18.06.2005., subota
Mjesec je i danju tu
Razlomljena. Složena. I ti prijelazi što su ostali, sad mi se čini, samo su šarmirali novu cjelinu.
U meni paralelno dvije priče žive. Jedna se boji. Ta i razumije. Ta se i nada. Ta je naivna. O, kako naivna!
Druga... heh, druga mi otvara oči u rano jutro. Čuva me danju. Noću spava. Zato je noću tako teško. Tako tako teško.
I svih ovih dana molila sam Snagu da izabere jednu. Obje me zbunjuju. Obje ne sužive. Ne umiju. Tako sam mislila.
A Snaga je šutjela. Šutjela sam i ja. Ne snažno. Ali uporno, to da.
Onda se ponovio onaj isti dan. Dolazi mi svake godine, kao da kruži oko mene. Vrijeme za introspekciju.
Prošetam po sobi, po sebi. (Baltazarka.)
Paralelno njih dvije sužive. Samo ja to ne vidim. Koliko toga nikad ne vidim!
Obje su moje i ne dam ih.
Noć-dan, dan-noć.
Ovo je moje vrijeme.
U meni paralelno dvije priče žive. Jedna se boji. Ta i razumije. Ta se i nada. Ta je naivna. O, kako naivna!
Druga... heh, druga mi otvara oči u rano jutro. Čuva me danju. Noću spava. Zato je noću tako teško. Tako tako teško.
I svih ovih dana molila sam Snagu da izabere jednu. Obje me zbunjuju. Obje ne sužive. Ne umiju. Tako sam mislila.
A Snaga je šutjela. Šutjela sam i ja. Ne snažno. Ali uporno, to da.
Onda se ponovio onaj isti dan. Dolazi mi svake godine, kao da kruži oko mene. Vrijeme za introspekciju.
Prošetam po sobi, po sebi. (Baltazarka.)
Paralelno njih dvije sužive. Samo ja to ne vidim. Koliko toga nikad ne vidim!
Obje su moje i ne dam ih.
Noć-dan, dan-noć.
Ovo je moje vrijeme.
15.06.2005., srijeda
Strah od straha
Osjećam se kao malena djevojčica. Koja je previše dala. Koja je previše vjerovala.
Dobro uvijek pobjeđuje, kažu. Možda i je, ali netko mi je zaboravio prišapnuti da dobrota nije čelični oklop koji brani od udaraca, da davanje i ljubav nisu bedemi spasa.
Nitko mi nije rekao da se ne trebam bojati. Prešutjeli su to.
A sad se bojim [ prekasno ]
... da ću biti preoprezna i
...da ću jednom možda i ja sama skrivati sebe od svijeta (bojat ću se udaraca).
Znam da ne smijem. (Ali sve ostalo već sada boli.)
Prepustiti srce svijetu nije najjednostavnija stvar na svijetu.
Znam da tako treba...
Znam da tako treba...
Čekam Vrijeme.
Dobro uvijek pobjeđuje, kažu. Možda i je, ali netko mi je zaboravio prišapnuti da dobrota nije čelični oklop koji brani od udaraca, da davanje i ljubav nisu bedemi spasa.
Nitko mi nije rekao da se ne trebam bojati. Prešutjeli su to.
A sad se bojim [ prekasno ]
... da ću biti preoprezna i
...da ću jednom možda i ja sama skrivati sebe od svijeta (bojat ću se udaraca).
Znam da ne smijem. (Ali sve ostalo već sada boli.)
Prepustiti srce svijetu nije najjednostavnija stvar na svijetu.
Znam da tako treba...
Znam da tako treba...
Čekam Vrijeme.
14.06.2005., utorak
O priči, ništa više
Ponekad je potrebno poći na put samo da se vratiš na ono mjesto odakle si i krenuo.
Sjetila sam se. Sjetila sam se tko sam. U tihim noćima dok sam jecala. A oko mene tišina. Mir. I ja nemirna. Jer sam se skrivala od sebe same.
Ne znam kako je do toga uopće došlo. I zašto sam to dopustila. Malo po malo, rezalo se moje od mene. I što je ostalo? Dovoljno da se prisjetim. Sasvim.
Boljelo je pogledati sebe u oči. Zato sam šutila svih ovih dana. Boljelo je staviti sebe ovdje. Zadrhtila bih i na samu pomisao da me netko pročita.
A pročitali ste vi mnogi prije nego li sam ja i prvu stranicu prešla.
Moj život priča. Kao i sve ostale, uostalom.
I smijem se, da.
Sjetila sam se. Sjetila sam se tko sam. U tihim noćima dok sam jecala. A oko mene tišina. Mir. I ja nemirna. Jer sam se skrivala od sebe same.
Ne znam kako je do toga uopće došlo. I zašto sam to dopustila. Malo po malo, rezalo se moje od mene. I što je ostalo? Dovoljno da se prisjetim. Sasvim.
Boljelo je pogledati sebe u oči. Zato sam šutila svih ovih dana. Boljelo je staviti sebe ovdje. Zadrhtila bih i na samu pomisao da me netko pročita.
A pročitali ste vi mnogi prije nego li sam ja i prvu stranicu prešla.
Moj život priča. Kao i sve ostale, uostalom.
I smijem se, da.
