Razlomljena. Složena. I ti prijelazi što su ostali, sad mi se čini, samo su šarmirali novu cjelinu.
U meni paralelno dvije priče žive. Jedna se boji. Ta i razumije. Ta se i nada. Ta je naivna. O, kako naivna!
Druga... heh, druga mi otvara oči u rano jutro. Čuva me danju. Noću spava. Zato je noću tako teško. Tako tako teško.
I svih ovih dana molila sam Snagu da izabere jednu. Obje me zbunjuju. Obje ne sužive. Ne umiju. Tako sam mislila.
A Snaga je šutjela. Šutjela sam i ja. Ne snažno. Ali uporno, to da.
Onda se ponovio onaj isti dan. Dolazi mi svake godine, kao da kruži oko mene. Vrijeme za introspekciju.
Prošetam po sobi, po sebi. (Baltazarka.)
Paralelno njih dvije sužive. Samo ja to ne vidim. Koliko toga nikad ne vidim!
Obje su moje i ne dam ih.
Noć-dan, dan-noć.
Ovo je moje vrijeme.
Post je objavljen 18.06.2005. u 14:55 sati.