Rock mi je skinuo grudnjak

ponedjeljak, 25.09.2006.

Summertime

Samo nešto što sam još davno napisala...ak vam se da čitat samo izvolite:
Svaka priča ima svoj kraj... Sjećam se da sam kao mala gledajući crtiće uvijek tugovala na kraju. Taj je kraj mogao biti najbolji na svijetu, ali sam po sebi je za mene kraj bio nešto ružno i nepovezivo sa srećom. Kroz godine sam naučila cjeniti sve elemente jedne priče; njen početak, zaplet, vrhunac te rasplet koji vodi ka konačnom kraju. To smatram dobrim jer sam naučila elemente života gledati kao elemente jedne priče. Za svaki kaj naučila sam da predstavlja novi početak, nosi promjenu. Promjene za mene nisu niti dobre niti loše već jednostavno normalne i nadasve nužne. Zašto? Mnogi bi mogli reći da promjena može biti nagore, ali prvotni joj je cilj uvijek napredovanje osobe. Kak bi napredovali moramo neke stvari privesti kraju. Sve ja to jeko dobro znam & savršeno razumijem, ali ipak dođu trenutci kad sve moje propada skupa samnom. Ljeto... To magično doba u godini od kojeg svi očekujemo previše. Na početku smo puni optimizma koji tokom vremena ishlapi. Ništa nije kao na početku. Moje skromno mišljenje: kad bi netko tokom godine imao priliku vidjeti sebe kakav je za vrijeme odmora-mrzio bi tu osobu. Zdrav nam razum govori neka mrzimo ljude koji se u toj mjeri više od nas zabavljaju pošto ne možemo biti poput njih – barem ne u ovom svijetu kojem pripadamo & koji bi propao da svi rade što žele i kad god to žele. Ono što nam pruža ljeto jest ta mogućnost da se odmorimo od svega i zabavimo se jer ćemo na kraju ionaku sve zajebati. Kako? Doba u kojem idem pavati postat će doba u koje se budim. I mrzim se radi toga. Sjećanja će mi se stopiti sa strahovima. I mrzim se radi toga. Postoji čak i šansa da će mi vrijeme oduzeti osobe koje najvše volim i pretvoriti ih u strance koje pozdravljam na cesti. I mrzim se radi toga. Mrzim se jer sam dovoljno pametna da znam da ne mogu učiniti nešto drugo osim zajebati. Kraj ljeta je iznimka koja potvrđuje pravilo jer ne može biti dobar, a prihvaćamo ga jer drugo ne možemo. Žalimo dakako uvijek... Ako je ljeto bilo nezaboravno, jednostavno žalimo što nije trajalo dulje. Ako smo svoje tjedne slobode potratili na dosađivanje, krivimo sebe i žalimo što ne možemo vratiti vrijeme unatrag. No želiti ne smijem nipošto – to znam jer sam naučila da kraj nemožemo okarakterizirati kao dobar ili loš već nužan, a sve i kad je loš treba nastaviti pomiran s činjenicom da je to ... normalno?
- 20:12 - Komentari (22) - Isprintaj - #

subota, 23.09.2006.

Daytime Dillema (Dangers Of Love)

Danas sam se spremala za muzičku i tražila sam ključ kako bi mogla lijepo izaći iz zaključane kuće. Ključa naravno nisam našla pa sam izašla dead kroz prozor, ali sam ga tražeći naišla na izvjestan tekstić kojeg sam imala isprintanog na malom komadiću papira. Našla sam ga na blogu od Velikog, a jako mi se svidio iako neznam da ga je bash on napisao:

Život prvi veliko prostranstvo. Mogu gdje hoću vaše veličanstvo. Pronašao sam put pravi bio je jedini pravi,bio je u mojoj glavi. Ne uči me,negovori mi. O svemu znam sve bez pameti.Život drugi bio sam na ulici. Šetao od kraja do kraja. Bio sam u prilicida postanem anđeo fantastičnog sjaja. Okamenjen sam ostao ležati. O svemu znam sve. Bez pameti. Život treći u kući sam ljubavi. Kupujem poklone sreći. Kupam se u mrtvoj krvi. Razum sam izgubio,svaki smisao pobijedio. Ne uči me,ne govori mi. O svemu znam sve. Bez pameti.

Ja sam cerek in love again … nemojte mi sad govorit: Kakve onda to gluposti pišeš ak si već tak jako zaljubljena i tak jako sretnabang!!! Ali ja nisam sretna-ja sam presretna & ja sam se rastala s mozgom! I nemojte mi molim vas nitko govorit da ne smijem imat razmišljanje tipa da mi nikad nebumo bili skupa. thumbup To jest moje mišljenje,ali to je po meni ok- to kad se netko pomiri s realnosti nekih stvari! Mi nikad nećemo biti skupa, ali to je stvarno ok! Toliko sam sretna da mi čak niti to ne smeta. Nešto nebi očigledno bilo u redu sa svemirom kad bi si On za životnu suputnicu odabrao mene, hehe… A kao što sam danas rekla ..r-h-c-p..girl:): SVEMIR JE PREDIVAN! cerek Danas dok sam izlazila iz muzičke osjetila sam kako bih voljela da je danas prvi dan ljeta- taj dan si nikad neću zaboravit. Nisam zapravo radila ništa posebno…ali se točno sjećam da sam si pustila The Zephyr song & samo sam na svom balkončiću pijuckala kavu skup s čoksom za kuhanje. Škiljila sam prema suncu, podigla sam pogled prema gore i osjetila da je savršen dan. Niti oblačka ne nebu. cerekBila sam zaljubljena u život. Danas sam pak išla iz muzičke-taj si dan također nikad neću zaboravit. Osjetila sam kolika sam sretnica jer znam točno da bi me usrećilo samo za tog lijepog dana uzeti nečiju ruku i hodati po cesti. Svirala mi je Rollin Sly Stone kad sam ga vidjela. Osmjeh mi je osvanuo na licu i ja sam pogladala prema nebu…bio je savršen dan. Niti oblačka na nebu. cerek
People have so much to say…the talk talk talk their lives away… Kako se zove? rofl E tu sam zadnji put zaribala: ne planiram ime ponovno dijeliti okolo. Neke od pjesama koje bi me mogle opisati su: Danny says, Daytime Dilemma (Dangers Of Love), Don't come close, Needles and pins, She's a sensation, she's the one
, te još mnoge druge
Slušajte njih…ne mene…ja sam na rubu pameti… hehe
- 14:56 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 20.09.2006.

Ova pjesma nije svršena kao the zephyr song (nema cerek johna u njoj), ali je jednako predivna:

Free Video Hosting Watch More Videos


Looking in my own eyes
I can't find the love I want
Someone better slap me
Before I start to rust
Before I start to decompose
Looking in my rear mirror
Looking in my rear mirror
I can make it disappear

I like pleasure spiked with pain
Music is my aeroplane
It's my aeroplane
Songbird sweet and sour Jane
It's my aeroplane

Sitting in my kitchen
I'm turning into dust again
My melancholy baby
The star of mazzy must

Push her voice inside of me
I'm overcoming gravity
I'm overcoming gravity
It's easy when you're sad to be

Just one note
Could make me float
Could make me float away
One note from
The song she wrote
Could fuck me where I lay
Just one note
Could make me choke
One note that's
Not a lie
Just one note
Could cut my throat
One could make me die
- 20:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.09.2006.

It's not my place

Možda sam ovom postu malo promašila temu... ta bi bila da smo ponekad mi sami ljudi koje najbolje razumijemo:Zaribala sam i to sam gadno zaribala. nut Bogme gadno, hehe. . . Mama mi je željela uzeti iPod, ali mi ga je vratila kad je vidjela koliko histerična mad zbog nekih stvari mogu postati. Ja sam potajice greedy uzimala novac koji ona nije željala da ja uzimam. To je zapravo i bio moj novac pa stoga smatram savim na mjestu uzeti ga, ali nije ništa novo da se mišljenja mojih staraca znaju od mojih mišljenje razlikovati za kilometreheadbang. Nisam učinila ništa loše, ali pošto sam učinila nešto što su mi zabranili učiniti čini se da sam ipak učinila nešto loše. Joooj...sad se sjetim one rečenice koju sam našla na blogu od Everybody's fool i u kojoj se radi o tome kako će se dobri prijetelji uvijek sažaliti nad tobom i pomoći ti, ali pravi prijatelji ... njih volimo. cerek Znamo da ih volimo je je Shakespeare rekao: „Ako se ne možeš sjetiti niti najmanje gluposti na koju te nagnala ljubav, onda nisi niti volio“, a upravo su pravi prijatelji oni za koje što god se dogodilo znaš da će biti s tobom uvijek & do samog kraja. Ja se smijem smijeh glupača: jebiga uprskala sam-ali jebiga bilo je zabavno!!! A kaj je najbolja fora... znala sam u početku da će kraj biti ovakav. Znala sam kako će stvari izgledati kad stignem na cilj i svejedno sam sjela u vlakić i krenula se vozit. bang Znala sam kako će stvari izgledati kad stignem na cilj i to je ono što je uvijek bitno. Čak i kad se malo izgubiš jer neznaš kuda ići ili kad zapravo neznaš kamo ideš, bitno je da znaš zato ići dalje svaki dan. Poruka dana? BUDITE SAMI SEBI PRIJATELJI. Prijateljstvo je najvažnija grana ljubavi. Ne traje vječno, ali dok traje treba ga cjeniti i treba cjeniti sve svoje prijatelje jer su nam najčešće jedno pravo bogastvo. Imam sreću da imam jako puno pravih prijatelja, ali još i te kako shvaćam kolika je to sreća. Zašto? Koliko su vas puta prijatelji izdali? Koliko puta nisu bili tu za vas kad vam je to najviše trebalo? Koliko samo puta im se jednostavno niste mogli povjeriti? namcor Starci ... Starci jesu obitelj i iako zvuči otrcano - obitelj je obitelj! To znači da imaš nekog na kog se možeš osloniti kad stvarno zagusti jer su to ljudi koji su tvoja krv i tvoje zadnje utočište. Nije svima tako - mnogi misle da roditelji ne mogu biti tu za njih jer ih ne razumiju. Ja sam prva koja će priznati da sam još odavno odustala od toga da im objasnim sve što činim. Imam svoje razloge za to! Rekli su mi danas da (žele da ja) u potpunosti ovisim o njima. Koliko je to u redu? Najiskrenije – neznam! Mislim da je ta ovisnost o roditeljima s moje barem strane u potpunosti financijska, a svaka druga (emocionalni razlozi zašto se nebih mogla odvojit od roditelja) također je prisutna ali svakim danom znatno manje. Moje jako skromno rofl mišljenje je da bi i roditelji trebali raditi o tome da se njihovo dijete zna od njih osamostalit. Ja sam istinabog još daleko od toga, ali o svojima ne ovisim bash onoliko koliko oni misle – imam svoj mozak. Ne proturječim im često i uvijek poslušam što mi imaju za reć,ali postupim obično po svome i kad im se to ne sviđa. Mislim da zapravo to rade skoro sva djeca (neka više, neka manje) ali je fora kod mene ... Mene doslovno nije briga što bi moji starci željeli da ja postanem! Zato jer su njihovi standardi uspješne osobe niski (kažem niski jer se niže rangirane riječi koja bi lijepo pasala ne mogu sjetiti). Oni npr: misle da je u redu ako ja završim razred s 4 ili 3, ali je glupo što ja ne idem na tjelesnilud. I ne da me podupiru u mojim obavezama, već stalno prigovaraju da sam si previše toga natovarila na leđa i da sam stoga stalno živčana. A to je samo dokaz toga da oni nisu svjesni jednog od mojih najgorih problema: jako mi je teško jer neznam samoj sebi nači neku specijalnost ili nešto u čemu sam dobra. Nisu mi nikakva potpora (osim financijske) i to je ok! thumbup Ja sam se s tim naučila živjet jer još nemam niti 15 godina i već sam našla potporu koju znam da nikad neću izgubit:
1. bezuvjetno & uvijek ću vjerovati svom srcu
2. bit ću ono što jesam 6 činit ću stvari koje želim bez obzira što drugi mislili o mnei
3. iskoristit ću svaku šansu & dat ću sve od sebe kako ne bih žalila za nečim što nisam učinila
4. neću se nikada predati
5. bez obzira kako odrasla postala, nikada nću prestati vjerovati da se snovi ostvaruju


Inače – u školi je ok! Stekla sam dosta novih prijatelja i zasad su svi stvarno i više nego ljubazni prema meni. Gimnazija je teška, ali ja ne planiram posustat i mislim da će sve bit ok... Zasad je bolje nego što sam

- 20:17 - Komentari (21) - Isprintaj - #

petak, 08.09.2006.

Supermassive black hole


Prvi susret - tužna priča, ali zapravo ništa posebno. Usne ne govore ništa,a sve ostalo je ponekad tako teško razumjeti. On ju gleda ravno u oči, a ona samo stoji na mjestu. On se ponaša kao da je nevidljiv, a ona i dalje samo stoji. Iako joj nezna ime, u očima joj vidi sve što treba znati. U očima joj, nažalost, vidi ono što je uvijek tamo. Crno oko - ta beskonačna crna rupa u koju je propao princ na bijelom konju jer ju je predugo pustio da ide po svijetu sama. Izgubljena, ne znajući da li je ispravno skrenula, ona samo ide dalje, digne se nakon svakog kraha i nastavi. Njegov ju pogled sad ljuti jer zna da daje bespotrebnu nadu koju ona odmah odbacuje. Po 'ko zna koji put, napokon se okrene & nastavi dalje. No vani je mrak i ona jš neko vrijeme nosi sa sobom lik tog čovjeka za kojeg joj se na trenutak učinilo da joj želi reći toliko toga... No jedna je riječ previše, a dvije premalo. I kako bi u ovako tamnoj noći nevidljivog čovjeka mogla slijediti ona - djevojka koje već odavno nema više tu. A toliko bi joj toga taj čovjek mogao pokazati ako bi joj kojim slučajem pružio ruku i ako bi ona tu ruku kojim slučajem prihvatila i ako bi ga u tom slučaju odlučila slijediti. Možda ipak ne... Svaki susret - tužna priča, ali zapravo ništa posebno jer on njoj i dalje nezna ime...
- 12:17 - Komentari (29) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.09.2006.

Who knew+ update...

Svijet je siv, a ljudi se ne dijela na crne & bijele. Moje je skromno mišljenje da na svijetu ne postoje mad ljudi koji čine užasne stvari samo&jedino zato jer ih zlo zabavlja. Isto tako ne postoje rolleyes ljudi koji čine dobro bez da se nadaju kako će za to primiti nekakvu nagradu,zahvalu... Jesam li ja dobra osoba? Loša osoba? Tko me to može osuditi? Ono što mi je bitno u životu jest da ne žalim ama bash ni za čim što sam učinila, jer sve me to čini onakvom kakva sam danas. I znam da ako ti & ja sutra postanemo bolje osobe, svijet će sutra biti bolji nego što je bio danas jer male stvari čine razliku. You may say I'm a dreamer, but... Vjerujem da se svaka duša može spasiti, svatko može biti bolja & sretnija osoba – ako ne odustane, ako svijet ne odustane od te osobe. Kad bi živjeli u svijetu bez oprosta morali bi činiti sama dobra djela jer se zločin nebi praštao, ali kakva su to dobra djela koja ne sadrže opraštanje? Svom hladnokrvnom ubojici koji bi me mučio do smrti ja bih mogla oprostiti. lud Ta moja razmišljanja su vjerovatno glupa nekima & vjerovatno će me stajati glave, ali nije me briga. Ne govorim ovo olako & bez razloga...
Neznam koliki od vas znaju, ali dugo sam bila cerekzaljubljena u stanovitog gospona Kukuruznog. Ta je ljubav splasnula, djelomice onda kad sam ga vidla kak u latinu glumi facu pijuć jamnicu (kaj ak nije pan, party ak je boca zelena:-)... Za njega me uopće nije više briga, još manje za njegovu curu. Usprkos tome ona misli da sam ja zato jer sam joj nadjenula nadimak Kučka (a ima objašnjenje zakaj sam to napravila) razvila loše mišljenje o njoj. To uopće nije točno jer naravno da ja nemam nikakvo pa tako niti loše mišljenje o osobi koja mi u životu ne znači ama bash ništa. Sad mi je jasno burninmad da iako mi pemo u istu gimu nebumo bash neke frendice, no to je ok jer si super frendice ionako nikad nismo bile stoga mi nije jasno šta se ona ima ljutit na mene ako sam joj neke svoje tajne (uključujući onu da sam bila u njenog dečka) odlučila prešutit. Vidli bi kak bi se ona ponjela da je situacija bila obrnuta. Ali situacija je takva kakva jest & ne mogu reći ništa više osim posvetiti joj sljedeću pjesmu.


killers the


music song lyrics


Moram priznati da ta pjesma ima prejebenu glazbu za ovak potratitdead, ali posvećujem joj ju samo radi stihova: Somebody told me you had a boyfriend
Who looked like a girlfriend Jer to ja sad mislim –nije me briga za bilo čije mišljenje osi mono mojih pravih prijatelja. Nije me briga za Kučku. Ipak ... probala sam iz sigurnosnih razloga samoj sebi predočit što bi se sve moglo dogodit kad se mi prvi dan susretnemo u školi. Došla sam do 3. opcije, a pošto sam i u toj vidjela sebe kak padam niz štenge, odlučila sam prestat s nabrajanjem. Istina je ... teška su vremena pred svima nama! Od 4.9.2006. počinje još jedno obrazovno razdoblje što znači da smo od ponedjeljka još jednom svi mi mUčenici... Ali je moja čvrsta odluka da se prve godine
pod a) ni sa kim ne poševim
pod b) ne markiram niti jedan predmet jer su svi jako bitni za moju budućnost
(-: osim tjelesnog za kojeg mi moja buntovnička narav nalaže da ga markiram kad god stignem jer on ne služi ničemu i trebao bi biti uveden kao izborni predmet jer ne služi ničemu. Pokrenuti opći štrajk protiv tjelesnog nebi trebalo biti kažnjivo ukorom...zar ne?

8.9."06. Ok-priznam da sam u ovom postu pretjerala što se nekih stvari tiče... Nije svaka hiperbola na mjestu. Cilj je bio prikazati bar na neki način da svatko od nas u sebi nosi želju popraviti se. I iako me nije briga za Kukuruznog voljela bih i da ljudima postane jasno kako ga više ne volim(ako sam ga ikad i voljela). Nije me briga niti za Kučku(to joj je nadimak & to je sve) iako ne mogu reći da mi je svejedno jer znam jako dobro da sam što se samo nekih stvari tiče jako pogriješila. Stojim iza svake napisane riječi jer su sve one (pa čak i one za koje mi je danas teško povjerovati da sam ih bash ja napisala) dio moje prošlosti koja me čini ovakvom kakva sam danas...
- 19:46 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.