živim život
U životima našim nije sve ni crno ni bijelo, ni šareno, nije ni ravno ni brdovito nego je onako kako nam je negdje upisano ili je onako kako mi želimo da bude. Kao djeci u početku dok nismo naučili čitati bake ili mame čitale su nam bajke koje su sve imale sretan kraj jer ljubav je izvirivala iz većine redaka, kasnije smo sami čitali knjige i romane ponovno naravno sa sretnim završetkom. Poneki od nas promatrali su sretan brak svojih roditelja i život je divan sa svih strana kojima smo bili okuženi. Tada nismo znali da život ima i crnu i bijelu stranu, da nije šaren niti ravan jer sve je bio idealan skoro kao u bajci koju su nam čitale bake ili mama.
Kada smo u određenom dobu krenuli u samostalni život tada smo s vremenom shvatili da sami moramo izabrati kojim ćemo putem ići jer pojavile su se stramputice koje smo i koje prolazimo sami, shvatili smo da u životu postoji crno, bijelo, šareno, ravno i brdovito jer sve je to život onakav kakav smo zaslužili.
Oznake: moja filozofija
komentiraj (10) * ispiši * #
komentiraj (13) * ispiši * #
komentiraj (12) * ispiši * #
Mozak
Ako mozak blokira na nekoliko minuta tada promatram nešto ispred sebe i čekam da mi dozvoli složiti misao koju bih voljela zapisati zbog sebe, da zbog sebe jer ja uistinu volim analizirati do najsitnijeg detalja a to nije poželjno baš jer onda se vraćaš u vrijeme gdje ne želiš biti sa svojim mislima. Mozak blokira i od ne spavanja što je kod mene u posljednje vrijeme često jer i kada mi dođe san ja se trgnem i budna sam kao da sam spavala nekoliko dana zaredom 24 sata pa mi sada san nije potreban.
Sve to radi mozak a mozak se ne može restartati, sjećanja ne možeš izbrisati samo ih možeš potisnuti ali izlaze na površinu kada se ne nadaš i tada radiš analizu onoga što ti mozak šalje.
komentiraj (9) * ispiši * #
o blogu
Nekoliko dana na naslovnici bloga čitam naslove o komentarima na blogu i pitam se ovako munjena "jesu li komentari jedino mjerilo čitanosti bloga ili je napisani tekst blogera taj koji privlači čitalačku publiku da čitanost bloga bude veća no inače?"
Blogova ima raznih i svatko od nas bira tekst koji ga interesira, svatko od nas ima svoj ukus i mišljenje o tom pročitanom tekstu, svako od nas kod nekih ostavi komentar kod nekih ne jer kada pročita tekst nije siguran hoće li bloger shvatiti što je komentator njegovog teksta želio reći pismeno. Većina od nas ne poznaje se osobno ali ako tekst pažljivo pročitamo lako možemo upoznati osobu koja je tekst postavila preko svog editora nama na uvid i tada počinje komunikacija preko komentara između blogera.
Spadam u one blogere koji vole pisanu riječ nemam ni izdanu knjigu jer još to nisam odlučila napraviti, ali zato iz određenih razloga imam medijskog iskustva gdje su me mogli vidjeti i shvatiti da ne bježim nikada od istine.
Ako pišemo blog "javni dnevnik" zato da bi zbrajali komentare a ne zbog komunikacije s blogerima koji su nam dragi ili nisu tada pokazujemo samo svoj skriveni egoizam i moramo priznati sami sebi da smo samo sebi biti a ono što nam piše netko tko komentira naš postavljeni tekst nama njegovo mišljenje nije ni bitno jer njegov komentar spada u našu statistiku i divimo se sami sebi koliko je osoba pročitalo naš napisani tekst.
Pišem blog zbog sebe i da bi preko napisanog teksta upoznala sebe jer da to sam uistinu ja onakva kakva jesam uistinu i komentari ispod mog teksta služe mi za komunikaciju sa osobama koje sam upoznala i koje upoznajem preko njihovih tekstova koje rado pročitam kada na naslovnoj strani vidim njihov blog.
Oznake: obožavam blog.dnevnik.hr
komentiraj (14) * ispiši * #
hvala vam
Sretna sam što su tehničari u kratkom roku uklonili kvar na blog servisu jer sada mogu mirno čitati tekstove dragih mi blogera i zaboraviti luđačke bolove u nozi, te mogu da se nasmijem, da se rasplačem, da uživam u fotografiji a i nešto napišem u svom editoru i podijelim s blogerima u nadi da ću dobiti bar jedan komentar na tekst jer izgleda da se po broju komentara gleda čitanost blogera koji je ispisao neki tekst.
Još jednom hvala što ste mi omogućili uživanje u čitanju i naravno pisanju.
Oznake: moja umotvorina
komentiraj (6) * ispiši * #
komentiraj (5) * ispiši * #
moje mišljenje
Nisam stručnjak u izlaganju ali ću pokušati sama sebi objasniti zašto treba nešto ili nekoga komentirati jer smatram da su komentari dobri kako bi poboljšali sebe u nekim situacijama. Bili komentari dobri ili ne iz njih se da puno naučiti i preko komentara drugih upoznaješ sebe i okolinu s kojom si okružen. Kao i svugdje tako i na blogu ima nas koji prihvaćamo ili ne prihvaćamo komentar ispod našeg teksta koji smo napisali jer smo htjeli svoje misli i osjećaje podijeliti s čitalačkom publikom koja naravno može a i ne mora ispod našeg teksta ostaviti svoje mišljenje.
Ako nešto pišemo i ostavljamo javno tada naravno moramo očekivati i dobar i loš komentar jer i jedno i drugo ima svoje prednosti, ako pak mislimo da smo zbog broja komentara ispod našeg teksta bolji onda smo totalni egoisti i samo brojimo komentare a da ih nismo ni pročitali.
Komentar ispod ispisanog teksta je komunikacija s osobom koja je pročitala tvoj tekst i da bitno je hoćemo li se mi čiji je tekst dobio kritički komentar znati promijeniti ili ćemo se prepirati s komentatorom istog samo zato da bi imali odgovarajući broj komentara na naš napisani tekst.
Oznake: komentar
komentiraj (5) * ispiši * #
nismo jednaki ni među sobom
Danas idem malo do grada jer počinje festival jednakih mogućnosti a ja obožavam promatrati prolaznike koji nikako da na nas različitije od njih barem malo obrate pažnju i zastanu nekoliko minuta kako bi shvatili da i mi možemo sve kao i oni samo nam treba nekoliko minuta više. Čak kod nas postoji prevoz za invalide ali kao i svugdje tako i taj prijevoz mogu koristi odabrani a ostali budu odbijeni sa strane dispečera s obrazloženjem da ako se pokupi još netko tada šofer neće stići odvesti onog prvog korisnika tamo gdje taj mora ići a onaj kojem je odbijeno treba prijevoz samo do odredišta koje je u istom potezu kuda vozi prvog korisnika.
JEDNAKE MOGUĆNOSTI NE POSTOJE
komentiraj (5) * ispiši * #
komentiraj (12) * ispiši * #
život određuje
Kada se dijete rodi onda ga roditelji, bake i djedovi paze i maze, uče ih nekim pravilima ponašanja kada djeca dođu u dob razumijevanja odraslih u svom okruženju bilo kod kuće, bilo u vrtiću ili školi. U tinejdžerskoj dobi malo podivljaju hormoni pa su djeca buntovna i sami si određuju pravila ponašanja a mi smo tu samo kao korektiv koji će oni prihvatiti ili ne. ako dijete tjeramo da radi sve što mi želimo tada se javlja revolt i dobijemo kontra efekt svega što smo tijekom odrastanja dijete naučili. Postoje pravila ponašanja koja djeca upijaju kao spužva, a isto tako postoji njihov odabir jer mi roditelji možemo dati samo savjet a oni će sami odlučiti s kim će se družiti i s kim će biti u vezi iako znaju da to nama kao roditeljima smeta oni u određenoj dobi odlučuju o svom nastavku života, tako smo i mi odlučili i uvidjeli da smo sretni ili nesretni sa svojim odabirom.
Ne nitko ne može određivati kako će netko postupiti u određenom trenutku pa tako ni crkva ni gospođa Markić ne mogu određivati odluku žena jer to je naše tijelo i mi odlučujemo kako ćemo postupiti ako postoji razlog abortirat ćemo ako smo odlučili drugačije rodit ćemo jer sve se to dešavalo i prije samo na drugačiji način no danas.
Život određuje pravila a ne crkva i crkveni poslušnici.
komentiraj (2) * ispiši * #
svibanjska predstava u centru grada
Jučer na trgu ni malo nije bilo dosadno imala sam predstavu gratis tako da sam prije posljednjeg čina provozala kolica i sebe na Dolac te razgledavala donji dio tržnice, nije bilo gužve u tržnici kao inače (centrom grada nije bilo tramvajskog prometa), kasnije sam se spustila do cvjetnog a ono i tamo veselo štand do štanda i veseli dječji smijeh. Barem nije bilo buke kao na trgu i nisam gledala predstavu gratis iz prvog reda.
Svake godine u svibnju događa se predstava te vrste i moram vam priznati da na toj predstavi sudjeluje sve manje aktera ali bitno da predstava ide svojim tokom i da je trg velika pozornica pojedinim osobama.
komentiraj (7) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
idemo dalje
Trakavica sa Sudom još nije ni blizu gotova, nastavlja se u lipnju kada ćemo se suočiti ja i maćeha koja je potegla Tužbu jer se nikako ne da urazumiti i prihvatiti ono što sam joj ja nudila još kod Javnog bilježnika a ja iako imam od prvog Suda pravomoćno rješenje u cijelosti po maćehi i njezinom bahatom odvjetniku još uvijek ništa ne mogu koristiti i trakavica ide dalje ne znam još koliko dugo vremena.
komentiraj (4) * ispiši * #
točno u podne
Danas opet ponovno natezanje po Sudu zbog ostavine jer moja maćeha koja ima dosta godina nikako da se urazumi i da shvati da je njen nevjenčani suprug moj zakoniti otac i usprkos svemu je razmišljao o meni jer ja sam njemu jedinica. Saga će trajati još ne znam koliko dugo ali ja neću popustiti i neću odustati jer moja mama je bila ta koja je zajedno s njim stvorila sve što maćeha traži a za ništa nema dokaza i ne može pobiti moje dokaze.
Oznake: već 4 godine se vuče i još će
komentiraj (7) * ispiši * #
lijena sam
U posljednje vrijeme mi se neće tipkati a danas sam to odlučila bar malo jer mi nedostaju riječi pa to želim vidjeti kako izgleda na ekranu i da se sama sebi divim kako sam željna slova.
Da, istina je željna sam slova, željna sam pisanja ali toliko sam lijena da čak i spavam samo tri do četiri sata je mi se ni spavati neda.
komentiraj (8) * ispiši * #
komentiraj (5) * ispiši * #
komentiraj (11) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
komentiraj (7) * ispiši * #
komentiraj (9) * ispiši * #
ispala sam naivna
Jučer sam pisala o ogromnom televizoru koji stoji na podu Kristijanove sobe jer sam ga dobila da bi Kristijan mogao gledati što želi ali taj televizor je sada samo smetnja zbog svoje veličine s obzirom na to da mi nisu dali osnovno kako bi taj tv bio u funkciji. Ne, nisam dala oglas na blog kako neki misle nego sam pokazala svoju naivnost jer vjerujem ljudima i nisam se nadala da će se netko riješiti otpada poklanjajući ga meni i mom sinu koji kada dolazi na vikende provodi vrijeme šetajući sa mnom ili u svom krevetu spavajući a da ne bi spavao po pola dana televizor bi mu dobro došao a ovako kako sada stvari stoje taj televizor je trebao biti na otpadu a ne kod mene na podu spavaće sobe.
Sada sam pametnija i primati ću poklone od osoba koje dobro poznajem a ne kao ovo što mi je prijatelj prijateljice moje dostavio i sada samo smeta a on i njegova supruga više s tog ogromnog televizora ne brišu prašinu.
Stvarno sam naivna budaletina.
komentiraj (11) * ispiši * #
Poklon
Poklonila mi jedna obitelj tv ali naravno zaboravila donijeti daljinski i onu kutiju da se može gledati televizor. Znam da će mi mnogi sada reći "kupi si univerzalni", ali taj tv nemam ni kuda smjestiti jer je težak i glomazan pa bi mi bilo drago da ga nekome mogu prodati za dijelove ali ne znam kome.
Stoji na podu Kristijanove sobe i čeka da ga netko koristi jer ja ni nisam ljubitelj televizora.
komentiraj (6) * ispiši * #
komentiraj (8) * ispiši * #
komentiraj (9) * ispiši * #
Još samo nekoliko dana
03.05.1998. točno u 19 sati stigao si sine na ovaj svijet, nisi pokazivao znakove života ali doktori su se trudili da ostaneš, da budeš pored mene ali nisi jer ti je potrebna posebna skrb da bi mogao živjeti život. Pored tebe sam mislima i dušom već dugi niz godina, moja si radost, moja si snaga sine moj. Zahvaljujem svima koji ti pomažu da živiš u skladu svojih mogućnosti.
Znaj da te volimo i brat i ja, da nam nedostaješ i da ćeš biti s nama u našim srcima.
tvoja mama kojoj jako nedostaješ
komentiraj (1) * ispiši * #