31.08.2005., srijeda
Sonny Rollins: My Ship [opaska: uključiti repeat]
Riječi su ponekad sve što ti je potrebno.
Kad poželim vidjeti da ja nisam samo ono što o sebi vidim, pobjegnem s ovog mjesta. Ne pišem. Ne čitam se. Pustim da to netko drugi učini.
A znam da ću se vraćati.
Luka nekih novih kreacija. Mjesto nekih novih misli. (Bože, kako se dosadnjikavo ponavljam! Ane na repeat! Samo znakovita skica statike, ništa drugo, mili moji.)
Ponekad sam premalo kreativna da bih sebe oslikavala nanovo.
Nisam ni sigurna kad sam životnija... ova virtualna ili ona u realnom bijegu.
Luckasto pomalo, ali vraćam se ovom neuhvatljivom prostoru uvijek kad poželim stići doma. Kad mi je dosta lutanja i novotarija, kad mi je dosta tuđih čitanja. Vraćam se ovom svom tekstu svaki put kad poželim pomirisati babinu blitvu i osjetiti pripadanje.
* * *
Voli poeziju, kaže. Toga u meni nema. Nisam ritmična. Čak niti aritmična. Nema u meni zvonkosti onomatopejske.
* * *
Skuhala sam kavu (tursku, dakako!; drugo i nije kava). Želim da zamiriše ova moja stranica, da se i boja pretoči u vonj. I baš sam danas, kao što je i moja smotana stara Ane jednom davno kad mi je kuhala prvi čaj, umjesto cukra zasolila šalicu.
Slana kava. [ to sam ja ] Uzela šalicu i približila je zaslonu. Da se uklopi i upotpuni sliku.
Ponekad ljudi biraju sasvim čudne kombinacije, zar ne?
Riječi su katkad jedini višak.
11.08.2005., četvrtak
Nije to mazohizam
"Dok se muškarci žrtvuju za neku Stvar (domovinu, slobodu, čast), samo su žene sposobne žrtvovati se ni za što."
S. Žižek
S. Žižek
Ni za što nipošto nije prazan skup. Ni za što je prepun skup, štoviše.
Nisam sigurna čime ga punim. Znat ću, valjda, kad mi to saznanje postane sasvim suvišna informacija.
09.08.2005., utorak
U jedno davno jutro u jednom hladnom Splitu
Danas sam dobila priliku da bacim oko na svijet kakav je bio kad sam se rodila. Da, baš tog dana.
Ne, nije me nitko katapultir'o u prošlost (iako ni to ne bi bilo loše, bar u ona vremena kojih se ne sjećam). Danas mi je netko donio Slobodnu Dalmaciju izašlu na dan mog rođenja. Smiješno skroz. Format čudan (veeeeeeliko), tekstovi... huh... nisu oni znali što je žuta štampa. Al' su znali što je pisanje po modelu (haj'mo bit fini). Čudan font. (Neki font tog vremena; ni ime mu ne znam.) Sigurno je bio moderan. I svjež.
Padala je kiša, aha. I vrijeme je bilo hladnjikavo. Turobno skroz. Bura.
Na teveu je to jutro (taman kad sam provirila iz utrobe) svirala Mozartova Mala noćna muzika. Večernji film Bogartov Svjedok mora umrijeti.
U kazalištu neka nepoznata predstava za časnike (kako li su se već onda zvali?!) JNA. Tko je onda išao u kazalište? I što su vidjeli?
U dječjem... Ježeva kućica (Same, čuješ?).
Te večeri, kad sam sigurno plakala, netko je u splitskom kinu gledao neki meni nepoznat film.
Listala sam sva ta slova i bi mi žao što se ne sjećam da sam onda disala. Što se ne sjećam te bure i kiše i hladnoće. Što se ne sjećam da je bio utorak.
A bio je. Znam to. Obilježio me je za vječnost.
Sve velike stvari dogode mi se utorkom. Sve velike stvari dogode mi se utorkom kad pada kiša.
[ ipak se sjećam ]
Ne, nije me nitko katapultir'o u prošlost (iako ni to ne bi bilo loše, bar u ona vremena kojih se ne sjećam). Danas mi je netko donio Slobodnu Dalmaciju izašlu na dan mog rođenja. Smiješno skroz. Format čudan (veeeeeeliko), tekstovi... huh... nisu oni znali što je žuta štampa. Al' su znali što je pisanje po modelu (haj'mo bit fini). Čudan font. (Neki font tog vremena; ni ime mu ne znam.) Sigurno je bio moderan. I svjež.
Padala je kiša, aha. I vrijeme je bilo hladnjikavo. Turobno skroz. Bura.
Na teveu je to jutro (taman kad sam provirila iz utrobe) svirala Mozartova Mala noćna muzika. Večernji film Bogartov Svjedok mora umrijeti.
U kazalištu neka nepoznata predstava za časnike (kako li su se već onda zvali?!) JNA. Tko je onda išao u kazalište? I što su vidjeli?
U dječjem... Ježeva kućica (Same, čuješ?).
Te večeri, kad sam sigurno plakala, netko je u splitskom kinu gledao neki meni nepoznat film.
Listala sam sva ta slova i bi mi žao što se ne sjećam da sam onda disala. Što se ne sjećam te bure i kiše i hladnoće. Što se ne sjećam da je bio utorak.
A bio je. Znam to. Obilježio me je za vječnost.
Sve velike stvari dogode mi se utorkom. Sve velike stvari dogode mi se utorkom kad pada kiša.
[ ipak se sjećam ]
05.08.2005., petak
Ključno pitanje
Lijep je dan. Volim ovakvo vrijeme. Smiruje.
Grad je prazan. Možda ga zato i volim. Sliči mi ovakav. Brat sestrici. Sestra bratu. Vraćamo se jedno drugom neprestance.
Rijetko pišem zadnjih dana. Izgubila sam ono lupetanje srca prije potrebe. Tako vam ja pišem, znate. Uzlupa se ovo moje milo i mislim da će iskočiti ako ne natipkam barem koje slovce. Šteta što češće ne lupa.
A znam ga. Ovaj put ne lupa zato što ima previše toga za reći. Nije mu jasno što i kako.
...
A ja? Ja sam dobro, hvala na pitanju. Dani mi bježe. Nekad ih uhvatim, ponekad ne.
Ponekad ih iskoristim, nekad oni mene. Dani.
Dobila sam sve što sam dugo htjela. Imam sad sve ono što mi je izmicalo. Osim onog što je izmaklo upravo.
Ključevi.
Čega, pitate se. Zar je važno?
Još uvijek su obješeni tamo gdje ih svatko vidi, a nitko ne primjećuje.
Nisam sigurna je li mi drago što je tako. Ili ne.
Da. Ne. Da. Ne.
Ne pitajte se opet. Zar je uistinu važno? :)
Mislim da ne znam postaviti pravo pitanje.
Grad je prazan. Možda ga zato i volim. Sliči mi ovakav. Brat sestrici. Sestra bratu. Vraćamo se jedno drugom neprestance.
Rijetko pišem zadnjih dana. Izgubila sam ono lupetanje srca prije potrebe. Tako vam ja pišem, znate. Uzlupa se ovo moje milo i mislim da će iskočiti ako ne natipkam barem koje slovce. Šteta što češće ne lupa.
A znam ga. Ovaj put ne lupa zato što ima previše toga za reći. Nije mu jasno što i kako.
...
A ja? Ja sam dobro, hvala na pitanju. Dani mi bježe. Nekad ih uhvatim, ponekad ne.
Ponekad ih iskoristim, nekad oni mene. Dani.
Dobila sam sve što sam dugo htjela. Imam sad sve ono što mi je izmicalo. Osim onog što je izmaklo upravo.
Ključevi.
Čega, pitate se. Zar je važno?
Još uvijek su obješeni tamo gdje ih svatko vidi, a nitko ne primjećuje.
Nisam sigurna je li mi drago što je tako. Ili ne.
Da. Ne. Da. Ne.
Ne pitajte se opet. Zar je uistinu važno? :)
Mislim da ne znam postaviti pravo pitanje.
