Marketing
It's not my place
Možda sam ovom postu malo promašila temu... ta bi bila da smo ponekad mi sami ljudi koje najbolje razumijemo:Zaribala sam i to sam gadno zaribala. 
Bogme gadno, hehe. . . Mama mi je željela uzeti iPod, ali mi ga je vratila kad je vidjela koliko histerična 
zbog nekih stvari mogu postati. Ja sam potajice 
uzimala novac koji ona nije željala da ja uzimam. To je zapravo i bio moj novac pa stoga smatram savim na mjestu uzeti ga, ali nije ništa novo da se mišljenja mojih staraca znaju od mojih mišljenje razlikovati za kilometre
. Nisam učinila ništa loše, ali pošto sam učinila nešto što su mi zabranili učiniti čini se da sam ipak učinila nešto loše. Joooj...sad se sjetim one rečenice koju sam našla na blogu od Everybody's fool i u kojoj se radi o tome kako će se dobri prijetelji uvijek sažaliti nad tobom i pomoći ti, ali pravi prijatelji ... njih volimo. 
Znamo da ih volimo je je Shakespeare rekao: „Ako se ne možeš sjetiti niti najmanje gluposti na koju te nagnala ljubav, onda nisi niti volio“, a upravo su pravi prijatelji oni za koje što god se dogodilo znaš da će biti s tobom uvijek & do samog kraja. Ja se smijem 
glupača: jebiga uprskala sam-ali jebiga bilo je zabavno!!! A kaj je najbolja fora... znala sam u početku da će kraj biti ovakav. Znala sam kako će stvari izgledati kad stignem na cilj i svejedno sam sjela u vlakić i krenula se vozit. 
Znala sam kako će stvari izgledati kad stignem na cilj i to je ono što je uvijek bitno. Čak i kad se malo izgubiš jer neznaš kuda ići ili kad zapravo neznaš kamo ideš, bitno je da znaš zato ići dalje svaki dan. Poruka dana? BUDITE SAMI SEBI PRIJATELJI. Prijateljstvo je najvažnija grana ljubavi. Ne traje vječno, ali dok traje treba ga cjeniti i treba cjeniti sve svoje prijatelje jer su nam najčešće jedno pravo bogastvo. Imam sreću da imam jako puno pravih prijatelja, ali još i te kako shvaćam kolika je to sreća. Zašto? Koliko su vas puta prijatelji izdali? Koliko puta nisu bili tu za vas kad vam je to najviše trebalo? Koliko samo puta im se jednostavno niste mogli povjeriti? 
Starci ... Starci jesu obitelj i iako zvuči otrcano - obitelj je obitelj! To znači da imaš nekog na kog se možeš osloniti kad stvarno zagusti jer su to ljudi koji su tvoja krv i tvoje zadnje utočište. Nije svima tako - mnogi misle da roditelji ne mogu biti tu za njih jer ih ne razumiju. Ja sam prva koja će priznati da sam još odavno odustala od toga da im objasnim sve što činim. Imam svoje razloge za to! Rekli su mi danas da (žele da ja) u potpunosti ovisim o njima. Koliko je to u redu? Najiskrenije – neznam! Mislim da je ta ovisnost o roditeljima s moje barem strane u potpunosti financijska, a svaka druga (emocionalni razlozi zašto se nebih mogla odvojit od roditelja) također je prisutna ali svakim danom znatno manje. Moje jako skromno 
mišljenje je da bi i roditelji trebali raditi o tome da se njihovo dijete zna od njih osamostalit. Ja sam istinabog još daleko od toga, ali o svojima ne ovisim bash onoliko koliko oni misle – imam svoj mozak. Ne proturječim im često i uvijek poslušam što mi imaju za reć,ali postupim obično po svome i kad im se to ne sviđa. Mislim da zapravo to rade skoro sva djeca (neka više, neka manje) ali je fora kod mene ... Mene doslovno nije briga što bi moji starci željeli da ja postanem! Zato jer su njihovi standardi uspješne osobe niski (kažem niski jer se niže rangirane riječi koja bi lijepo pasala ne mogu sjetiti). Oni npr: misle da je u redu ako ja završim razred s 4 ili 3, ali je glupo što ja ne idem na tjelesni
. I ne da me podupiru u mojim obavezama, već stalno prigovaraju da sam si previše toga natovarila na leđa i da sam stoga stalno živčana. A to je samo dokaz toga da oni nisu svjesni jednog od mojih najgorih problema: jako mi je teško jer neznam samoj sebi nači neku specijalnost ili nešto u čemu sam dobra. Nisu mi nikakva potpora (osim financijske) i to je ok! 
Ja sam se s tim naučila živjet jer još nemam niti 15 godina i već sam našla potporu koju znam da nikad neću izgubit:
1. bezuvjetno & uvijek ću vjerovati svom srcu
2. bit ću ono što jesam 6 činit ću stvari koje želim bez obzira što drugi mislili o mnei
3. iskoristit ću svaku šansu & dat ću sve od sebe kako ne bih žalila za nečim što nisam učinila
4. neću se nikada predati
5. bez obzira kako odrasla postala, nikada nću prestati vjerovati da se snovi ostvaruju
Inače – u školi je ok! Stekla sam dosta novih prijatelja i zasad su svi stvarno i više nego ljubazni prema meni. Gimnazija je teška, ali ja ne planiram posustat i mislim da će sve bit ok... Zasad je bolje nego što sam
Post je objavljen 17.09.2006. u 20:17 sati.