Osjećam se kao malena djevojčica. Koja je previše dala. Koja je previše vjerovala.
Dobro uvijek pobjeđuje, kažu. Možda i je, ali netko mi je zaboravio prišapnuti da dobrota nije čelični oklop koji brani od udaraca, da davanje i ljubav nisu bedemi spasa.
Nitko mi nije rekao da se ne trebam bojati. Prešutjeli su to.
A sad se bojim [ prekasno ]
... da ću biti preoprezna i
...da ću jednom možda i ja sama skrivati sebe od svijeta (bojat ću se udaraca).
Znam da ne smijem. (Ali sve ostalo već sada boli.)
Prepustiti srce svijetu nije najjednostavnija stvar na svijetu.
Znam da tako treba...
Znam da tako treba...
Čekam Vrijeme.
Post je objavljen 15.06.2005. u 13:36 sati.