Ponekad je potrebno poći na put samo da se vratiš na ono mjesto odakle si i krenuo.
Sjetila sam se. Sjetila sam se tko sam. U tihim noćima dok sam jecala. A oko mene tišina. Mir. I ja nemirna. Jer sam se skrivala od sebe same.
Ne znam kako je do toga uopće došlo. I zašto sam to dopustila. Malo po malo, rezalo se moje od mene. I što je ostalo? Dovoljno da se prisjetim. Sasvim.
Boljelo je pogledati sebe u oči. Zato sam šutila svih ovih dana. Boljelo je staviti sebe ovdje. Zadrhtila bih i na samu pomisao da me netko pročita.
A pročitali ste vi mnogi prije nego li sam ja i prvu stranicu prešla.
Moj život priča. Kao i sve ostale, uostalom.
I smijem se, da.
Post je objavljen 14.06.2005. u 01:11 sati.