
Rado bih sa tobom iskreno komunicirala
kad bi ti na ispravan način prići znala,
pričala bih ti o nadi, vjeri i ljubavi svojoj
nadajući se i kojoj vrlini tvojoj.
Hoćeš li poslušati, ako ti kažem, da te volim
svom unutarnjem porivu ne mogu da odolim,
on me stalno tjera, da ti kažem,
da se sa tobom u cjelosti slažem.
A ja se bojim tvoga odgovora
i zato nemam sa tobom razgovora,
molim se u sebi, da ti meni priđeš
i da nigdje od mene nikad ne otiđeš.
Budi tu uz mene, pričaj mi o sebi,
da te moje srce izgubilo ne bi,
"volim te", kako da ti kažem,
a da ti ne pomisliš da te, samo lažem?!
Možeš li vjerovati, da te itko voli
dok tvoje biće bez ljubavi ne oboli,
kad je bolesno onda postoji nada
netko će se o meni brinuti bar tada.
Ne želim više zbog komunikacije bolesna biti,
želim odmah sada ozdraviti,
želim svima reći iz duše iskreno
ovo moje stanje zdravlja nije privremeno.
Zdrava sam za vijeke vjekova
uvijek ću to ponavljati iznova, iznova,
dok me svi ljudi u komunikaciji ne čuju
i mojim riječima konačno povjeruju.
http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/1921
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic2.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-05-5
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
RODNO OGNJIŠTE
slika: https://www.facebook.com/Dream-landscapes-in-the-world-227146904128000/timeline
Rodno mjesto
ne posjećujem ga često,
a kada ga posjetim,
posebnu nostalgiju osjetim.
slika: https://www.facebook.com/Dream-landscapes-in-the-world-227146904128000/timeline
Nešto iznutra me podsjeti
kakva se energija osjeti,
kad se prošlosti prisjetim,
nadahnuće osjetim
za svim lijepim iskustvima,
roditeljskim uputstvima,
kako se pošteno živi
i kako se prirodi divi.
Gledam staru kuću,
napuštenu u bespuću,
nekad je vrvjela životom
i skladnom prirodnom ljepotom.
slika: https://www.facebook.com/Dream-landscapes-in-the-world-227146904128000/timeline
Sad joj je ostala samo priroda,
stara porušena ograda,
po koji cvijet u njezinim granama
i napuštena ljepota u brdovitim stranama.
slika: https://www.facebook.com/Dream-landscapes-in-the-world-227146904128000/timeline
Gledam stara nepodrezana stabla,
a na kući brojevna tabla,
pokazuje, da se tu živjelo nekada,
a sada...
samo puteljci zarasli,
grmovi divlji odrasli
drukčije plodove daju
kao da znaju,
da nitko pored njih neće stati,
da nitko neće njihove plodove brati
niti za njih znati...
slika: https://www.facebook.com/Andreea-Petcuoceanflower1-video-creations-103921252978038/?fref=nf
Kad svojim cvijetom miris šire,
očekujući nježne ljudske dodire
gledam tu sliku
i zamišljam drugačiju priliku.
slika: https://www.facebook.com/Dream-landscapes-in-the-world-227146904128000/timeline
Vidim smijeh i veselje,
ispunjene životne želje,
radost na licima ukućana,
mirisne oaze procvjetalih grana.
Nostalgični san u ''sada'' me vraća,
a uzdah tužnom dušom plaća
osjećaj, koji se u meni širi
kojeg mi šalju rodnog ognjišta dodiri.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
IZ KNJIGE "SAM SVOJ KREATOR" ANĐE JOTANOVIĆ
Od 1997. godine počela sam razmišljati o unutarnjem usklađenju. U svojim intimnim trenutcima pitala sam se je li ono uopće moguće. Nisam točno razumjela što bi to trebalo uskladiti, niti sam znala da se ono može provesti unutar sebe. Rješenja sam tražila i očekivala izvana - od obitelji, bliže okoline i društva.
Najveći problem koji me je mučio bilo je moje zdravstveno stanje. Dugo sam živjela s bolnim tijelom i duševnim tjeskobama. Gotovo svakodnevno sam se osjećala bolesnom, nezadovoljnom i nesretnom. Za to sam krivila svoju obitelj u kojoj sam rođena, partnera s kojim sam živjela, okolinu u kojoj sam egzistirala i društvo u cjelini. Sebe sam krivila zato što sam živa, ništa ne poduzimajući da sagledam sebe i svoje osobno ponašanje prema sebi.
U rijetkim trenutcima promišljanja nastojala sam postići razumijevanje situacije u kojoj sam se nalazila. Najčešće bih samo uzdahnula i nastavila živjeti po starim obrascima ponašanja. U nekim periodima, kad mi je doista bilo teško, postavila bih si pitanje: Dokle će ovo ovako?
Odgovor nisam niti očekivala, ili bih sama sebi rekla da to valjda tako treba biti. Bilo je trenutaka kad bi iz mene počela izvirati ljutnja i želja da napustim sve obveze koje su me pritiskale. U takvim trenucima željela sam se posvetiti sebi s ciljem da pronađem barem trunčicu zadovoljstva koje bi me učinilo sretnom.
S obzirom da to nisam mogla učiniti, po mom mišljenju zbog raznih drugih obveza, samo bih se oslobodila boli i nemoći plačem. U takvim trenucima unutarnjih previranja koje nisam potiskivala i kojih sam rijetko bila svjesna, događali su se pomaci kad mi je bilo lakše. Ali i dalje sam samo gledala u teške situacije, ništa ne poduzimajući da ih odlučno počnem rješavati s ciljem da ih uklonim iz svoga bića.
Moje biće godinama je bilo bolesno zbog nerazumijevanja sebe, obiteljskih obveza i prirodnih procesa koji su me okruživali. O zdravlju sam gotovo potpuno prestala razmišljati. Tek u nekim blijedim naznakama kad bih vidjela zdravog i sretnog čovjeka nijemo sam se pitala: Kako mu to uspijeva: biti zdrav, sretan, veseo, nasmijan, radostan, zadovoljan? Ponekad bih dobila odgovor od svog unutarnjeg vodstva, koji sam vrlo brzo zaboravljala.
S vremenom, želeći i sama takvom postati, počela sam nespretno slušati svoje unutarnje vodstvo i primjenjivati njegove upute kojih sam povremeno bila svjesna. Imala sam osjećaj da komuniciram s nekim u sebi ili izvan sebe. Pomišljala sam na Intuiciju.
Kako nisam znala što je ona u suštini, osim da je to šesto čulo, bila sam zbunjena. Upute su stizale mislima i jasno se pretakale u osjećaje, najčešće nesreće, a rijetko sreće. Informacije koje sam dobivala doslovno su glasile: Ako hoćeš zdravlje, misli o zdravlju i kako ćeš ga postići! Odgovarala sam: Kako da mislim o zdravlju kad najčešće osjećam bol i bolest? Odgovor bi stizao: Bolest nastaje od tvojih misli, misli se pretaču u osjećaje bola, a osjećaji u riječi kojima potvrđuješ svoje stanje. Tvoja potvrda zdravstvenog stanja uvećava ili umanjuje bol. Tko tvrdi da je bolestan, to će i biti... Tvrdiš li da si zdrava, to ćeš i postati!
Sve više i sve češće postajala sam svjesna poruka koje su me počele gotovo opsjedati. Više ih nisam mogla, a niti željela izbjegavati osjećala sam se toliko bezizlazno da bih bila pristala gotovo na sve samo da se to promijeni. Suočila sam se s njima. Počela sam dnevno razmišljati o svojim mislima i riječima koje sam izgovarala. To me ubrzo dovelo do zaključka da najčešće nisam svjesna niti što mislim niti što govorim.
Postala sam svjesna poražavajuće činjenice da u osnovi samo ponavljam matrice iz svoje okoline. Upijala sam nesvjesno misli iz svoje okoline, a zatim ih prenosila usmenim putem svojoj obitelji, prijateljima i poznanicima.
Radila sam onako kako sam naučila od drugih ljudi. Vjerovala sam da je to ispravno djelovanje. Budući da su mi misli najvećim dijelom bile u obliku žalopojki i kritiziranja života i životnih situacija, u jednom sam se trenutku zapitala kako sam uopće živa. Svoja djela nisam provjeravala! Radila sam kako sam najbolje znala, najčešće reagirajući automatski, prema tko zna kad i gdje usvojenim obrascima koje nikada nisam preispitala. Ljutila sam se ako bi mi netko rekao da nisam u pravu, da radim neispravno. Na misli koje sam mislila nisam obraćala pažnju. Ova spoznaja me je iznenadila. A onda su se pojavile te nove misli za koje nisam mogla definirati otkuda dolaze... Zbunjeno sam si postavila pitanje: S kim ja to komuniciram?
Imala sam osjećaj kao da mi netko iznutra šalje informacije, ali ponekad i da dolaze izvana, ne samo od drugih ljudi, već jednostavno odnekud iz zraka, iz prirode. Tada je uslijedilo... Godine 1999. doživjela sam unutarnje viđenje koje mi je u cijelosti promijenilo život. O tom viđenju i mom unutarnjem usklađenju po njemu u ovoj će knjizi biti riječ.
http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/1921
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic2.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-05-5
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
NOVA GODINA
slika: digital artist
Želim vam 365 dana
bez kritiziranja i mana
sa pohvalama i vrijednostima,
koje svaki čovjek u duši ima.
Želim vam ravnopravnost u prvom redu
sa mislima i djelima u svakom pogledu
na svakoj strani samopouzdanje,
a u umu sve pozitivno znanje.
Samopoštovanje neka stalno svijetli,
da se svaki čovjek sjeti
kako se samim sobom vlada,
dok stvara i održava stanje sklada.
Snagu i zdravlje svakom želim
svom dušom i srcem cijelim,
u domu radost i zadovoljstvo
u cijelom biću mir i spokojstvo.
Želim vam povjerenje u komunikaciji,
poštovanje i prihvaćanje cijeloj naciji,
cijelu godinu blagostanje
i neka vas prati druželjubivo stanje.
Preko cijelog svijeta
ljubav neka svaki dan cvjeta,
a ove godine cijele
neka se samo dobrote dijele.
Mir u cijelom svijetu nek' zavlada
po principima dobrohotnosti i sklada,
neka nas štite Božiji anđeli,
a Bog neka nam svoj blagoslov dijeli.
STRPLJIVOST
slika: digital artist
Kako da se strpim,
kad mnogo trpim?
Trpim što sam usamljena,
ta usamljenost prati me k'o sjena,
trpim što me malo tko razumije
zbog toga moje lice često suza oblije.
Vezana sam za jedno mjesto,
a htjela bih iz njega pobjeći često,
odgovornost me drži ovdje gdje sam,
ali i drugačije živjeti znam.
Znam, da me mudrost sebi zove,
možda traži duševne obnove,
da strpljenje u balans postavim
i da radost u srcu proslavim.
I trpljenju će kraj doći,
a onda će preko noći
zasijati svjetlo slobode
kamo svakoga putovi vode.
Sloboda je kad čovjek kako hoće živi
i kad ni sebe ni drugog ne krivi,
kad samo istinu na putu vidi
i kad se svog života ni pred kim ne stidi.
Promijenit ću uvjerenje
i u balans staviti strpljenje,
to je moja volja osobna
samostalno sam živjeti sposobna.
Još malo ću da se strpim,
a onda ću zauvijek prestati da trpim,
vjerujem u sebe, vjerujem u ljude
i neka uvjerenje takvo zauvijek bude.
LJEPOTA
slika: digital artist
Lijepo li je, lijepo li je
kada pljusak ljetni lije,
suhu zemlju dok napaja,
dok je zemlja usred raja,
kad kapljice zahvalno prima,
gdje god mjesta za njih ima.
Lijepo li je, lijepo li je
kada toplo sunce grije,
kad se cvrkut ptica čuje,
kada eho vjetra odjekuje,
životnosti i radosti,
mladosti i starosti.
Lijepo li je, lijepo li je
dijete kad se veselo smije,
kad otkrije ljubav svoju,
dok korača ka spokoju,
u sigurnost kada zađe
i svog druga kad pronađe.
Lijepo li je, lijepo li je
što je nekad bilo prije
i ono što će tek da bude,
za djecu i odrasle ljude,
ljepotom okićena priroda
godišnjega uroda i ploda.
Lijepo li je, lijepo li je
suho lišće kad se vije,
na južini kad pada žir,
u prirodi dok nastaje mir,
prva pahulja kad zaleprša,
a sve se postojanje utiša.
Lijepo li je, lijepo li je
visibaba kad izbije,
proljeće kad najavi,
došlo je vrijeme zabavi,
priroda se budi,
a vesele se ljudi.
Lijepo li je, lijepo li je
kad milina obavije,
duša kada sreću nađe,
u suton života dok zađe,
zadovoljna viđenim
i djelima učinjenim.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
