Marketing
IZ KNJIGE "SAM SVOJ KREATOR" ANĐE JOTANOVIĆ
Od 1997. godine počela sam razmišljati o unutarnjem usklađenju. U svojim intimnim trenutcima pitala sam se je li ono uopće moguće. Nisam točno razumjela što bi to trebalo uskladiti, niti sam znala da se ono može provesti unutar sebe. Rješenja sam tražila i očekivala izvana - od obitelji, bliže okoline i društva.
Najveći problem koji me je mučio bilo je moje zdravstveno stanje. Dugo sam živjela s bolnim tijelom i duševnim tjeskobama. Gotovo svakodnevno sam se osjećala bolesnom, nezadovoljnom i nesretnom. Za to sam krivila svoju obitelj u kojoj sam rođena, partnera s kojim sam živjela, okolinu u kojoj sam egzistirala i društvo u cjelini. Sebe sam krivila zato što sam živa, ništa ne poduzimajući da sagledam sebe i svoje osobno ponašanje prema sebi.
U rijetkim trenutcima promišljanja nastojala sam postići razumijevanje situacije u kojoj sam se nalazila. Najčešće bih samo uzdahnula i nastavila živjeti po starim obrascima ponašanja. U nekim periodima, kad mi je doista bilo teško, postavila bih si pitanje: Dokle će ovo ovako?
Odgovor nisam niti očekivala, ili bih sama sebi rekla da to valjda tako treba biti. Bilo je trenutaka kad bi iz mene počela izvirati ljutnja i želja da napustim sve obveze koje su me pritiskale. U takvim trenucima željela sam se posvetiti sebi s ciljem da pronađem barem trunčicu zadovoljstva koje bi me učinilo sretnom.
S obzirom da to nisam mogla učiniti, po mom mišljenju zbog raznih drugih obveza, samo bih se oslobodila boli i nemoći plačem. U takvim trenucima unutarnjih previranja koje nisam potiskivala i kojih sam rijetko bila svjesna, događali su se pomaci kad mi je bilo lakše. Ali i dalje sam samo gledala u teške situacije, ništa ne poduzimajući da ih odlučno počnem rješavati s ciljem da ih uklonim iz svoga bića.
Moje biće godinama je bilo bolesno zbog nerazumijevanja sebe, obiteljskih obveza i prirodnih procesa koji su me okruživali. O zdravlju sam gotovo potpuno prestala razmišljati. Tek u nekim blijedim naznakama kad bih vidjela zdravog i sretnog čovjeka nijemo sam se pitala: Kako mu to uspijeva: biti zdrav, sretan, veseo, nasmijan, radostan, zadovoljan? Ponekad bih dobila odgovor od svog unutarnjeg vodstva, koji sam vrlo brzo zaboravljala.
S vremenom, želeći i sama takvom postati, počela sam nespretno slušati svoje unutarnje vodstvo i primjenjivati njegove upute kojih sam povremeno bila svjesna. Imala sam osjećaj da komuniciram s nekim u sebi ili izvan sebe. Pomišljala sam na Intuiciju.
Kako nisam znala što je ona u suštini, osim da je to šesto čulo, bila sam zbunjena. Upute su stizale mislima i jasno se pretakale u osjećaje, najčešće nesreće, a rijetko sreće. Informacije koje sam dobivala doslovno su glasile: Ako hoćeš zdravlje, misli o zdravlju i kako ćeš ga postići! Odgovarala sam: Kako da mislim o zdravlju kad najčešće osjećam bol i bolest? Odgovor bi stizao: Bolest nastaje od tvojih misli, misli se pretaču u osjećaje bola, a osjećaji u riječi kojima potvrđuješ svoje stanje. Tvoja potvrda zdravstvenog stanja uvećava ili umanjuje bol. Tko tvrdi da je bolestan, to će i biti... Tvrdiš li da si zdrava, to ćeš i postati!
Sve više i sve češće postajala sam svjesna poruka koje su me počele gotovo opsjedati. Više ih nisam mogla, a niti željela izbjegavati osjećala sam se toliko bezizlazno da bih bila pristala gotovo na sve samo da se to promijeni. Suočila sam se s njima. Počela sam dnevno razmišljati o svojim mislima i riječima koje sam izgovarala. To me ubrzo dovelo do zaključka da najčešće nisam svjesna niti što mislim niti što govorim.
Postala sam svjesna poražavajuće činjenice da u osnovi samo ponavljam matrice iz svoje okoline. Upijala sam nesvjesno misli iz svoje okoline, a zatim ih prenosila usmenim putem svojoj obitelji, prijateljima i poznanicima.
Radila sam onako kako sam naučila od drugih ljudi. Vjerovala sam da je to ispravno djelovanje. Budući da su mi misli najvećim dijelom bile u obliku žalopojki i kritiziranja života i životnih situacija, u jednom sam se trenutku zapitala kako sam uopće živa. Svoja djela nisam provjeravala! Radila sam kako sam najbolje znala, najčešće reagirajući automatski, prema tko zna kad i gdje usvojenim obrascima koje nikada nisam preispitala. Ljutila sam se ako bi mi netko rekao da nisam u pravu, da radim neispravno. Na misli koje sam mislila nisam obraćala pažnju. Ova spoznaja me je iznenadila. A onda su se pojavile te nove misli za koje nisam mogla definirati otkuda dolaze... Zbunjeno sam si postavila pitanje: S kim ja to komuniciram?
Imala sam osjećaj kao da mi netko iznutra šalje informacije, ali ponekad i da dolaze izvana, ne samo od drugih ljudi, već jednostavno odnekud iz zraka, iz prirode. Tada je uslijedilo... Godine 1999. doživjela sam unutarnje viđenje koje mi je u cijelosti promijenilo život. O tom viđenju i mom unutarnjem usklađenju po njemu u ovoj će knjizi biti riječ.
http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/1921
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic2.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-05-5
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Post je objavljen 04.01.2016. u 09:55 sati.