necu e bas necu blog! :P

utorak, 29.05.2007.

X faktor

A baš nešto razmišljam ovih dana kako nisam dugo pisala.... A znam, sram me bilo i tako to.... E, pa u velikim poslovima sam. Nije da ne mislim svakog dana na pisanje, ali se ne mogu prisiliti 5 minuta sjesti za kompjuter i nešto suvislo sastaviti. I ajde, kako je sada ovo gnjusno vrijeme, a ja se taman poveselila kupanju i plivanju... ajde da nešto napišem.

I padne mi na pamet ovo. Ma, mene zanima što je to što nas privuče ka nekoj osobi... Ne mislim pri tome na privlačnost u smislu zaljubljenosti, seksualne privlačnosti ili tako što. Mislim na ono kad vas netko privlači da želite biti s njime/njome i provoditi ugodno vrijeme u priči, zafrkanciji i zaabavi sa tom osobom.

Evo, pred jedno dva-tri tjedna sam upoznala dvije krasne osobe. Ma jesu puno mlađe od mene, ali mi karakterom odgovaraju. Za prijateljstvo godine nisu bitne. Bitno je ono nešto. E baš to nešto me zanima što je to u nekome da vas tako privlači da provodite vrijeme s tom osobom i pri tom vam je baš ugodno.

Vele da je to neki X-faktor. E pa u nedostatku boljeg naziva i sama ću to tako nazivati. Znači, osoba sa tim X-faktorom vam je privlačna za ugodno druženje. E sad, je li to način na koji se izražava – najvjerovatnije da je, ali još mnogo drugih stvari utiče na to da biste se odlučili nekoga prihvatiti za prijatelja. Na primjer, dijelite iste ili slične isnterese. Volite iste ili slične stvari. I eto osnove za ugodno druženje, koje s vremenom prerasta u lijepo prijateljstvo.

No, dobro, ja sam inače druželjubiv tip i meni skoro svi odgovaraju za društvo. Ali ne volim nametljive i bahate sirovine. Zar nije bolje šutjeti ako nemaš štogod pametnog ili interesantnog za reći, nego prosipati gnjevne izljeve.

Evo neki dan na primjer. Sjedim ja u nekom kafiću, nije bitno kojem i gdje. Radi mlada konobarica. Ženska je ok, i pristojna, i ljubazna, i brza ( što je danas rijetkost za konobara). I sve je super, gosti namireni, ona nasmiješena stalno. Ma sve 5. I uto stiže neki sirovina od tipa i odmah je s vrata počne vrijeđati. U prvi mah svi misle da je zna, pa ono, možda je lagano podjebava. Ali mala je skroz pristojna s njime i govori mu «Vi» još k tome. I onda skužimo da je tip prvi puta u životu vidi, ali on i dalje navaljaje sa svojim izljevima gnjusoba iz prljavih usta. I sad, svako normalan bi popizdio, ali maloj svaka čast! Ona to sve s osmjehom na licu podnosi i uljudno ga pita: «Gospodine, izolite, što ćete popiti?». A Frajer joj na to odgovara, od tebe ništa, pa da ti je i pička zlatna. I sad se cijeli kafić snebiva, naravno. Ali šta je najgore, tip uopće nije pijan. A mala mu na to uljudno veli: «Sve je u redu, gospodine, Vi ovdje ni ne morate biti posluženi.». E kad je to čuo, sirovini pjena na usta. Ma mi smo mislili da će je tip s nečime zgromiti! Sreća pa se tu našao neki drugi tip koji je ovog sirovnjaka znao od nekuda i smirio ga malo i izveo vani i odaslao bilokuda da ne duši više sve. I tako se ovaj pozitivac koji je konobaricu «spasio» vrati natrag za šank. I sad svi upitne poglede u njega da ko je onaj sirovina bio. A tip veli, ma pustite, kreten, žena mu doma zapovijeda i maltretira ga, pa se na jadno osoblje di god dođe istresa.

I sad bi to kao trebalo biti opravdanje? A mala je i dalje imala profesionalni osmijeh na licu, kao da se apsolutno ništa nije dogodilo. I još k tome za 100,00 kn dnevno.... Katastrofa.....

utorak, 15.05.2007.

Umrijeti od želje za ljubavi...

Jeste li ikada nešto toliko željeli da vas boli koliko umirete od želje, a znate da morate biti strpljivi i strpljivo čekati dok to samo od sebe se ne dogodi? Ne mislim na materijalne stvari pri tome, nego na same želje...

I ja želim nešto... Ma naravno da svatko ima želje i snove. Moji snovi se uglavnom ostvaruju jer se potrudim da ih učinim stvarnima. Ali želim nešto što mi je uistinu na dohvat ruke, a ne smijem previše ispružiti ruke da mi ne isklizne. Bojim se da ne razbijem čaroliju koja me okružuje i da ne ode sve u nepovrat.

Jednom, sad već davno mi je jedan prijatelj ostavio komentar da ne bih trebala zatvarati vrata ljubavi zauvijek i da bih trebala pustiti da se dogodi ona prava i istinska ljubav... Ne tako davno sam ga poslušala i otvorila vrata širom... I dogodilo se... Ne znam da li je prava ljubav, to će vrijeme pokazati. Ali isto tako se bojim posegnuti... A zašto? Pa zato da ne uništim čaroliju. Da ne razbijem stakleno zvono pod kojim je skrivena ljubav... Bojim se posegnuti za onim koga želim da ga od silne želje ne otjeram od sebe. Bojim se svakog svog novog koraka prema njemu da ne pomisli nešto što bi ga moglo zauvijek otjerati od mene. A tako mi je blizu... A opet toliko daleko...

Znam da ovo sve skupa zvuči nesuvislo. I sama sam sebi nesuvisla i nerazumljiva. Ne želim nikoga pritiskati, ali u isto vrijeme ne želim dijeliti onoga koga volim sa nikime. A bojim se ako to zahtjevam da će otići zauvijek. U isto vrijme se bojim ako to ne budem jasno obznanila da će ionako otići, ne znajući da ga želim samo za sebe. Ne bojati se onoga što može biti sutra... A s druge strane, ne želim ništa požurivati... Ali ubija me nestrpljenje, prem da strpljenja imam u beskraj...

Lijepo mi je i ovako, znajući samo koliko sam mu draga... Normalno je da želim svakim novim danom više. Normalno je da me u isto vrijeme to zadovoljava i straši. Normalno je da sam sva nepovezana i zbunjena, u isto vrijme nestrpljiva i sa beskrajnim strpljenjem... I sve od toga nije normalno, kada gledam sve zajedno. A opet je tako normalno i lako, a u isto vrijeme nepodnošljivo i uzavrelo...

I da li mi itko sada može reći što je to? Da li je to samo zaluđenost ili je uistinu ljubav? Da li je to zaluđenost kada ti ništa ne smeta, a ono što bi drugi smatrali nekom iritantnom navikom ili ne znam čime već, čini zadovoljstvo i tako je simpatično i slatko da se ne možeš prestati smiješiti dok misliš na te male slatke ludosti koje izvodi onaj koga voliš? Da li je to uistinu ljubav kad ti i najobičnije stvari izgledaju posebno? Da li je to uistinu ljubav kada te vesele svakodnevne stvari kao što je buđenje u osunčano jutro pored onoga kome si srce otvorio i stavio ga na njegov dlan i rekao mu neka s njime čini što mu je volja, a ti si i dalje sretan i obožavaš svaki novi dan ispunjen njegovim smijehom? Da li je to uistinu prava ljubav kada te veseli staviti osmjeh na lice voljenoj osobi? Da li je to usitinu prava ljubav kada te male stvari čine sretnim? A te male stvari su lijep dan, djeca koja veselo skakuću na susjedovoj livadi, leptiri u svom plesu s cvijeta na cvijet, priljetno jutro obasjano suncem i orošene vlati trave...

<	svibanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (8)
Lipanj 2007 (8)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (17)
Ožujak 2007 (27)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?